BIJELI POTOK Godišnjica jednog od najmasovnijih zločina nad Bošnjacima Zvornika, neke porodice ostale bez svih muških članova

(Patria) - Obilježavanju 33. godišnjice masovnog zločina nad bošnjačkim civilima Zvornika prisustvovala je delegacija izvršne i zakonodavne vlasti Tuzlanskog kantona položivši cvijeće na Spomen-obilježju u Bijelom Potoku te odavši počast žrtvama zločina.

Delegaciju su činili predsjednik Skupštine TK Žarko Vujović, premijer Irfan Halilagić te ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Fadil Alić, ministar privrede Edin Duraković i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Fedahija Ahmetović.

“Sve ono što danas gradimo i radimo – neće imati nikakvu vrijednost ako ikada, bilo koji objekat, bilo koji projekat ili institucija, posluži svrsi zbog koje su ovakva mjesta postojala početkom rata. Svrsi koja je tada značila sabiranje, okupljanje i razdvajanje civila – muškaraca, koji su kasnije odvedeni u smrt. Ne daj Bože da ikada napravimo nešto što bi moglo poslužiti tome. Ovdje se već od početka agresije jasno vidjela namjera – razdvajanje muških članova porodica i da njihova sudbina bude smrt. O tome se mora govoriti. Jer sve ono što se desilo nakon 1. juna 1992. godine – kulminiralo je genocidom u Srebrenici 1995. godine“, kazao je ovom prilikom premijer Halilagić zahvalivši porodicama koje istrajavaju u borbi za istinu i pravdu.

„Mi smo ovdje da vas podržimo u toj borbi, i koliko god možemo, da zajedno istrajemo – nikada ne zaboravivši žrtve i nikada ne odustajući od istine o onome što se ovdje desilo“, naglasio je premijer Halilagić.

U prisustvu porodica žrtava, preživjelih te zvaničnika i brojnih građana odata je počast žrtvama uz apel na važnost istine i sjećanja.

Naglašena je važnost institucionalne podrške svim projektima koji doprinose očuvanju sjećanja, dostojanstva žrtava i izgradnji društva temeljenog na pravdi i međusobnom poštovanju.

U zločinu u Bijelom Potoku pripadnici VRS-a ubili su 675 muškaraca i dječaka iz nekoliko sela zvorničke općine koji su razdvojeni od svojih porodica, a zatim ubijeno. Njihova su tijela pronađena u više masovnih grobnica širom Podrinja.

Za oko 200 žrtava još uvijek se traga.

Za ovaj zločin još niko nije adekvatno odgovarao. Iako su neka suđenja vođena pred Sudom BiH, porodice žrtava i dalje čekaju pravdu. Mnoge majke nisu dočekale ni početak suđenja, ne znajući gdje su kosti njihove djece. O ovom stravičnom događaju se rijetko govori, a godišnjice se obilježavaju uglavnom uz porodice i preživjele.

Iz nekih porodica su ubijeni svi muški članovi. Neke su loze prekinute, ubijeno je po četiri, pet sinova, očevi.