Sjećanje na krvavi 27. maj: Dan kada je red za hljeb postao red smrti

(Patria) - Na današnji dan, prije 33 godine od agresorske granate život je izgubilo 26, a teško povrijeđeno 108 građana Sarajeva u redu za hljeb u tadašnjoj ulici Vase Miskina, današnjoj ulici Ferhadija.



Članovi porodica, preživjeli te brojne delegacije danas su na mjestu masakra položili cvijeće i odatli počast svim ubijenim.

S Borija su tog jutra ispaljene tri granate. Sarajlije su tog jutra poranile da stanu u red za hljeb, kojeg je prvih ratnih dana sve teže bilo nabaviti.

Dan prije masakra u Sarajevu je boravio ruski ministar vanjskih poslova Andrei Kozirev i dogovorena je, pored ostalog, obustava vatre.



U skladu s ovim dogovorom, 27. maja 1992. godine u 6.00 sati ujutro trebalo je stupiti na snagu primirje.

Građani Sarajeva bili su "ohrabreni" stati u red za hljeb, koji je u jednu prodavnicu u ulici Vase Miskina dopremljen oko 9.00 sati, a ubrzo su u blizini dostavljeni i mliječni proizvodi.

Bio je to prvi i jedan od tri najveća masakra građana Sarajeva u agresiji na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine.




"Ubili su ih dok su stajali u redu za hljeb za svoju porodicu, za najbliže, za sebe. U samo jednom trenu, 26 naših sugrađana je zauvijek otišlo, a 136 ih je ranjeno. Iza njih su ostale na desetine, stotine onih koji ih vole, koji ih pamte, koji ih nikada nisu prežalili. Nažalost, historija opsade Sarajeva pokazat će da je ovaj zločin bio tek prvi u nizu. Tragedija Ferhadije bila je samo početak masovnog ubijanja civila koja su uslijedili tokom četverogodišnjeg pakla opsade. U ovom gradu nismo ubijani slučajno. Bili smo meta. Ubice nisu birale ni vrijeme ni mjesto", rekao je premijer Nihad Uk i dodao da danas odajemo poštovanje svim Sarajlijama, njih preko 11.000, koji su ubijeni tokom opsade našeg grada.

Toga dana ubijeni su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri – Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić – Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Masakr u Ulici Vase Miskina jedan je od 230 primjera masovnog ubijanja civila u vrijeme opsade Sarajeva. Sramno negiranje odgovornosti za zločin, plasiranjem teza o "samogranatiranju vlastitog naroda", obično je uslijedilo nakon granatiranja većih okupljališta civila, koje je za posljedicu imalo masovne zločine