Članak

IZMEĐU WASHINGTONA I MOSKVE

Londonski samit za novo zbližavanje Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije

U ponedjeljak su Vlada Ujedinjenog Kraljevstva i rukovodstvo Evropske unije, na prvom samitu nakon Brexita, postigli važne sporazume. Ali važnije od toga je želja Londona da bude uz Brisel.

Piše: Armin Sijamić

U ponedjeljak su Vlada Ujedinjenog Kraljevstva i rukovodstvo Evropske unije, na prvom samitu nakon Brexita, postigli važne sporazume. Ali važnije od toga je želja Londona da bude uz Brisel.

U februaru će premijer Keir Starmer reći da Ujedinjeno Kraljevstvo „ne bira između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije“, pokušavajući da objasni pozicije zvaničnog Londona nakon prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa da će Briselu uvesti carine na uvoz.

Iako je ova izjava bila namijenjena političkim procesima kod kuće i činjenici da mu opozicija, posebno ona euroskeptična u liku Nigela Faragea („Strah me je da se vežemo za EU zakone“), poručuje da ne žele da se poništi ono što je Brexit donio, ona podjeća na stav čuvenog Winstona Churchilla, koji je u govoru u Cirihu 1946. godine zagovarao ujedinjenu Evropu, jake Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo kao sponu među saveznicima s obje strane Atlantika.

Naravno, Starmer nije išao daleko kao Churchill, niti to može zbog mnogo razloga. On je samo nastavio politiku koju vodi od dolaska na mjesto premijera, u namjeri da sa Evropljanima zaustavi rusko jačanje na istoku Evrope. Starmer je krajem augusta prošle godine posjetio Berlin i Pariz i razgovarao o onome što je na ovosedmičnom samitu dovelo do konkretnih rezultata.

Londonski samit

Najava samita pokazivala je optimizam koji godinama nedostaje u odnosima Londona i Brisela. Mnogi pamte snimke premijerke Therese May usamljene u punoj sali njenih bivših kolega kada se privodilo kraju napuštanje Evropske unije od strane Ujedinjenog Kraljevstva 2020. godine.

Diplomate, upoznate sa ovosedmičnim samitom u Londonu, prije početka pregovora rekle su da je ovo ponovno pokretanje odnosa Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije i da će sporazum oko partnerstva u oblasti odbrane to potvrditi.

Ubrzo nakon toga saopšteno je da su London i Brisel dogovorili sporazume u oblasti odbrane i sigurnosti, olakšanju trgovine hranom i poljoprivrednim proizvodima te graničnim kontrolama. Ako se zna koliko Brisel drži do ovih pitanja, onda je to dokaz novog doba u odnosima dvije strane. Na primjer, Trumpova administracija posebno je ljuta na Brisel zbog tretmana američke hrane na evropskom tržištu. Starmer je sporazume nazvao „resetovanjem odnosa“ Londona i Brisela.


Donald Trump i Keir Starmer

London će s Evropskom unijom učestvovati u programu zajedničke proizvodnje i kupovine oružja vrijednom 150 milijardi. Program je dio nastojanja nekoliko evropskih sila da pomognu Ukrajini da se odbrani od ruske agresije i u slučaju da Trump smanji vojnu i svaku drugu pomoć Kijevu.

Dvije strane su postigle i sporazum o smanjenim procedurama kontrole hrane, što će britanskim kompanijama omogućiti izbjegavanje oporezivanja po osnovu ugljenika. Do 2040. godine to bi britanskoj privredi moglo donijeti oko deset milijardi eura profita. Briselska strana dobila je dvanaestogodišnje produženje dozvola brodovima da ribare u britanskim vodama, a Britanci pojednostavljeniji ulazak u Evropsku uniju preko više graničnih prelaza uz smanjenje kontrola.

Novo poglavlje

Starmerova politika približavanja Briselu ima dva važna cilja. Prvi je jačanje njegovih laburista, koji su većinski tražili da UK ostane u Evropskoj uniji. Drugi je prijetnja iz Rusije i Trumpova politika. Kremlj i Bijela kuća, u slučaju Ukrajine, ignorišu zahtjeve Evropljana.

Da traje približavanje Londona i Brisela bilo je jasno i početkom godine. Tada je predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa rekao da postoji „nova pozitivna energija“ u odnosima dvije strane, najavljujući ovosedmični samit.

To je bez ikakve sumnje velika pobjeda premijera Starmera i činjenicom da je Evropska unija najveći trgovinski partner njegove zemlje sa oko 950 milijardi eura međusobne razmjene, a pad britanskog izvoza iznosio je 21 posto od Brexita. Istovremeno, Starmer je izgradio dobre veze s Trumpom, što je potvrđeno trgovinskim sporazumom dvije države od prije petnaestak dana. Trump je dobio što je htio, nakon što je uveo carine svim državama, a Starmer je ostao blizak njegovoj administraciji koja ignoriše brojne evropske lidere, uključujući najveći dio vrha Evropske unije.

Starmer je iskoristio raspoloženje kod kuće da bi se približio Briselu i svoju državu dodatno upleo u evropske procese, posebno na istoku Evrope. Naime, neke novije ankete pokazuju da se Britanci nisu „ohladili“ od ideje da budu bliže Briselu i da nisu zadovoljni Trumpovom politikom.

Nova stranica u politici Evropske unije pokazala se i mnogo stidljivijim potezima nego u slučaju Londona, kada je Brisel otvorio mogućnost da u novoj evropskoj sigurnosnoj arhitekturi važno mjesto ponudi Turskoj, koja ima strateški važnu poziciju od Balkana do Bliskog istoka i od Crnog mora do Mediterana. Turska vojska i industrija oružja u razvoju novi je adut Ankare u namjeri da se dodatno približi evropskim silama.

Brisel je u slučaju Londona, a moguće i u slučaju Ankare, pokazao da rukovodstvo Evropske unije neće odustati od svojih ciljeva, uprkos Trumpovoj politici. Šta više, okupljanje starih evropskih sila u front protiv Rusije poruka je Washingtonu, ne samo Trumpu, da Evropljani traže poštovanje. To bi Trumpu moglo biti posebno važno u politici prema Kini. Ekonomsko kažnjavanje Kine neće biti uspješno ako se Washingtonu ne priključi i Brisel.

Britanska volja da se Kijev odupre Rusiji pokrenula je Brisel. Sada se pojavljuju razni planovi o zajedničkom djelovanju. Evropljani su, nakon ruske agresije, krenuli sa ambicioznim planovima i u polju odbrane i proizvodnje oružja, što je još prije nekoliko godina bilo nezamislivo.

Odlučnost da se suprotstavi ruskom uticaju i svakoj politici koja potkopava nastojanja Brisela da se Kremlj potisne na svaki način iza linije fronta u Ukrajini, pokazali su i nedjeljni izbori u Rumuniji. Mobilizacija evropskih sila pokazala je da je moguće pobijediti Rusiju i na prostorima gdje je uticaj Kremlja građen stoljećima.

Starmer je nastavio politiku svog prethodnika na poziciji premijera Borisa Johnsona. Čini se da je britansko držanje po pitanju Ukrajine uvjerilo mnoge u Evropi da London, za razliku od nekih drugih, nema namjeru ispuniti želje Rusije i ugroziti interese Zapada koji naginje ka podjelama. Od dolaska na vlast u julu prošle godine Starmer je dobio neke važne bitke, ali rat još uvijek traje.

#EU #ukrajina #SAD #ArminSijamić #Svijet #Rusija #DonaldTrump #izdvojeno #uk #KeirStarmer