Kamberovićev History fest prijetnja za istinu: Kad Nevenka Tromp egleniše o genocidu u Sarajevu, Šešelj se od sreće napije!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Od 2. do 6. juna u glavnom gradu Bosne i Hercegovine bit će održan History fest čiji je glavni promotor i osnivač profesor Husnija Kamberović. Često sam zagovarao da intelektualci, odnosno nauka počne da se bavi našim problemima, kako prošlosti, tako sadašnjosti, a ponajviše budućnosti.

Zbog toga sam i nekoliko puta vršio pritisak na Akademiju nauka i umjetnosti BiH da se okanu trivijalnih rasprava koje ne mijenjaju ništa. Jer, iako mnogi tu Akademiju smatraju nekom državotvornom i važnom institucijom, ona se u vremenu haosa i kriza u postdejtonskoj BiH pokazala nezainteresovanom da na bilo koji način ukaže na moguća rješenja naših situacija.

No, s druge tačke gledišta, ako bi ta ANU BiH djelovala kao i prof. Kamberović kroz svoj History fest onda je bolje da se bave rasporedom ulica u Sarajevu nego ozbiljnim temama.

Da bismo sačuvali sadašnjost i osigurali bolju budućnost historijsko utvrđivanje činjenica nam je neophodno. Naročito jer smo kroz različite oblike specijalnog rata na udaru srpsko-hrvatskog revizionizma, koji dvostruku agresiju na nezavisnu Republiku BiH uporno pokušavaju definisati građanskim ratom.

A izgleda da im je Husnija Kamberović odlučio pomoći oko toga pozivom Nevenki Tromp da bude glavna zvijezda njegovog festivala historije. A kakva je to historija dovoljno govori i obasjava je činjenica da je tu Nevenku Tromp hvalio haški lajavac i srpski zločinac Vojislav Šešelj.

"Ne znam otkud potenciranje, trijumfalizam i euforija da je Srbija osuđena za učestvovanje u ratu, ja to ne vidim u ovoj presudi. Genocida u optužnicama Stanišiću i Simatoviću nije bilo. Tužilaštvo nije kvalificiralo zločine genocida, to nije ni moglo biti u presudi Stanišiću i Simatoviću", valjala je naivnim Bošnjacima svoju verziju historijskog revizionizma Nevenka Tromp na jednom sarajevskom mediju često sklonom promociji prosrpskog revizionizma u glavnom gradu BiH.

I to je sve izgovorila u vremenu nakon presude Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, negirajući da presuda za njihovu zločinačku odgovornost ima veze sa Srbijom iako je riječ o vrhu službe bezbjednosti Srbije.

Nevenka Vrkić Tromp je, da podsjetimo naivne, ali i prof. Husniju Kamberovića, jedna od autora sramnog izvještaja NIOD, izvještaja koji je 2002. godine amnestirao Srbiju od genocida u Srebrenici, a sve u osvit početka suđenja Slobodanu Miloševiću.

Dakle, u ulozi i namjerama Nevenke Vrkić Tromp nema ništa sporno, ona je odabrala stranu i put revizionizma. Ali je sumanuto, bestidno i ponajviše naučno-patriotski izdajničko njeno pozivanje da u Sarajevu priča o genocidu u Srebrenici.

Ne znam i neću ulaziti u namjere i ciljeve Husnije Kamberovića s festivalom, ali je činjenica da su žrtve, intelektualci, novinari ukazali da je to nepoštivanje i udar na dostojanstvo žrtava, ali povrh svega i na istinu o agresiji na BiH.

A kada širok krug i spektar javnih radnika i žrtava izađe jasno sa stavom da joj nije mjesto tamo gdje se govori o genocidu, onda je Kamberović morao shvatiti tu poruku ukoliko su namjere s festivalom da istinski na faktima i presudama vodi dijalog i donosi zaključke.

Dijalog i historija se, međutim, ne mogu voditi i pisati sa onima kojima Šešelj ispira usta kao svjedocima beogradske priče kako u Srebrenici nije počinjen genocid.

Vidite, u svemu tome nije problem samo Nevenka Tromp. Nju znamo, njenu biografiju i njen put. Problem je Husnija Kamberović koji, pod plaštom akademskog pluralizma i tobožnje hrabrosti da „otvara teške teme“, zapravo radi ono što su ovdje decenijama radili korisni idioti svih beogradskih i zagrebačkih politika — daje legitimitet onima koji bi da relativiziraju zločine nad Bošnjacima.

I neka mi niko ne prodaje priču o akademskoj slobodi i nužnosti drugačijih mišljenja. Jer, znate, postoji jasna razlika između naučne polemike i otvorenog davanja bine onima čije su teze opasne, pogubne i historijski lažljive.

Na kraju krajeva, nije ni čudo što je Kamberović odabrao Tromp. U zemlji u kojoj je Akademija nauka i umjetnosti BiH svela svoju državotvornu funkciju na priče o rasporedu semafora i komunalnoj ikonografiji, neko poput Husnije morao je preuzeti ulogu akademskog klauna. I neka se zna — nije problem što Kamberović pravi festival, nego što pod maskom historije pravi političku platformu za relativizaciju genocida.

A to što mu još aplaudiraju isti oni mediji koji godinama peru ruke od istine o agresiji, to je samo još jedan dokaz da u Sarajevu danas možeš prodati i priču da je Šešelj humanista, samo ako je dobro upakuješ u festival i par latinskih izraza.

Zato, Husnija, ako ti je ostalo imalo obraza, sljedeće godine dovedi i Milorada Dodika da priča o multietničkoj ljubavi, da zaokružiš ovaj svoj revizionistički vašar. Možda ti i on, kao Šešelj Nevenki, uvali kakav kompliment.