Policijske strukture BiH i EU u službi Dodika: 'Bjegunci' ne bježe, nego ih Granična policija isprati preko granice

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Više od mjesec dana traje navodna istraga o tome kako i da li su Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković prelazili državnu granicu. Da su prelazili to je svima jasno. Kako je to moguće bez reakcije nadležnih institucija to još niko ne zna.

Čak ni centralna potjernica nije ozbiljnije omela njihova kretanja, što je dodatno ogolilo nemoć državnog sistema. Umjesto da se postavljaju pitanja odgovornosti unutar Granične policije BiH, fokus javnosti preusmjeren je gotovo isključivo na Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA).

U Parlamentarnoj skupštini BiH tek poneki glas, poput zastupnika Jasmina Emrića i dijela opozicije iz SDA, ukazao je na ulogu direktora Granične policije Mirka Kuprešakovića (HDZ). Ipak, zahtjev za njegovo razrješenje nikada nije upućen u formalnu proceduru. Ni Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) nije prošla bez kritika, ali se i o njoj govori tek usputno, bez stvarnog pritiska javnosti i institucija.

Ipak, tema ovog teksta nisu isključivo nefunkcionalne institucije, o tome je već mnogo rečeno i napisano. Suština problema leži dublje u pogubnim političkim podjelama i činjenici da, uprkos formalnoj centralizaciji Granične policije BiH, istočni dio granice faktički kontrolišu politike iz entiteta Republika srpska.

Odgovornost za ovakvo stanje ne može se pripisati samo vlastima u tom entitetu ona leži na cijelom političkom vrhu Bosne i Hercegovine. Jedan od najsvježijih primjera institucionalnog apsurda jeste sporazum s FRONTEX-om.

Za razliku od drugih zemalja regiona, gdje FRONTEX djeluje isključivo u saradnji s nacionalnim graničnim policijama, u BiH će njegovo osoblje biti pod komandom ne samo Granične policije BiH, već i entitetskih i kantonalnih policijskih struktura. Ova nelogičnost podsjeća na već viđeni slučaj kompromisa oko saradnje s EUROPOL-om.

Tadašnji dogovor koji je čak i EU podržala iz pragmatičnih razloga, baš kao i ovaj s FRONTEX-om, podrazumijevao je da se Ured za saradnju s EUROPOL-om smjesti u zgradu na Trgu BiH, van institucije u kojoj prirodno pripada Direkcije za koordinaciju policijskih tijela (DKPT). Rezultat? Neformalan rad, fragmentirana odgovornost i kadrovi koji su zvanično zaposleni u drugim institucijama, bez jasno uređenog statusa.

Međunarodni partneri, koji očekuju jedinstvenu tačku saradnje za EUROPOL, INTERPOL, SELEC i druge bezbjednosne mehanizme, s pravom izražavaju zabrinutost. Ali, njihov cilj je jedan zaštititi svoje granice, a šta će se dešavati unutar BiH, baš i ne vode računa. Zato je krajnje neozbiljno da za račun sigurnosti trećih zemalja piotpisujemo ugovore štetne po sigurnost BiH. I to sve pod plaštom puta BiH ka Evropskoj uniji.

Jer, slični problemi neminovno nas čekaju i u saradnji s FRONTEX-om. Ako iskustvo s EUROPOL-om išta pokazuje, to je da kompromisi koji razbijaju institucionalnu odgovornost ne donose funkcionalnost, nego dodatni haos.

Zato danas imamo situaciju u kojoj Granična policija BiH ne izvršava osnovne zadatke, SIPA ignoriše naloge suda, a visoki politički zvaničnici poput Dodika, Stevandića i Viškovića slobodno prelaze granice, ignorišu zakone i aktivno rade na razgradnji države.

U konačnici, problem nije samo u institucijama koje ne rade nego u političkom sistemu koji im to dozvoljava i koji ih kao takve podržava!