Trostruki državni udar u izvedbi Dodika, Čovića i Trojke

Razgovarao: Delvin Kovač

U Bosni i Hercegovini na sceni je trostruki državni udar koji zajednički provode Milorad Dodik, Dragan Čović i Trojka, poručio je u intervjuu za Novinsku agenciju Patria (NAP) politolog Zlatko Hadžidedić.

Profesor Hadžidedić analizira aktuelnu političku situaciju i odnos susjednih država prema našoj zemlji. Govori i o kobnim posljedicama eventualnih izmjena Izbornog zakona BiH po volji lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, ali i pasivnosti Trojke te otkriva na koje prijatelje BiH može računati u međunarodnoj zajednici.

Kako biste ocijenili aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini, šta zapravo trenutno imamo na užarenoj bosanskohercegovačkoj političkoj sceni?

Hadžidedić: Mislim da ne otkrivam nikakvu Ameriku ako kažem da na sceni imamo državni udar. Činjenica je da imamo rušenje ustavnog poretka, pokušaj otcjepljivanja Republike srpske i pokušaj da se nametnu određeni ustavni aranžmani preko Čovićevog Izbornog zakona koji bi vodili ka trodjelnoj podjeli ili ka tome da se opet stvori teritorija Herceg-Bosne sa svojom administracijom koja bi bila odvojena od ostatka Federacije BiH.

Dakle, u svakom slučaju imamo nešto što je ili jednostruki državni udar od strane Milorada Dodika, ili ako hoćete dvostruki državni udar od strane i Dodika i Čovića. I imamo nešto što bih ja nazvao nekom vrstom pasivnog državnog udara od strane takozvane Trojke. Oni naime ne namjeravaju da se suprotstave ni Dodiku niti Čoviću i njihovim pokušajima rušenja ustavnog poretka. Tako da mogu reći ili da se radi o trostrukom pokušaju državnog udara ili o zajedničkom udruženom zločinačkom poduhvatu, gdje su svi u tome zajedno.

Ovih dana vidimo da i Dodik i Čović mogu činiti štagod hoće protiv ove države, a da pri tome imate nekog Nermina Nikšića ili nekog Dinu Konakovića koji će reći da ne namjeravaju ništa poduzeti protiv toga. Jednostavno, sistematski se godinama razarala sama ideja o državi Bosni i Hercegovini, o mogućnosti da ona ima vlastiti suverenitet. Da umjesto nje ne odlučuju Srbija, Hrvatska ili SAD ili EU ili bilo ko izvana.

Sama ideja da postoji suverenitet i da ovo može biti država je sistematski ubijana tokom 30 i nešto godina. I sada imamo taj rezultat koji imamo, da ljudi više ne vjeruju u tu državu. Sada ljudi vjeruju da treba gledati svoj posao, svoju neku ličnu sitnu korist, preživjeti kako čovjek zna i umije, eventualno nešto steći materijalno, a ne vjeruju da je država uopšte više i potrebna. Ne vjeruju u samu ideju.

Naravno, to je opasna zabluda jer ako se ostane bez države, onda tek nastupaju posljedice. I do sada smo vidjeli, ove posljedice koje smo imali su rezultat razgradnje države. Međutim, kad dođe do potpune propasti države, onda jednostavno građani više ne uživaju nikakvu pravnu niti bilo kakvu drugu zaštitu. Onda sve postaje moguće.

Bojim se da se i građani ove države nalaze u opasnoj zabludi misleći - "ma eto, nek nas samo prestanu maltretirati s lošim vijestima, nek nema države, šta fali, šta će biti, neće nam ništa faliti, bit će isto kao i do sada". Neće biti isto kao i do sada, bit će mnogo gore. Jer ukoliko vam direktno drugi upravljaju, to ima svoje posljedice i cijenu. Čak i ovakva provizorna država kakvu smo dosad imali, imala je svoje prednosti u odnosu na nedostatak bilo kakve države. Kažem, država je tu da nam pruži i fizičku i pravnu zaštitu, i ako je ne bude, svega toga neće ni biti.

Čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović upustio se izgleda u dosad najjaču kampanju kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona BiH. U tome očekivano svesrdnu podršku ima od zapadnog nam susjeda. Hoće li Trojka na kraju popustiti, imajući u vidu da su neki od njenih lidera već davali izjave koje upućuju na takav scenario?

Hadžidedić: Pa ja se ne bih složio da trebamo puno pogađati oko toga, ja mislim da je Trojka već odavno napravila dogovor sa Dodikom - da mu se pusti da radi ovo što radi, kao i sa Čovićem - da se i njemu pusti da sruši postojeći ustavni poredak i uspostavi nešto što je još mnogo više određeno po sistemu aparthejda, gdje se unaprijed zna ko će biti postavljen na vlasti, ko koga predstavlja, ko koga smije da predstavlja i slično.

Ja ću samo upozoriti na to da je sve to skupa razgrađivanje onih posljednjih ostataka dejtonskog Ustava i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ako dođe do uspostave Izbornog zakona, onako kako ga Čović hoće i kako mu Trojka u tome pomaže, opet imamo onu situaciju o kojoj sam prethodno govorio - nećemo imati čak ni ovaj provizorij od države. Nećemo imati nikakvu državu, nego ćemo imati mogućnost da Srbija i Hrvatska rade na ovoj teritoriji štagod požele.

Kako gledate na ponašanje Hrvatske koja se, iako je članica Evropske unije, neprestano miješa u unutrašnje stvari BiH? Evropski put nam je svakako trenutno u zastoju, a da eventualno i pravimo neke korake naprijed ne bismo daleko dogurali jer bi nas u tome Hrvatska blokirala sve dok ne budu ispunjene Čovićeve želje oko Izbornog zakona.

Hadžidedić: Nisam nikada ništa dobro vidio u Evropskoj uniji, pa ne vidim ni sada. Evropska unija je ta koja je organizirala Lisabonsku konferenciju, a tada se ona zvala Evropska zajednica. Ona je stajala direktno iza inicijative da se ova zemlja podijeli po etničkom principu i da se uspostave etnički čiste teritorije. Da bi to bilo urađeno, organiziran je rat da bi se provelo etničko čišćenje i genocid. Ta ideja inicijalno je došla iz Londona, a sa svojim mapama donio ju je Lord Peter Carrington, koji je predsjedavao konferencijom o bivšoj Jugoslaviji, ali i samom tom Lisabonskom konferencijom, zajedno sa Joséom Cutileirom.

Međutim, tadašnja Evropska zajednica, današnja Evropska unija, je sve to prihvatila i ona je bila sponzor svega toga. I nikada nije odustala od toga. Prema tome, ništa dobro u Evropskoj uniji ne vidim za ovu zemlju. Evropska unija je dosljedno bila na poziciji etničke podjele ove zemlje. Postoje, naravno, države unutar Evropske unije, tipa Austrije i Njemačke, koje su se tome protivile i bile za očuvanje Bosne i Hercegovine. Međutim, ona oligarhija u Briselu koja dominira samom Evropskom unijom je od ranih 90-ih - od 1991-1992. godine pa do danas bila uvijek na pozicijama razgradnje i etničke podjele Bosne i Hercegovine.

Prema tome, ništa dobro u Evropskoj uniji nas ne čeka. Ta priča o prijemu u Evropsku uniju treba samo da posluži tome da bismo mi dali dalje koncesije nekom Čoviću ili Hrvatskoj, ili opet Srbiji i Dodiku. To je sve jedno obično zavaravanje na koje ne znam više kako odrasli ljudi mogu da nasjednu. Ali to govori o jednom našem dubokom kompleksu inferiornosti, gdje mi mislimo da je ta Evropa nosilac nekakvih viših vrijednosti, a da mi, eto, tome treba da se prilagođavamo.

Evropa je tvorevina nastala na krstaškim ratovima, nema ništa u Evropi što je samo po sebi inicijalno pozitivno. Evropa je izvoznik kolonijalizma, izvoznik podjarmljivanja ostatka svijeta. Moglo bi se o tome još puno pričati. Neko je svojevremeno rekao da je Evropa izvor sveg zla. Eto, ja ću se možda suzdržati od toga da to kažem, ali u Evropi nas sasvim sigurno ne čeka ništa dobro.

Bosna i Hercegovina je predstavljala sve ono što Evropa ne predstavlja. Evropa je ta tvorevina koja je isključiva, koja je i protiv pravoslavlja, i protiv islama, i protiv svih drugih svjetskih religija, koja prihvata samo zapadno kršćanstvo, koja je napokon i unutar sebe ratovala. Veliki tridesetogodišnji rat između katolika i protestanata puno govori o tome šta je Evropa. Ali Evropa u svakom slučaju ne prihvata nikoga ko je drugačiji.

Evropa je nešto čemu ne treba težiti. I što prije se okanimo ideje o tome da treba da budemo dio Evrope, prije ćemo početi gledati same sebe i prije ćemo početi tražiti rješenja za vlastitu situaciju unutar vlastitih potencijala koje imamo. Važno je samo nemati taj kompleks inferiornosti, shvatiti da nas ništa u Evropi dobro ne čeka i da nam ona ne želi ništa dobro, nadasve.

Bjegunci od bh. pravosuđa Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković i dalje se neometano kreću po BiH, ali i putuju izvan nje i vraćaju se bez ikakvih problema. Mogli smo slušati od onih na vlasti - pustimo (policijske i pravosudne) institucije da rade svoj posao. Da li rade?

Hadžidedić: Evidentno je da je završen dio posla koji su pravosudne institucije trebale da odrade. A šta ćemo s onim što izvršna vlast treba da odradi? Agencije su tu na razmeđi između izvršne i sudske vlasti, i ako one ne odrade svoj posao, ko će im izdati naređenje? Sud im može izdati nalog, ali neposredno naređenje za djelovanje mora da im izda izvršna vlast, to jeste Vijeće ministara BiH. Ali u svakom slučaju izvršna vlast je dužna da djeluje. Ona se ne može povući iz svega toga, ne može reći - pustimo nekome drugome, jer i oni su dio toga.

Predsjednik istočnog nam komšije - Srbije Aleksandar Vučić, ali i drugi visoki dužnosnici prijete da bi hapšenje odbjeglog secesioniste Dodika i njegove družine bilo jako loše za BiH i da se to ne smije dogoditi. Kako Vi gledate na te prijetnje i koliko su one opasne?

Hadžidedić: Pa one jesu prijetnje, manje su opasne nego 1992. godine jer današnja Srbija nema potencijale nekadašnje Srbije koje je na raspolaganju imala JNA. Međutim, da ima volju da djeluje agresivno prema Bosni i Hercegovini, ne treba ni najmanje sumnjati.

Vučić je bezbroj puta rekao da poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali otkako je došao na vlast pa do danas nikada nije preko usta prevalio da poštuje njen suverenitet - uvijek samo njen teritorijalni integritet. Dakle, eto nećemo vam teritoriju napadati vojskom, ali nećemo ni na koji način ni poštovati vaš suverenitet.

Srbija danas nema ljepše namjere nego što je imala ondašnja, jedino što nema vojne kapacitete koje je tada imala. I nema onu podršku koju je u to doba imala od Londona i Pariza - sasvim otvoreno, i ostatka Evrope. Danas već veći dio Evrope ne bi bio tako otvoreno na strani Srbije, jer postoji ta ideja da ona šuruje i s Rusijom, i s Kinom, i da nije vjerna Zapadu. Srbija u svakom slučaju ima lošiju poziciju nego što je imala 1992. Ali da su njene namjere agresivne, ne treba ni najmanje sumnjati.

Kakva je danas uloga međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini? Ima li naša zemlja, kao što to pojedini političari tvrde, prijatelje i u čemu se to prijateljstvo ogleda?

Hadžidedić: Ja sam uvijek smatrao da su prijatelji ove zemlje - u Evropi samo Austrija, a izvan Evrope vjerovatno samo Iran. I na to se svodi. Znate, imate one države koje su unutar svojih geopolitičkih projekcija prepoznale da im se ne bi nimalo isplatilo da se Bosna i Hercegovina raspadne i da se etnički podijeli, koje su protiv samih tih ideja etničke podjele.

Ali da je Bosna i Hercegovina svojom vanjskom politikom stekla neke prijatelje, bilo bi smiješno tvrditi jer nije imala nikakvu vanjsku politiku. Ako je i imala nekakve tragove vanjske politike, to je bilo, eto, recimo u doba rata kada ju je potpuno sam vodio Haris Silajdžić bez ministarstva iza sebe. A kasnije kada je to preuzelo ministarstvo, te politike je potpuno nestalo.

Dakle, nema nikakve vanjske politike, i ako nema vanjske politike, ne treba se ni nadati tome da imate više od jednog ili dva prijatelja, koji su, eto, s vama zbog toga što u vlastitim viđenjima svijeta ne vide da bi za njih imalo ikakvu prednost da se Bosna i Hercegovina etnički podijeli.