SDP-ovci iz Banja Luke u maskirnoj odjeći: Političke igre i gubitak ideala

Piše: doc.dr.sci.iur Nermin Alihodžić

Gledam sinoć na jednoj od lokalnih televizija one teletabise SDP-ove iz Banja Luke. Zanimljiv kvartet koji je došao u studio obukavši maskirne majice i za nešto više od jednog sata nahvališe se bosanskohercegovačkim patriotizmom, velikim poslom koji rade na širenju bratstva i jedinstva u Banja Luci, lavovskom borbom koju kao opozicija vode sa dodikovim režimom,
veličanjem hrabrosti Nermina Nikšića da dođe u jeku najveće krize u Narodnu skupštinu Rs-a i tamo kaže svima kako stvari stoje pa do toga da vrijeđaju svakoga ko se ne uklapa u njihovu viziju multietničke Bosne i Hercegovine.

Već je i pticama na grani jasno da od SDP-a nije ostalo niti ono P na kraju, jer je Nermin Nikšić i njegov pajdaš Vojin Mijatović sa uskom grupom polupismene kamarile uspio dotući i ubiti i onu posljednju mrvu socijaldemokartije koja je možda i bila ostala poslije odlaska Zlatka Lagumdžije. Nakon Nikšića, ako ovaj čovjek ikada i ode sa čela ove stranke u šta čisto sumnjam, neće ostati ništa osim prazne ljušture, a još pritom se hvaliti kako je ovo jedina
stranka u Bosni i Hercegovini gdje članovi neposrednim glasanjem biraju predsjednika.

To što Vojin sinoć javno u eter iznosi prejudiciranu izbornu volju članova SDP-a i šta će se sve dešavati i na organima stranke i na Kongresu u skorijoj budućnosti ne bi trebalo da čudi članove ili da slučajno sumnjaju u svoju izbornu volju. Sve je već unaprijed režirano - „Panem et circenses“ što bi stari Latinjani rekli.

Nije Vojina sramota pričati kako su eto oni ciljano, sa vizijom uveli Dodika prije dvije godine u vlast da bi mu spremili, napakovali, pripremili ovo šta mu se sada dešava. Ako nismo znali, sada treba da nam bude jasno, da je ovo sve dio plana trojke i da upravo sada prisustvujemo njegovom finalu – uklanjanju Milorada Dodika sa političke scene. Šeretski Vojo namiguje dok to izgovara u kameru i mašući glavom kaže „naših ruku je to djelo, da, da“.

To što je ugrožen ustavni poredak, što Milorad Dodik ponižava institucije ove države, što prisustvujemo najvećoj sigurnosnoj i političkoj krizi od 1995. godine manje je bitno za Mijatovića, jer trojka sprovodi svoj plan. To što povratnici žive u strahu u Rs-u koga briga, cilj je bitan, a cilj opravdava sredstva.
Nećemo sada mi kojima se servira ova priča, cjepidlačiti pa da sumnjamo u ovo, sačuvaj Bože.

Onako kako su efikasno popravili 72 metra pruge nakon četiri mjeseca od poplava u Donjoj Jablanici, ili kako su obnovili tramvajsku prugu a da niko ne zna stvarnu cijenu ili kako su rekordno zadužili Kanton Sarajevo za svog mandata, tako će trojka i ovo završiti stručno i ekspresno. Naše je da samo gledamo i učimo kako se voli i vodi država i državna politika.

I naravno da slušamo kako vrijeđaju pojedince koji su po njima došli iz provincije, završili visoke škole tamo negdje po Maleziji i sada bi da prave državu časno i pošteno. Ne može to tako. Kod fine gradske raje kao što su oni to mora biti zamotano, umotano, sakriveno. Treba da suspenduje se ustav na dvadeset i četiri sata kako bi ušao u vlast, a ne da te građani velikom većinom izaberu pošteno na izborima.

Moraš biti „nametnut“ da bi znao kako se država voli i pravi multietnička Bosna i Hercegovina. Žalosno je bilo gledati sinoć Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa i Po-a onako obučene i pomisliti da je to budućnost sa kojom treba da se gradi bolja Bosna i Hercegovina. Nije Vojin materijal za tako nešto vjerujte mi, isto kao što to nije ni SDP više.

Prave nas ludima, kao da ne pratimo medije, ne putujemo, nemamo prijatelja i u Rs-u i u Srbiji, kao da živimo na nekoj drugoj planeti, pa da ne znamo da ima i časnih i poštenih Srba koji vole ovu Bosnu i Hercegovinu svim svojim srcem i doživljavaju je kao svoju domovinu. Vole ali šute. Šute jer, kako zapisa jednom veliki Ivo Andrić “dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“.

A kada pošteni i pametni šute onda gledamo ljude koji su u izbornoj jedinici Banja Luka osvojili na posljednjim lokalnim izborima 688 glasova, rezultat koji je sasvim dovoljan da Nikšić nagradi Mijatovića ministarskom pozicijom, ali u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zamislite šta bi Vojin dobio da je kojim slučajem uspio preći cenzus i u Gradskoj skupštini Banja Luke sada imati pompezno najavljivana dva odbornika. Možda bi postao „prvi čovjek partije iz
sjene“?

Na sreću svih nas 2026. godina nije daleko, sad će ona vrlo brzo. Pa ćemo se onda demokratski prebrojati i vidjeti na izborima koliko će „nametnuti“ osvojiti glasova ovaj put i uspjeti dobiti podrške od građana i u Sarajevu i u Banja Luci, i gdje će to Vojin moći ponovo biti ministar.

Možda u Maleziji upiše studije, ko zna, ako dobije stipendiju čovjeka na specijalnom zadatku.