Kako će inovirana turska diplomatija utjecati na budućnost Bosne i Hercegovine

*Turska vizija “neo-otomanske imperije” korespondira ideji “britanskog comonwealtha”
*Raste vojno prisustvo i dostava vojne oprema Turske balkanskim zemljama

Za Patriju piše: Fuad Đidić

Historija je puna paradoksa.

To nam svjedoči sve šira vojna, ekonomska, politička prisutnost Turske u zemljama Balkana. Nekad, “bolesnik sa Bosfora”, kako je Evropa zvala Tursku, sada je to sama Europa. U trenutku kada su vojne snage “HTS” uz punu logističku i stratešku potporu Turske ulazile u Damask 8. decembra, 2024. ,što je nesporan historijski trijumf turske diplomatije, na Kosovo je, u sastav KFOR-a, stigao veliki kontigent od 350 vojnika koji su zamijenili italijanske vojnike raspoređene prema granici sa Srbijom.

Nije poslije toga prošla niti sedmica dana, objavljena je vijest kako Turska planira na Kosovu graditi
fabriku municije što je naprosto šokirala javnost u cijelom regionu. Potom je slijedila još jedna vijest, kao “hladan tuš” za neke, kako Turska planira opremiti Oružane snage BiH sa 15 novih borbenih vozila marke Kirpak I. Prije toga, Turska je donirala 3 miliona vojne opreme Albaniji i, potpisla ugovor o isporuci veće količine “kamikaze dronova”.

Tome treba dodati kako su od ranije Turske vojne snage nalaze na većem broju strateških lokacija kako u regiji Mediterana, tako i šire. Osim snaga EUFOR u BiH u čijem sastavu se nalazi kontigent sa više od 100 turskih vojnika koji su osovina održanja snaga EUFOR u BiH, na Kipru je oko 15 hiljada, u Kataru 5.000 a, u Somaliji 2.000, a uz pojas sa Irakom raspoređeno je više od 15.000 vojnika.

Turska nema svoje snage u Libiji ali, se zato u ovoj zemlji nalaze njeni “proksiji” koje Turska snabdijeva logistički i obavještajno. Ovo je impresivan broj vojnika za jednu regionalnu silu kao što je Turska. Raspored vojnih snaga Turske predstavlja “mapu” koja nas uvjerava u strateške ali i u političke ciljeve koja Turska namjerava braniti vlastitim vojnim prisustvom na samom tlu.

Skoro sve balkanske zemlje pokazale su otvoreni interes za širu vojnu saradnju sa Turskom. Njihov
primarni interes jeste da budu stavljeni na listu zemalja, potencijalnijh kupaca poznatog turskog drona “Bayraktar” TB2. Turska je u međuvremenu, pokazala spremnost da pozitivno odgovori na ove zahtjeve.

Nabavka dronova “Bayraktar” kao i “kamakiza dronova” samo je vrh ledenog brijega rastuće saradnje zemalja regije sa Turskom u cilju nabavke i drugih vojnih, odbrambenih potencijala. Ova činjenica također, ukazuje na još nekoliko važnih detalja.

Između ostalog, to je rast proizvodnih kapaciteta odbrambene turske industrije kojim se bitno mijenja strateški značaj i uloge Turske u regionu kao zemlje čija odbrana više ne ovisi od nabavke oružja iz vana.

Treba podsjetiti kako Turska u ovom trenutku u potpunosti kontroliše izlazak ruske mornarice na topla mora prije svega Mediteran. Kada je Rusija 2014. ušla na Krim i okupirala luku Sevastopolj, nadali su se da će tim putem koji vodi preko Crnog mora i dalje kroz Bosfor, moći izaći na Mediteran.

Međutim, poslije rata u Ukraijini stvari su se ovdje radikalno promijenile. Rusija prema primjeni sporazuma iz Montreja ne može koristiti ovaj prolaz. U međuvremnu, Rusija je 2015. godine u Siriji podigla pomorsku luku “Tartus” kako bi je iskoristila za istu svrhu. No, i ovdje su se stvari “preko noći promijenile”. Poslije 8. decembra 2024. godine Turska će posve vjerovatno, tražiti velike ustupke od Rusije kako bi Rusi nastavili koristiti novoopremljenu sirijsku luku “Tartus” u cilju prisustva svoje mornarice u toplim morima.

Fuad Đidić: Turska vizija “neo-otomanske imperije” korespondira ideji “britanskog comonwealtha”
***
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan počev od 2012. godine pa do 2022. godine bio je najčešći gost u Sarajevu. U posjetu je stigao čak pet puta raznim povodima.

Poslije velike izborne pobjede juna 2011. u prvoj izjavi za javnost, Erdogan je stavio Sarajevu u jednu veliku “verbalnu mapu” zamišljene Otomanske Imperije.

“Sarajevo je danas pobijedilo koliko i Istanbul. Bejrut je osvojio isto koliko i Izmir. Damask je
osvojio koliko i Ankara.”

Ovaj duh istorijskog preokreta prema neo-otomanskom dizajnu Erdogan je uvjerljivo i vrlo upečatljivo otvrdio kroz niz događaja svoje “meke diplomatije” počev od izjava koje su iznenadile brojne posmatrače kao npr. da je njegova zemlja “sinova Fatiha” ili, kako svaki “narod svoju budućnost i veličinu traži u svojoj prošlosti”.

Erdogan se u svim ovim prigodama pokazao više kao “republikanski državnik” a, mnogo manje kao ”sultan” kako su ga neki mediji tendeciozno pokušali opisati.

I pored toga što je neposredni povod njegovih posjeta bilo otvaranja renoviranih, “simbola” Sarajeva kao što su – Careve džamije (2015.) , džamije Baščaršija ( 2021.) , Hamama Ishak bega Ishakovića (2012.) kao i, prijem nagrade “Isa beg Ishaković ( 2015. ) u povodu 550 godina Sarajeva, Erdogan je vrlo jasno pokazao kako inspiracija za veličinu Turske dolazi iz naslijeđa osmanske civilizacije.

Utisak je kako njegova ideja “neo-otomanske Turske” u dobroj mjeri korespondira ideji “Britanskog
Comonweltha”. U njegovim posjetama dominirala je uglavnom, “javna diplomatija” ili, posve konkretno - “religiozna diplomatija” što je dobro koristio da pošalje poruke Zapadu kroz koje se otkriva jedna puno drugačija i mnogo samopouzdanija Turska koja bi bila u stanju od “Azerbejdžana pa do Bosne” biti sigurna osovina jednog novog “saveza comnoweltha ”.

Najbolja ilustracija tome je ovaj primjer iz Sarajeva. Uprkos glasnom negodovanju nekih evropskih zemalja (Austrije i Njemačke ponajviše) Erdogan će u junu 2018. u dvorani “Zetra” održati centralni predizborni skup svoje AKP partije za Europu gdje se okupilo oko 15 hiljada njegovih poklonika iz više evropskih zemalja. Bio je potez bez presedana, budući je Sarajevo tada opisano kao “najzapadni grad” zamišljene neo-otomanske imperije, ili, “neo- osomanskog comonweltha”.

No, prilikom njegove posjete 2022.god koju su neki mediji nazvali "skandaloznom" Erdogan će poslati upozorenje o politici Zapada ne samo prema Turskoj već i prema BiH.

"Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane. Želi ih podijeliti, iscijepati, a potom i progutati. Upravo vi ste i vi ćete biti najveća prepreka tome. Zato im ne trebamo dati tu
priliku...”

Jedinstvena poruka svih Erdoganovih posjeta BiH sažima se dakle, u rehabilitaciji najteže tabu teme “neo-otomanske ideje". Sa ovom vizijom Erdogan hoće od "poraženih" "podijeljenih" od "ostrva Zapada u Aziji" naciju transformisati u narod “pobjednika” u narod “velikih ideja” “vizije” koji sada razgovara i kontaktira sa svim blokovima podjednako bez, oslanjanja niti na jednog od njih.

Ova ideja svoju snagu crpi iz tradicije osmanskog carstva prožetog “vječnim principima islama” I njegove kulture.

Tokom posjete regij u septembru 2022. godine Erdogan je poslije posjete Srbiji i Bosni I Hercegovini, posjetio i Zagreb gdje se susreo sa predsjednikom Milanovićem. Može se reći kao je ova posjeta lidera po snazi druge članice NATO-a Hrvatskoj kao članici NATO saveza protekla, prilično očjano bez postizanja bilo kakve saglasnosti o krucijalnim pitanjima u vezi sa BiH.

Ovaj razgovor Milanović je iskoristio da na visokog predstavnika Christiana Schmidta u Sarajevu izvrši pritisak i pošalje vrlo jasne poruke o “obespravljenim položaju konstitutivnih Hrvata u BiH” prenemažući se da tobože, ne zna kako će Schmidt postupiti u izbornoj noći. Susret je završen bez dogovora i ostao je vrlo gorak okus arogancije i već dogovorene igre “hrvtaske diplomatije i visokog predstavnika Schmidta”.

Na drugoj strani, Erdoganove posjete Srbiji I Crnoj Gori (septembrar 2024.) bile su uglavnom osmišljene na principima “ekonomske diplomatije” sa kojom je Turska otvorila izvanrednu ekonomsku saradnju posebno sa Srbijom i rast investicija se sada mjeri blizu milijarde dolara.

U svjetlu ovog susreta treba razumijeti i kasnije postupke turske ambasada kao članice PIC-a.

Ambasador Sadik Girgin se hrabro usprotivio izjavama i akcijama viskog predstavnika Christiana Schmidta poslije nametanja amandmana u izbornoj noći. Turska ambasada je također, podržala presudu “Kovačević” i u PIC-u izrazila negodovanje akcijom Schmidta pred ECHR radi obaranja ove presude za račun hrvatske diplomatije.

Ambasador je rekao kako se time BiH i, njenim građanima oduzima pravo na budućnost normalne europske zemlje.

Ovaj spor oko BiH i Daytonskog sporazuma sa jednom članicom EU samo je ilustracija kako u dobroj mjeri ojačana i nanovo inovirana turska diplomatija postaje “težak i njeprijatan sagovornik” kojega više ne možete “ignorisati” i smjestiti u krug “pukih zapadnih epigona”.

Turska je u međuvremenu postala glas koji se mora uvažavati i koji niti sama EU ne može tako grubo ignorisati kao šti je to učinio Milanović u septembru 2022. godine u Zagrebu. Treba na kraju reći da se ova odlučnost turske diplomatije, koja traga za drugačijim dizajnom društvenog uređenje BiH, potpuno podudara sa naporima Turske za promjenom vlastitog, “kemalističko-generalskog” ustava u pravcu etabliranja mnogo fleksibilnijeg, građanskog ustavnog uređenja Turske.