Političari nisu vjerski velikodostojnici: Bajrame i božiće u bogomolje, brigu o državi i ljudima u institucije

Piše: Enver Išerić, pravni ekspert i predsjednik Udruženja Čuvari Bosne

Bliži se veliki praznik, katolički Božić. Zatim dočekujemo pravoslavni Božić. To su praznici, odnosno praznik u kojem se slavi rođenje Isusa Hrista, Isa alejhi selam/ neka je Božiji mir na njega.poslije toga 30. marta slijedi ramazanski Bajram.

I ti praznici se obilježavaju i slave u cijelom svijetu.Svako na svoj način i po svom izboru. Jer, Bog je učinio ljude slobodnim da vjeruju ili ne vjeruju. A slobodu vjere garantiraju i međunarodni dokumentima o ljudskim pravima.

Garantira to i Ustav Bosne i Hercegovine. Ono na što ja hoću da ukažem je činjenica da nam (mislim na sve religije) političari polahko, ali vrlo hrabro, preuzimaju ulogu vjerskih vođa i autoriteta. Organiziraju se obilježavanja vjerskih praznika u institucijama sekularne države. I to kako hrišćanskih, tako i islamskih. I meni to stvarno nije nikakav problem.

Meni je samo pod velikim upitnikom zašto to organiziraju ljudi koji to ne bi trebali raditi, a vi to shvatite kako god hoćete. Odnosno meni to ne smeta.Ali ne možemo jedno pričati, a drugo raditi. Sjetimo se samo zaključka VSTV-a od prije devet godina, kada je naložilo sudovima u Bosni i Hercegovini da zabrani uposlenicima i strankama unošenje vjerskih obilježja u sudove.

A mi, i tada i danas, svjedočimo mnoštvu javnih institucija svih nivoa vlasti u kojima su istaknuta vjerska obilježja (slike svetaca, križevi i slično, a možda negdje i levhe, mada to ja nisam vidio). A za sve javne institucije, bez obzira da li su pravosudne , zakonodavne ili izvršne, moraju važiti ista pravila po ovom pitanju.

Znači, moralo bi se, s obzirom da je Bosna i Hercegovina sekularna država, vrlo jasno utvrditi koja su to vjerska obilježja kojima nije mjesto u javnim institucijama. Isto tako potrebno je da se u institucijama Bosne i Hercegovine donese odluka, ili o odobrenju, ili o zabrani obilježavanja vjerskih praznika u državim institucijama, ali i u institucijama svih nivoa.

Pa ako se odobri obilježavanje, neka obilježavaju svi i svugdje. Ako se zabrani, onda je to u skladu sa sekularnom državom u kojoj su državne institucije odvojene od svake vjere, ali i koja garantuje vjerske slobode. Ako se odobri obilježavanje vjerskih praznika i postavljanje vjerskih simbola u državnim institucijama, onda mi ne možemo tvrditi da smo čista sekularna država. Ali ovaj naš sekularizam narušavaju političari koji hoće da rade poslove vjerskih dužnosnika, a da pri tome za to nisu ni u najmanjoj mjeri osposobljeni.

Nemojte to raditi zbog politčke dobiti. To sve vjere zabranjuju. A ako se već za to odlučite, onda nas građane o tome obavijestite. A i vama samima da bude jasno šta je dozvoljeno, a šta nije. Pa ćemo svi zajedno slaviti sve Božiće i sve Bajrame. I to jedan dan u crkvama i džamijama, a jedan dan u institucijama. Bio bih sretan i ja, a i cijelo društvo, da smo baš takvi i toliki vjernici da ne možemo iščekati obilježavanje naših praznika u vjerskim objektima, pa počnemo slavlje prije vremena u vjerskim institucijama.

A ako smo baš na tom stepenu vjerovanja odakle tolika korupcija u državi i njenim institucijama? Zar to vjernicima nije zabranjeno? Zar ste zaboravili za Božiju poruku “Zaokuplja vas nastojanje da što imučniji budete sve dok grobove ne nastanite. A ne valja tako saznačete svakako”.

Ove dvije stvari ne idu zajedno nikako. A oni koji obilježavaju vjerske praznike i bave se korupcijom su dvoličnjaci, a dvoličnost je gora od nevjerovanje. Zato bi bilo bolje da se izabrani zvaničnici bave onim za što smo ih birali. Vodite računa o državi i životu građana. I obilježavajte na dostojan način praznike naše države.

Tada ćete biti pravi naši predstavnici i državnici. Ovako niti ste državnici niti vjerski velikodostojnici. A najgore je kad čovjek ne zna ni ko je ni šta je.