Piše: Rasim Belko
Državni sekretar SAD-a koji to nije, dao je saglasnost za non-paper kao mirovni i miroljubivi sporazum koji to ne može biti. Otprilike i u najkraćem na to bi se mogla svesti priča o famoznom papiru koji iskače iz čarobne lampe i treba da donese rješenje za višedecenijske ili pak viševjekovne probleme Zapadnog Balkana.
Moš’ mislit’!
Uglavnom, novi non - paper otkako je ugledao svjetlo dana na stranicama sarajevske Slobodne Bosne i nije nešto posebno uskočio u javni prostor i interes. Ko se sjeća onog Janšinog papera zna da je tada sijevalo na sve strane. Ignorisanju ovog američko-evropskog-balkanskog non - papera doprinijela je činjenica da još zapravo niko ne zna čiji je to prijedlog. Izvor koji je objavio isti kaže da zna imena, a mi možemo samo slutiti što ih nije objavio?!
Dakle, neke sjenke koje ne žele da im znamo imena, ponudile su rješenja koja bi trebalo da definišu našu budućnost. Nije li to već dovoljno za sumnju.
Državničke i bjelosvjetske probleme su oduvijek rješavali vizionari, državnici, a rijetko ili nikada sjenke s inicijativama. Naročito to nisu radile sjenke koje više liče onim space link satelitima Elona Muska, a koje oko Zapadnog Balkana kruže sa sigurne udaljenosti, ali eto ipak uspijevaju emitovati signale.
Sjenke nad Zapadnim Balkanom
A sadržaj non-papera koji treba da posluži kao kostur dnevnog reda konferencije o miru i saradnji je blago rečeno šuplje u prazno, pa sve i da se održi taj bal sjenki, on ništa bitno riješiti neće.
A SB navodi da sadržaj predviđa: “Potpisivanje sporazuma između Republike Srbije i Republike Kosovo o punoj normalizaciji odnosa prema francusko-njemačkom-EU planu, koji podrazumijeva faktičko priznanje Republike Kosovo od strane Republike Srbije i formiranje Zajednice općina sa većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, od strane Republike Kosovo.
Sporazum između Republike Srbije i BiH o stavljanju van snage „Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ uz puno poštovanje Dejtonskog sporazuma i političkog suvereniteta BiH. Sporazum između Republike Srbije i Republike Crne Gore o trajnoj suspenziji Zakona o dvojnom državljanstvu Republike Crne Gore. Zajednički Sporazum o čuvanju i poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta (Srbija, BiH, Kosovo i Crna Gora) i Sporazum o podnošenju zajedničke kandidature za članstvo u NATO (Srbija, BiH i Kosovo) uz preduzimanje svih neophodnih koraka i mjera ka ubrzanom procesu prijema u EU”.
Sjenke na sigurnoj udaljenosti od Zapadnog Balkana zamislile su dakle da Albin Kurti pristane da na sjeveru džave ima ‘Republiku srpsku’ kako bi ga Srbija priznala. Dakle, Priština bi trebala da pristane na uzurpaciju svog teritorija da bi dobila priznanje od države Srbije koja će potom taj eksteritorijalni prostor moći koristiti da podriva Republiku Kosovo. Jer, da sjenke znaju kao što ne znaju, a ne znaju jer su dugo predaleko, projekat velike Srbije nije pitanje dnevne politike, već agenda ucrtana davno i duboko. I to nikakav sporazum ili priznanje neće riješiti, naročito ne ako sjever Kosova dobije priliku da za deceniju, dvije razmatra opciju secesije.
A pazi šta su tek sjenke osmislile za Bosnu i Hercegovinu. Mi treba da se mirimo sa Srbijom kako bi Srbija iskorišteni toalet papir (nekakvu deklaraciju) bacila tamo gdje mu je mjesto. Kao da se o tome uopće treba pregovarati?! Druga budalaština, a postala je notorniija nakon pojašnjenja, je da u tom istom sporazumu Srbija se obavezuje da će poštivati pazi sad: “Dejtonski mirovni sporazum i politički suverenitet BiH”. Znači, Rubio koji to nije i sjenke nad Zapadnim Balkanom bi da se potpiše sporazum koji Srbiju obavezuje da poštuje sporazum koji je sada već davno potpisala?!
Srpski svet na leđima đanki politike
Kokainska groznica odavno trese Ameriku, a izgleda ni ovi naše gore listovi nisu imuni. Jer, samo u halucinacijama pod opijatima može se predložiti potpisivanje sporazuma o miru i pomirenju s nekim ko je već potpisao sporazum o miru! Previše je, od koga god je.
Nadalje, potpisivanje sporazuma o poštivanju sporazuma znači da Bosna i Hercegovina ostaje u dejtonskom uređenju, a to opet znači da nastavljaju živjeti entiteti i kantoni. Ili, gospodo sjenke hoćete nam reći da pristanemo da Banjaluka opstaje kao secesionistička utvrda, samo mi eto trebamo vjerovati da zbog vašeg sporazuma Srbija neće pomagati Banjaluku. Ili, da ostaju specijalne i paralelne veze kao ozbiljno uzde, ali eto nema onog prljavog toalet papira nazvanog svesrpska deklaracija.
Pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljujem da treba onesposobiti svakog političkog lidera iz Sarajeva koji se usudi i pomisliti, a kamo li potpisati sporazum koji nam sjenke predlažu!
Crna Gora je tek u ozbiljnom problemu, jer sjenke mislioci su vidoviti pa za mirovnu konferenciju (planiranu naredne godine) predviđaju sporazum sa Srbijom o ukidanju zakona koji još nije ni usvojen! Dosjetile su se non-paper sjenke i da u istu međudržavnu košaricu na NATO putu ubace Srbiju, BiH i Kosovo i još nam dodaju brži put ka EU. A vladavina prava, a evropske vrijednosti, ništa to? Bitno samo da smo zajedno, nešto kao ono Open B?!
Dakle, u suštini magla iz koje izranja neki srpsko-američki-evropski-energetski svet! Ukratko, sporazumi svih sa svima bi značili da se Srbija odriče mita “o srcu Srbije” i prljavog toalet papira, Kosovo bi se odreklo dijela svoje teritorije za beogradsko priznanje nezavisnosti iako ga je priznao ozbiljan svijet. Bosna i Hercegovina bi u zamjenu za prljavi toalet papir trebala da vjeruje kako će Srbija poštovati sporazum koji ne poštuje sada. Evropa bi dobila pokoran, a litijumom bogat prostor, a Washington dodatne mehanizme za nadmudrivanje s rusko-kineskim neprijateljima. Obrazloženje non-papera ne vrijedi ni analizirati, jer bi ga učenik prvog razreda srednje škole potopio.
Bogdanoviću, beli si vuk
Ali, objašnjenje prve sjenke koja se “nekim čudom” pojavila kao recimo ko-autor non-papera besmislici daje novi besmisao. Među sjenkama je beogradski disident i ekonomista Boban Bogdanović, koji se negdje tamo još oporavlja od prijatnog šoka jer je Slobodna Bosna otkrila da je upravo on “jedan od” iako je medij još pri objavi napisao da su mu poznata sva imena sjenki.
A ko je Boban Bogdanović? Jedina istina u baladi ovog disidenta je da je pobjegao iz Srbije, ali sarajevski mediji su među objavama o disidentu preskočili da je u Srbiji bio prijatelj Aleksandra Gligorijevića Puke, pripadnika Belivukove grupe. A Puke je Bogdanoviću ispričao priču o ubistvu Olivera Ivanovića, pa je ovaj brže bolje prenio u medije. Potom je istu dopunjavao ili mijenjao, pa iz kriminalnog pakla Srbije pobjegao pod zaštitu Švicarske, Francuske i Velike Britanije. Sam je u intervjuu za Slobodnu Bosnu priznao da je telefon i internet počeo koristiti tek nekada u aprilu ove godine.
A, vidi ga sad! U novembru je već ko-autor non-papera kojim se rješava sudbina Zapadnog Balkana.
I Boban je opet na naslovnicama Slobodne, pa u objašnjenju nastavlja tamo gdje je u non - paperu stao: “To je prosto neodrživo. Takav sistem je nemoguće održati jer se preklapaju nadležnosti i politički aparat je trom i nefunkcionalan. Bosna i Hercegovina mora napred s novim-modernim uređenjem države”. Dakle, Boban će nam osigurati da idemo naprijed tako što će Srbija sporazumom o sporazumu potvrditi da će se pridržavati Dejtona, za čije uređenje Bosne Boban kaže da je katastrofa, al eto želi ga potvrditi novim sporazumom.
Ozbiljna je dubina rupe neznanja Bobana Bogdanovića nastala usljed apstinencije od interneta. Iako nije citirano, prilično je jasno da je on izvor koji je Slobodnoj Bosni otkrio kako će nakon sporazuma koji su kreirale sjenke nad Zapadnim Balkanom “Srbija odustati od politike ‘srpskog sveta’ i stvaranja ‘velike Srbije’, priznati genocid u Srebrenici i povući dokument sa tzv. ‘Svesrpskog sabora’. A niti će Srbija odustati od srpskog sveta zbog besmislice koju organizuje autor s pedigreom navijačkog krim miljea, niti je bitno hoće li Srbija priznati genocid u Srebrenici koji je presudio Međunarodni sud u Hagu, a na neki viši nivo podigla Generalna skupština UN.
I ako bolje iščitate, najozbiljnija asocijacija s kojom ćete moći povezati halabuku oko non-papera s onog svijeta je Vojin Mijatović, SDP-ov federalni disident iz Rs-a i Dodikovog SNSD-a.
Samo je ovaj put priča podignuta na međunarodni nivo, jer Sarajevo voli zapadno blještavilo i društvo spektakla pa otud i balada o disidentu iz Vučićevog režima i ko-autoru čarobnog štapića koji će nas pretvoriti u Skandinaviju.
A, vidiš i Vojin je volio Skandinaviju, Ameriku, Bosnu, SDP, pa sada zahvaljujući vro vidljivim mađioničarima Christianu Schmidtu i Michaelu Murphyiju javno pomaže prostor iz kojeg je emigrirao.
Nema tu suštinske razlike, samo se Bobanu za razliku od Vojina nos može više izdužiti, jer laž ovaj put mora biti daleko uvjerljivija.
U suprotnom, teško je i poluumnom insanu objasniti kako je lice sa beogradskih ulica, jaran Belivukovih ubica, drug navijačkih skupina došao do zaštite tri evropske države, pa skriven u nekoj tami bez interneta smislio rješenje za Zapadni Balkan. Washington, we’ve got a problem — Hollywood’s getting jealous.