Nije pitanje ministre Konakoviću gdje ste trebali biti, nego ko je 'fiknuo tendersko tele'

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

“Danas još jednom mogu potvrditi, svaki se minut ove borbe isplati, svaki.
Bez obzira na sva pljuvanja, laži, podmetanja.
Svaki se minut isplati.”

Svojevremeno, Elmedin Konaković, bivši član SDA, a danas lider stranke Narod i Pravda i ministar vanjskih poslova BiH, samoproglašeni borac protiv korupcije i kriminala, tvrdio je da će svaka minuta njegove borbe donijeti promjenu. Pet godina kasnije, ta borba se, čini se, isplatila – ali ne građanima, nego njemu i užem krugu njegovih saradnika i prijatelja.

Od početka političke karijere Konaković je gradio imidž reformatora, prozivajući bivše kolege iz SDA za korupciju i nepotizam. Jedna od njegovih omiljenih meta bila je kompanija ZOI 84, upravitelj Zetre i Bjelašnice.

Optuživao ih je za nepravilnosti, pričao o starim kasama bez računa i ‘fiknutom teletu’ kao personifikaciji prodaje robe mimo uređenih zakonskih tokova.

Ali, da Konaković nije ono za što se predstavlja mogli smo svjedočiti još od prvih dana kada je Narod i pravda počela preuzimati političke i sve druge poluge za upravljanje sistemom. Lovac je postao lovina, a sudeći po brzini gomilanja afera i težini optužbih u lov se mora mnogo ozbiljnije uključiti pravosuđe Bosne i Hercegovine.

Kada je bivši ministar komunalne privrede KS Almir Bečarević iznio optužbe da je upravo Konaković vršio pritisak na ministra Bošnjaka kako bi se omogućilo daljnje betoniranje Bjelašnice raspršili su se balončići u koje je spakovana propagandna priča o sarajevskom Eliot Ness iz učionice SDA.

Konaković koji je svojevremeno političkim rivalima prijetio “držite se, dolazimo” najavljujući iznošenje dokumentacije iz javnih kompanija i institucija, jednom je reakcijom svekolikoj javnosti razotkrio koliko je lovina nervozna pred udarom istražnih radnji.

Na Bečarevićeve tvrdje, koje su rečene istražiocima i javnosti, Konaković je u stilu tamničara iz prošlosti zaprijetio objavom njegovog zdravstvenog kartona. Šire slike radi podsjetićemo da je to onaj Konaković koje su nam koliko jučer evropske ublehe u odijelu diplomata hvalile zbog napretka na putu EU. A onda je Konaković pokazao koliko o EU ništa ne zna, pa što bi znao i o njihovim vrijednostima.

A lider Naroda i pravde nije se prvi put našao na udaru optužbi za kriminalne radnje.
Njegov današnji partner SDP BiH je 2017. godine otvoreno prozvao Konakovića zbog duga njegove privatne firme “Sport Centar” prema ZOI 84, te iznošenja televizora. Šta se dogodilo s tim dugom i opremom – javnosti nije poznato.

Afere zamijenile obećanja

Konakovićeva politička mantra “držite se, dolazimo” zvučala je kao obećanje za obračun s korupcijom. Umjesto toga, njegov mandat kao šefa diplomatije BiH ostat će upamćen po brojnim press konferencijama i medijskim nastupima u kojima je “prao” prijatelje ali i sebe od bilo kakvih povezanosti s njihovim rabotama.

Nakon objavljivanja sheme prema kojoj je Konaković imao kontakte sa superkartelom “Tito i Dino”, akcije “Black Tie” zbog koje se obrušio na tužilašvo i javnost jer su mu hapšeni bliski ljudi, akcije Incitat u kojoj se spomije kao neko ko je vršio pritisak na ministra Bošnjaka, Konaković se našao u centru još jednog skandala.

Najnovija afera, koja je zasjenila prethodne, vezana je za propali Samit EU-Zapadni Balkan u Neumu. Firma u vlasništvu kćerke Konakovićevog kuma dobila je tender za organizaciju, ali ga je žalba konkurencije oborila. Samit, simbol diplomatske važnosti za BiH, pretvoren je u međunarodnu bruku.
Konaković se ponovo morao “prati”.

I dok je šef diplomatije i lider Naroda i pravde tvrdio da nije imao ništa sa organizacijom Samita i da nije trebao ni biti na istom, ključno pitanje ostaje: kako je firma bez relevantnog iskustva dobila posao? Da li je Konaković, direktno ili indirektno, uticao na izbor izvođača?

Posve je nebitno je li ministar Konaković učestvovao u organizaciji i je li planirao prisustvovati Samitu, ali ono što jeste bitno da su krugu ljudi zaduženih za organizaciju bili ljudi od njegovog povjerenja. Tačnije, između ostalih tamo je bio šef Kabineta ministra vanjskih poslova.

I zato nije pitanje ministre Konakoviću jesi li trebao biti na Samitu, već ko je fiknuo tendersko tele i pokušao progurati posao firmi s mnogo manje iskustva od njenih konkurenata!

To je odgovor koji javnost očekuje.

A kada ga dobije, nadamo se i od pravosuđa, javnost će moći da shvati kako se od samoproklamovanog “istrebljivača kriminala” Konaković transformisao u političku figuru čije afere postaju sve veći teret.

Od Bjelašnice, gdje građevinska mafija betonira šume, do međunarodnih skandala poput samita u Neumu.

Sarajevski smog možda prekriva mnoge tragove, ali jedno je sigurno: odgovori na pitanja o tenderima, aferama i spornim poslovima ne mogu se izbjegavati dovijeka. Ko je zapravo “fiknuo tendersko tele”, i za čiji interes? To je pitanje na koje čekamo odgovor!