Krug 99 u središtu bitke za drugačiju paradigmu BiH koja osvaja sve širu podršku političke i diplomatske javnosti!

Piše: Fuad Đidić

Dva važna i vrlo posjećena događaja, konferencija od 4. jula 2024. održana
u “Holiday Inn” pod imenom “Bosna je naša - bosanska” kao i, Javna press
konferencije pred OHR od 17. oktobra 2024. bili su samo signal kako ova
grupa sarajevskih intelektualaca, stiče široki moralni autoritet ali, i zadobija
povjerenje i podršku javnosti za viziju drugačije i, normalne Bosne i
Hercegovine.

Adil Kulenović predsjednik “Kruga 99” vidi ove događaje kao odgovor i dio
sve intezivnije aktivnosti intelektualca za budućnost BiH koja se vodi usprkos činjenici odsustva podrške aktulene bih vlasti. Kulenović kroz sve javne nastupe ukazuje na opasne procese rastuće transformacije BiH u “kondominij” i, prostor “hegemonijskih politika” dvije susjedne zemlje: Republike Hrvatske i Srbije.

Upravo na ovom diskursu razotkrivanja prakse “neokolonijalizma” pokrenut je snažan talas kritike rada Kristijana Schmidta a, vodeći članovi Kruga 99: Enver Halilović, Esad Duraković, Azra Zornić, Senadin Lavić, Slaven Kovačević, Hazim Bašić, Zlatko Hadžidedić… iscrpljuju svoje aktivnosti i javne nastupe u demistifikaciji ovog “porobljivačkog koncepta” kao što se s jednakim žarom bore u zasnivanju nove vizije za BiH.

Među članstvom “Kruga99” preovladava saglasnost kako je visoki predstavnik potpalio bitku sa kojom, paradoksalno, u ime demokratskog Zapada, sprječava primjenu demokratskih normi i građanske prakse u BiH i, to sa jednim vrlo nerazumnim izgovorom, kako te civilizacijske tekovine ne mogu biti aplicirane na “krhku” osnovu države BiH.

Plemenski zarobljena zemlja

Suludo je kako se vjeruje u “Krugu99” da, visoki predstavnik stavlja pečat
UN i, internacionalne zajednice na “plemenski” vječno “zarobljenu” zemlju
bez šanse da se oporavi u narednom stoljeću.

Nisu samo pomenuti događaji, koji poprimaju obrise šireg društvenog pokreta i koji sve glasnije reagiran na rastući hegemonizam prema BiH, izazvali živi interes domaćih i stranih medija, nego, su također, naišli na otvorenu podršku nekoliko ambasada članica PIC ( Turske, Francuske, EU, te, posve moguće i Italije i Španije..). U svakom slučaju podrška ovih ambasada je presedan s obzirom da decenijama među članicama ovog visokog tijela je postizan konzensus po skoro svim pitanjima rada OHR u BiH.

No, kako se politička atmosfera u BiH u vezi sa sudbinom presude “Kovačević protiv BiH” usijava tako, evidentno, raste interes i brojnih drugih aktera internacionalne zajednice zainteresiranih za stanje u BiH i, za političku plaformu “Kruga 99” te, njenu recepciju u javnosti.

No, vrlo transparentna i ohrabrujuća podrška za aktuelna stajališta “Kruga 99” data je u izjavama nekoliko stranih analitičara: Marion Kraske, Kurt Basuener, Toby Vogel, Jasmin Mujanović, David Petigrew... kao, i u tekstovima stranih medija posebno onih u germanskom govornom području, dnevnicima “derStandard” , Austrija i “Tag”, Njemačka kao i, u prestižnom američkom magazinu “Just Security” koji objavljuje analizu njemačkog analitičara Kurt Basuenerra o “slučaju Schmidt” gdje se imenuju pravi razlozi njegove “neshvatljive” odluke da pred sudom u Strasburu traži ukidanje presude “Kovačević protiv BiH”.

Grupa intelektualaca oko “Kruga 99” uspjela je u javnim nastupima profilirati kritičku, kolektivnu bosansku svijest i pokazati kako se rješenje za BiH ne nalazi ni “Desno” ni “Lijevo” na političkom spektru , kao niti, u jednoj organizaciji ili, vjerskoj ili, narodnoj zajednici već, da se to rješenje, nalazi u afirmaciji nove paradigme kritičkog preispitivanja osnova na kojima počiva naš društveni bitak određen Daytonskim etnocentrizmom.

“Krug 99” nastoji osvojiti novi narativ, novi jezik, bitno drugačiji od Daytonskog, kako bi na toj osnovi animirali javno mnijenje i otvorili drugačiju viziju za ovu zemlju. Treba istaknuti kako široka podrška javnosti za ovaj novi prilaz “Kruga 99” već dolazi iz nekoliko sredina izvan Sarajeva kao što je “Mostarski Krug” te, posebno iz gradova Bihać, Kalesija, Bugojno. ..

No što je to radikalno drugačije u javnom diskursu sarajevskog “Kruga 99”.
Što je zapravo, sadržaj nove paradigme o gorućim pitanjima budućnosti
ove zemlje. “Krug 99” precizno identificira ključno i temeljno pitanje sudbine BiH u paradigmi koju je prof. Vahidin Preljević u svom nastupu na sesiji Kruga od 20. oktobra nazvao – “neokolonijalizam”.

Dakle, nije genocid ključno pitanje budućnosti ove zemlje već je to – “neo
kolonijalizam” kao pojam koji u sebi sadrži: osvajanje teritorija, porobljavanje, nametanje i civiliziranje stanovništva prema rigidnim kolonijalnim principima, rasnu superioronost, život u getu, aparthejd, tiho i dugoročno iskorijenjivanje Drugih i drugačijih sa bosanskog tla.

Podrška zapadnih diplomata

Stvarno “zlo” u postojećem sistemu odnosa koje kreira visoki predstavnik
uz dosta prepoznatljivu i prikrivenu podršku nekih zapadnih diplomata,
posebno, američkog ambasadora Marfija – jeste, kolonijalizam, historijsko
strovaljivanje naroda ili, posve konkretno - transformacija uglavnom,
Bošnjaka muslimana u ljude “drugog reda”, “rasno inferiorne” i, tobože,
civilizacijski “nedozrele” “nedorasle” za primjenu demokratskih standarda
Zapada.

Da bi to postigli glavni protagonisti kolonijalizma, poput Kristijan Šmita,
mijenjaju fokus da bi zadobili prijeko potrebnu simpatiju javnosti tako što
koriste spektar dobro poznatih alata javne diplomatije: marširanje ulicama u
predizborno vrijeme, dijeljenja ćevapa građanima Sarajeva, prisustvovanje prenosima fudbalskih utakmica, pronalazak vlastite publike, afirmacija oduševljenih pristalic, uvijek I uglavnom “kvislinga”.

Prof. Vahidin Preljević na poslednjoj sesiji “Kruga 99” ukazuje na primjenu
ove vrste javne diplomatije kako bi se zamaglila prava suština neokolonijalne politike u BiH što je bilo samo jasno upozorenje kako ova politika vješto koristi sredstva “mistifikacije neokolonijalizma” pakovanjem u jednu potpuno bezazlenu oblandu i, pronalaskom “baze obožavatelja” sa kojom proizvode dojam - potpune podrške.

“Krug 99” svojim novim političkim diskursom razgrađuje dosadašnji koncept
na kojem počiva daytonski poredak zemlje.

Novom paradigmom “Kruga99” o razumijevanju i kritici “neokolinijalizma”
otvara se prostor za mobiliziranje masa te, vođenje odlučnije političke bitke
za budućnost ove zemlje.

U paradigmi “neokolonijalizam” prof Enver Halilović prepoznaje snažno ideološko i analitičko sredstvo kojim otkriva kako stare historijske ambicije
susjeda prema BiH još od 1995 god. nisu jačale “direktno” i, izravno već,
“indirektno”, preko strukture Daytonskog sporazuma koji je, mora se
priznati, u sebi uvijek “prikrivao” jednu vrstu “indirektnog kolonijalizma”.

I sve što nam se danas dešava samo je nastavak te kolonijalne politike
“indirektnim sredstvima” koja nam je predstavljena kao “specijalni” odnosi
Srbije i Hrvatske sa narodima u BiH.

Ovakva zamagljena praksa samo je čekala kontroverznog i ideološki pristrasnog političara poput Kristijana Schmidta, da bi prema prof. Haliloviću na kraju vrhunila u “neokolonijalizmu”.

Ključni akter Šmit

“Sve što radi Cristian Schmidt kao Visoki predstavnik UN u BiH, uglavnom,
je provođenje hegemonističke neokolonijalne politike Srbije i Hrvatske u
Bosni i Hercegovinini, zbog toga je Cristian Schmidt danas Visoki
predstavnik Hrvatske u BiH, odnosno Visoki predstavnik Srbije u Bosni i
Hercegovini. On je prestao biti visoki predstavnik UN u BiH”. ( prof. Enver
Halilović)

Neokolonijalizam kao vrhunaravna opasnost , destruira osnove postojanja
ove zemlje a, njegov ključni akter Kristijan Schmidt, samo nominalno visoki
predstavnik UN, radi sve suprotno i oprečno “paradigmi demokratije “ i
“ravnopravnosti” kaže prof Senadin Lavić.

U poslednjim javnim istupima, profesor Lavić ukazuje na “metodologiju
neokolonijalizma” koju je prepoznao u Schmidtovoj odluci da se upusti u
pravnu bitku sa presudom “Kovačević protiv BiH” pred Sudom u Strazburu.
U osnovi te metodologije stoji : a/ “etnofašistička matrica”: zatvaranje ljudi
u tri etnička odvojena geta; b/ “izborni zakon”: jedna grupa može glasati
samo za svoje pripadnike po mjeri etničkog predstavljanja; c/ “deformisani
politički sistem”: učešće vlasti antibosanskih snaga radi podrivanja i rušenja države;

Međutim, zanimljivo je pomenuti kako se ocjene prof Lavića i političke ocjene Azre Zornić posebno, u vezi sa sadašnjim statusom Daytonskog sporazuma, uzajamno nadopunjuju i podudaraju.

Prof. Lavić tvrdi: “napušten je mirovni sadržaj Daytona” i, poredak koji taj
sporazum nameće se – “raspao” a, Azra Zornić, apelantica pred Sudom,
ističe kako je Daytonski sporazum poslije svih 6 presuda Suda – “srušen” i
“potpuno kompromitovan”.

”Presuda u “slučaju Kovačević” kako ističe Azra Zornić, završnica je formalnog aboliranja Daytonskog sporazuma jer, je pred najvišim europskim Sudom pravno osporena njegova supremacija i nedodirljivost.
    
Unutar “Kruga 99” postoji visoki stepen saglasnosti u pogledu uloge Kristijana Schmidta i dekodiranja pravih razloga i motiva zbog kojih on napušta povjerenu ulogu UN visokog predstavnika da bi se kasnije pod krinkom “prijatelja suda pojavio kao “neprijatelj Bosne” sa zadatkom da, prema prethodnim uputama iz Zagreba, denuncira “presudu Kovačević” nazivajući je “opasnošću” za “krhku” budućnost BiH, i, tako, da javnosti podvali , kako je on zapravo, “branitelj” a, ne stvarni “rušitelj” vizije budućnosti ove zemlje.

U našoj javnosti je ostala nepoznata još jedna važna činjenica, koja će, po
svemu sudeći, biti kamen međaš buduće Platforme ili Manifesta “Kruga99” koji će uskoro biti predočeni široj publici.

“Presuda Kovačević” u svojoj konačnici, osigurava radikalno drugačiji karakter unutrašnjeg uređenja države i, nedvosmisleno vodi ka redefinisanju postojećeg daytonskog ustrojstva zemlja dok, “presuda Zornić” zajedno sa drugim presudama, u konačnici vodi, ka očuvanju vanjskih granica Bosne i Hercegovine.

Jasno je sada, u više navrata je ukazao Adil Kulenović, zašto su ove dvije
presude predmet opasne diplomatske bitke naših susjeda Hrvatske i Srbije
kako bi se prije svega, osporila presuda “Kovačević…” a, potom “presuda
Zornić”.

Paradigma o “neokolonijalizmu” kao dominatna politika kojom se
onemogućava naša normalna budućnost jasno pokazuje prirodu i karakter
surove bitke koja se perfidno vodi protiv naše zemlje i njenih građana.

Akademik Esad Duraković je nedvosmislen, on ukazuje na kolaboraciju
“visokog predstavnika” i, “internacionalne zajednice” i,” upozorava –
umjesto “demokratizacije” oni provode politiku “kolonijalizma” u BiH.

U nekoliko istupa profesor Duraković ukazuje na stvarni sadržaj i motive
ove dobro promišljene politike - “antagoniziranja naroda u našoj domovini”
“dijeljena na plemena” “nametanja segregacije” sa konačnim ciljem – da
oni uvijek budu “menadžeri krize” što je posve siguran, pokazatelj politike
“kolonijalizma”.

Drugim riječima prof Duraković želi pokazati kako iza ove politike
“kolonijalizma” stoji : nemogućnosti postojanja Bosne i Hercegovine kao
zemlje koja bi politički egzistirala na “demokratskim i građanskim
vrijednostima”.

“Mi se visoki predstavniče uporno borimo za one vrijednosti koje vi imate u
svojim državama a, vi nam namećete segregaciju.Vaša politika u BiH je
duboko nehumana i antidemokratska i mi to bolno osjećamo…” ( profesor
Esad Duraković)

Ustavno određenje BiH

Slaven Kovačević u paradigmi o “neokolonijalizmu” vidi otvorenu igru
pobijanja Ustavom određenog karaktera BiH o njenom “unitarnom
karakteru” “Bosna i Hercegovina je unitarno uređena država jer nastavlja kontinuitet Ustava Republike BiH “ izjavio je Kovačević ali, zbog “neokolonijalnih”
ambicija susjeda ovaj pojam “unitarnog karaktera države” kompromitovan
je u toj mjeri da postoji oprez i kod političara ali i, akademskih profesora da
ga uopšte i koriste jer bi mogli biti opisani kao zagovornici velikodržavnog
bosanskog projekta.

“Krug 99” u dijagnozi stanja zemlje “pred raspadom” ( Duraković) posegnuo je za konceptom “neokolonijalizma” kako bi na pravi način opisao sadašnje stanje u BiH.

Korijen sveopšte krize je projekat transformacije zemlje u “prostor hegemonije” susjednih zemlja ili, formiranje dva “kondominijuma”.

U tom svjetlu svi aktivisti “Kruga99” ispravno tumače razlog odlaska Schmidta u Strazbur 20 novembra i dobro razumiju prave ciljeve Schmidtovog denunciranja “presude Kovačević”.

Kompromitovanjem presude “Kovačević bile bi “zatvorene” bilo kakve
šanse za budućnost ove zemlje koje bi se mjerile decenijama propasti
zbog čega su u “Krugu99” odlučni u zahtjevima za odlaskom Schmidta sa
mjesta visokog predstavnika za BiH.

Također, sa konceptom “neokolonijalizma” - pronicanjem u njegovu metodologiju kao i sredstva koje koristi ovaj stari koncept rasizma, “Kruga99” razotkriva pravu suštinu stanja u kojem se zemlja nalazi i, što je najvažnije, postavlja “crvenu crtu” za vladajuće političke snage u BiH iza koje će oni biti samo statisti ( “kvinslinzi” ) u završavanju politike neokolonijalnog porobljavanja Bosne i Hercegovine.