Hrvatsko cvijeće iz Naše stranke: Sabina Ćudić forsira Čovićev narativ o konsocijaciji!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Čudio sam se nekim akterima našeg napaćenog političkog života koji u posljednje vrijeme nerijetko i u javnom prostoru koriste termin “sarajevski HNS”. Tek nedavno spoznah da se ovaj pojam ne odnosi na Trojku, već na njen socio-liberalni krak poznat kao Naša stranka.

Riječ je o projektu kreiranom unutar krugova koji u Socijaldemokratskoj partiji (SDP) nisu mogli da provode projekte fine gradske raje (FGR) kojima bi dokazivali kako su parade i briga za cuke, mace i papagaje važniji od interesa i brige za državom. Iz takvog projekta, uz obilatu pomoć internacionalne zajednice i lobističkih krugova, počela je djelovati Naša stranka, projekat koji je do 2022. godine bio ograničen na trasu Grasove trojke, s određenim prisustvom u Parlamentu Federacije.

Danas je ta Naša stranka vezivno tkivo projekta Trojka, koji su i kreirali oni krugovi koji su stvorili Našu stranku. A perjanica Naše stranke je Sabina Ćudić, koja je u stranačkim strukturama zavela strahovladu, a predsjednika Edina Fortu istakla kao bedela koji će skupljati gelere javnosti.

Naša stranka je, počevši od konstituisanja aktuelnog saziva Gradske uprave u Mostaru do danas, uistinu se pokazala kao sarajevska politička filijala HDZ-a BiH što se vrlo jasno moglo vidjeti ne samo u federalnom Parlamentu, nego i na državnom nivou.

To je osnov zašto su prozvani sarajevskim HNS-om. A da je to više nego argumentovano pokazao je prošlosedmični “Sarajevski plenum: Quo vadis Balkan?”. Na jednoj od sesija panela učestvovala je perjanica sarajevskog HNS-a Sabina Ćudić i svekolikoj javnosti u Bosni i Hercegovini pokazala da su Našisti u apsolutnoj mjeri preuzeli narativ sada i očigledno svog mentora Dragana Čovića.

Panel sesija na kojoj je učestvovala Ćudić nosila je naziv “O Ustavu i potrebi promjene Ustava u BiH”.

Ćudić na iznenađenje svih kaže: “O konsocijaciji ću reći da imamo grubo podijeljene vrste - na korporativne i liberalne. Mi živimo jednu jako rigidnu konsocijaciju gdje su osigurana bukvalno definisana prava svih etničkih skupina. Moje pitanje je kao političara i politologa da li mi unutar postojećeg Ustava možemo da se krećemo od rigidne ka liberalnoj konsocijaciji. Ja mislim da je pogrešno zagovarati demokratiju na način vladanja većine. Ja bih voljela da krenemo ka liberalnoj demokratiji i da se udaljimo od naših podjela, te da osjetimo pripadnost sistemu koji garantuje prava svima”.

Za kraj je poručila da “je Bosna i Hercegovina nesumnjivo rigidna konsocijacija i da je potrebna biorazgradnja ustavnog sistema”.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović oktobra 2020. godine pisao je međunarodnim zvaničnicima i naveo da je BiH “postkonfliktno i duboko podijeljeno društvo”, te je zbog toga BiH “organizirana kao konsocijacijska demokracija”.

– Ustavni sud BiH u svojoj odluci o legitimnom predstavljanju nije mogao zanemariti tu činjenicu, ali se ona svjesno zanemaruje u javnom diskursu i time dezavuira i dijeli javnost. Konsocijacija ne perpetuira sukobe i podjele, već ih adresira i rješava. Onemogućava hegemoniju, represiju i majorizaciju jednog naroda nad drugima. Dakle, imamo sustav koji je postavljen s vrlo jasnom svrhom i ciljevima”, naveo je Čović, a kao da mu je suflirala Ćudić.

Očigledno je dakle da predsjednica sarajevskog HNS-a iz sjene pokušava i u Sarajevu nametnuti narativ koji je plasirao i koji zagovara Dragan Čović kao model koji treba da omogući podjelu države na tri dijela i uvede vlast po principu paralelizma.

Veća briga od činjenice da Sabina Ćudić forsira stavove Dragana Čovića je to što, osim Slavena Kovačevića, niko od prisutnih na panelu nije ni pokušao odgovoriti na priču o konsocijaciji.

Ako znamo da konsocijacijska demokracija ima svoja četiri temeljna principa, gdje je prvi postojanje Velike koalicije u čijem stvaranju učestvuju političke stranke koje imaju suprotna ideološka gledišta, a nikako ne učestvuju etničke zajednice ili konstitutivni narodi, kako ih ovdje nazivamo.

Raspodjela političke moći unutar konsocijacije vrši se između aktera u političkom sistemu, a nikako između etničkih zajednica. Pitao je Kovačević znaju li zagovornici konsocijacije da je ona temeljena na proporcionalnoj raspodjeli političke moći, odnosno da se broj mandata i funkcija izvodi proporcionalno, a ne kroz paritet kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini.

Posve je jasno da u Bosni i Hercegovini konsocijacija nije moguća, ali je politički projekti koji slijede put i ratne ciljeve Bobanovog, Kordićevog, a kasnije Jelavićevog i Čovićevog HDZ-a.

Konsocijacija je suprotnost našem evropskom putu pa je pravo vrijeme da Našisti, sarajevski HNS ili FGR politika odgovore jesmo li u Sarajevu dobili filijalu za provođenje izvorne Tuđmanove politike.

Autoru ovih redova odgovor nije potreban, ali jeste građanima Sarajeva, prvenstveno Bošnjacima, koji su u Sabini Ćudić i njenoj Našoj stranci vidjeli promjenu. Samo im niko nije skrenuo pažnju da je to promjena po mjeri i ciljevima Čovića i HDZ-a!