Bogati muslimani prodali su vjeru za večeru povampirenom Zapadu: Palestina je realna slika svijeta koji živimo!

Piše: Rasim Belko

Palestinsko pitanje još jednom je dokazalo da svijetom vladaju krvoločne zvijeri i pokvareni umovi. Prvima je krv palestinske djece na rukama, ali se ne libe sipati dolare i eure u raketne i druge ubilačke sisteme Izraela. Oni drugi horor uživo posmatraju kao samo još jedan segment društva spektakla, koje je postalo otporno i na slike hiljada ranjene djece.

Ratova je bilo i prije, ali nikada se kao danas u Palestini tako okrutno svijet nije udružio u ubijanju civila i djeca smještenih po bolnicama, izbjegličkim logorima i slično. I ma koliko lagali, ovi ili oni, Palestina je zapravo sama u svojoj borbi.

Od Zapada je to i očekivano, jer njegova politika na Bliskom istoku je osnovni pokretač sukoba i prolijevanja krvi. To je ona politika koja se bori protiv terorista rušeći škole, bolnice, vjerske objekte, izbjegličke logore. Sve je to na meti topništva kupljenog iz budžeta kojeg su odobrili DEMOKRATSKI IZABRANI zvaničnici Zapada. Demokratija na Zapadu tako je postala sinonim sistema za ubijanje u ostatku planete, u Palestini napose.

Jer, dok Izrael neselektivno ubija sve što se kreće Gazom, sa Zapada stiže i vojna i diplomatska pomoć “izraelskom pravu da se odbrani”. Izrael je nastao otimanjem dijela države Palestine i decenijama poslije krvoloci pod zastavom mirotvoraca sa Zapada pokušavaju pronaći rješenje za izraelsko - palestinski problem, koji je u svojoj suštini zapadno - palestinski problem. A Zapad, kao ni Izrael nikada neće pristati na rješenje dvije države niti im je to ikada bio cilj. U njihove principe i aršine odavno više niko nema pravo vjerovati. Jer, ti aršini promjenjiva su vrsta od države do države.

No, palestinsko pitanje nikada zapravo nije bilo samo pitanje Zapada i Izraela. Samo je nekada postojalo barem minimum spremnosti kod muslimanskih zemalja da brže reaguju i sprječavaju krvoproliće kakvo gledamo danas.

Umjesto agresivne diplomatske kampanje i jasno zauzetih stavova da se genocid i ratni zločini nad civilima i djecom Palestine moraju zaustaviti odmah, Arapi koji okružuju ili pripadaju prostoru Bliskog i Srednjeg istoka ponašaju se kao da je Izrael vuk koji jede njihove ovce.

Imaju novac, imaju bogatstvo o kojem ovisi svijet, ali i dalje djeluju isključivo kao napuhana lutka koja straši one male, dok se veliki poigravaju s njima. Među njima je i sveta zemlja čuvar Kible, koja je vjeru odavno prodala za večeru, a mnogi je samo slijedili u tome.

Zapravo, gledajući koliko traje palestinska patnja, ali i patnja nekih drugih muslimanskih država i zajednica, sa priličnom sigurnošću može se reći da je najveći broj muslimanskih država prodao vjeru za večeru.

Jer, islam obavezuje muslimane da pomažu i nemuslimane, a kamo li braću po vjeri. A palestinska patnja pretvorila se u priliku za propagandu na društvenim mrežama, koje su postale prostor za tumačenje vjere, prizivanja imama Mehdija, do citiranja Kur’ana…

Sve to je zapravo samo navijanje za one kojima smrt i danju i noću predstavlja jedino okruženje. Informacija da Palestinci žive na dva komada hljeba dnevno dovoljno kazuje koliko su “prijatelji” Palestine pokazali i u humanitarnom segmentu krize kojoj se kraj ne nazire.

Bezbožništvo onih koji vjeru ističu kao osnov svog identiteta i povampirene duše onih koji šireći sigurnost i demokratiju ubijaju svijetom ukazuje da je sadašnja civilizacija ušla u sumrak svih vrijednosti koje su do sada građene kao civilizacijske vrijednosti.

Palestina je danas mrlja na bjelosvjetskom ekranu, kao što je nekada bila Srebrenica, kao što ih je bilo mnogo gledajući unazad. I bezbožnici s istoka i povampireni sa zapada uvijek su rekli nikada više, a jasno znali da će se ponoviti, jer svijet kojem pripadamo je surovi prostor u kojem cijena ljudskog života ovisi o procjeni špekulanata na političkim i monetarnim berzama.

I onog dana kada se umanji ubijanje Palestinaca, jer ono nikada ne prestaje, počet će ubijanje na nekoj novoj planetarnoj tački gdje vladari svijeta procijene da je potrebno donijeti vjerska i demokratksa pravila.

A zapravo, smrt je postalo jedino kontinuirano pravilo nemoćnog čovjeka. A licemjerje jedini princip savremene politike.