Slučajni prolaznik u ciljanom diplomatskom skandalu: Lagumdžija atakom na Komšića dokazao Bećiroviću koliko je pogriješio!

Piše: Rasim Belko

Kada se poklope stavovi bh. ambasadora u New Yorku Zlatka Lagumdžije, proHDZ-ovog komentatora iz tog grada Ivice Puljića, te predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i kadrova SNSD-a i HDZ-a BiH, jasno je da nešto ozbiljno ne štima u bh. diplomatiji.

No, da neće štimati s Lagumdžijom oni koji se ozbiljno bave diplomatskim pitanjima znali su još kada ga je, potpuno pogrešno, na tu poziciju instalirao član Predsjedništva Denis Bećirović.

Jer, problem Zlatka Lagumdžije leži u činjenici da ni nakon toliko godina iskustva nije shvatio da on nije šef ni u diplomatiji ni u politici, već izvršilac naredbi i sljedbenik politika institucija Bosne i Hercegovine zaduženih za vanjsku politiku.

Ključna institucija u tome je Predsjedništvo BiH, pa je Lagumdžijin napad na govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića u Generalnoj skupštini UN-a svojevrsni čin pobune, koji ne zaslužuje ništa drugo do li kaznu kakvu pobuna zaslužuje.
Psihološki problem koji Lagumdžija ima, jer očito ne shvata da on više nije nadređeni Komšiću kao što je bio u SDP-u i da nije šef diplomatije, već njen djelić, teško je rješiv problem i nije nemoguće da ukoliko Lagumdžija ostane na poziciji ambasadora to se nastavi ponavljati.

I to je prvenstveno problem Denisa Bećirovića, koji se od preuzimanja mandata slomi da javnosti dokaže kako je patriotski i probosanski član Predsjedništva, a sada ima ambasadora u UN-u koji napada instituciju države u odbrani susjeda, nego li to rade Milanović, Dodik i ostali. Bećiroviću bi zato najpametnije bilo da čim prije predloži novog ambasadora u UN-u, te proba popraviti štetu koju je njegovo imenovanje već ozbiljno prouzrokovalo.

Jer, u kritici Komšićevog govora Lagumdžija se upravo poziva na Bećirovićevu i Konakovićevu posjetu Zagrebu, ističući da su tamo vodili ozbiljne razgovore, a istovremeno zaboravljajući da predsjednik i članovi Vlade Hrvatske odavno nisu bili u Sarajevu, ali su bili u Širokom Brijegu, Grudama, Mostaru, odlikovali izvođače UZP-a i slično.

No, očigledno je želja za saradnjom s rušiteljima Bosne i Hercegovine Lagumdžijina stara boljka, pa i ne čudi da su mu komentari na Komšićev govor vrlo slični komentarima Milorada Dodika koji je iz Beograda poručio: “Sve što je rekao, rekao je isključivo kao svoj stav. To nije stav BiH”. Identična je poruka i Lagumdžije.

Fatalnim po ugled bh. diplomatije Lagumdžijin istup ocjenjuju i iz Centra za sigurnosne studije.

“Dva eklantantna primjera iz pomenutog gostovanja zorno ilustruju svu nedosljednost i političku manipulativnost pomenutog ambasadora u odnosu na povjerenje koje mu je ukazano da dosljedno reprezentuje svoju zemlju na međunarodnom planu. Prvo je nepotrebno iznošenje u javnosti činjenice da nije prethodno upoznat s govorom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, gospodina Komšića, na plenumu Generalne skupštine UN-a. To, uprkos političkim i personalnim animozitetima između tri vodeća zvaničnika koji nas predstavljaju na Skupštini, nije podatak koji se trebao iznijeti u javnosti radi same koherentnosti bh. delegacije. Također, komentari na pojedine dijelove Komšićevog izlaganja, a posebno izjava „da sam se ja obraćao umjesto njega, ne bih rekao tako nešto“ predstavljaju devalviranje zvaničnog šefa delegacije BiH, a samim time i ozbiljno narušavanje reputacije BiH."

I teško je, skoro nemoguće pronaći primjere sličnog ponašanja ambasadora ozbiljnih država u odnosu na njihove šefova država. Pa je na Lagumdžiji direktno nadređenom Elmedinu Konakoviću, šefu diplomatije da pokaže odlučnost u djelovanju na popravljanju ugleda naše diplomatije, o čemu vazi u svakoj prilici. A jedina kazna za pobunu i atak na insitituciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i to javno, je zahtjev za njegovim povlačenjem i kandidovanjem drugog kandidata.

Jer, nastavi li se ovako, Lagumdžija će krenuti putem ambasadora pod kontrolom Milorada Dodika i Željke Cvijanović, kreirajući skandale koji eroziraju i ono malo ugleda naše diplomatije.

Lagumdžija se ne mora saglasiti s Komšićem, ali mora poštovati da je on šef parade i da je obojici interes Bosna i Hercegovina a ne odbrana Hrvatske i Srbije i njenih kadrova.

A to što je Komšić iznio istinu koju Lagumdžija, Puljić, Poskok.info i Kurir ne mogu i ne žele vidjeti nije problem Komšića, nego Lagumdžije koji je očito u pogrešnom diplomatskom dresu.

I naravno Bećirovića, koji mu je dao dres!