Zbog čega Krug 99 poziva na proteste: Bauk novog svjetskog poretka kruži nad Bosnom!

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Posthladnoratovski poredak, onaj koji je Republiku Bosnu i Hercegovinu transformisao kroz Dejtonski mirovni sporazum, uključujući i Ured visokog predstavnika s Bonskim ovlastima, danas se nalazi u fazi preispitivanja. Ono što se u globalnoj politici kolokvijalno naziva 'novim svjetskim poretkom' u praksi je zapravo proces raspadanja starog konsenzusa i nastajanja novog, multipolarnog svijeta. Rat u Ukrajini, redefiniranje transatlantskih odnosa, uspon novih centara moći, kriza evropske sigurnosne arhitekture i energetska pitanja ostavljaju snažan trag i na Zapadni Balkan.

U tom preslagivanju, Bosna i Hercegovina postaje tačka prelamanja. Nije to prvi put, razlika je samo u instrumentima. Nekada su granice crtale vojske, a danas političke blokade, energetske zavisnosti, lobiranja, medijske operacije, pravne manipulacije i proizvodnja trajne institucionalne nestabilnosti. Ovo se posebno jasno manifestira zbog nesavršenog ustavnog modela, vanjskih političkih upliva i nedovoljno konsolidovanih državnih institucija.

Američka promjena paradigme i odustajanje od liberalne demokratije

Jedna od ključnih promjena koja oblikuje današnji geopolitički kontekst je transformacija američke vanjske politike. Sistem baziran na vrijednostima liberalne demokratije i ljudskih prava, a ponekad i 'izvozu demokratije', zamijenjen je modelom transakcionih politika i pragmatičnim geopolitičkim realizmom. Već na inauguraciji za svoj drugi mandat Trump je najavio kraj ere liberalne demokratije, uz istovremeni izlazak SAD-a iz više desetina multilateralnih organizacija.

U nepredvidivom novom okviru i manjku političke konzistentnosti, fokus u Bosni i Hercegovini više nije na 'demokratskoj konsolidaciji', nego na izgradnji šireg investicionog, sigurnosnog i energetskog mozaika. Posljedica toga je vrlo konkretna: prostor za unutrašnje političke destrukcije raste.

Prve konture novog poretka: Gas kao prvi domen podjele države

Energenti i koridori za njihov transport postaju osnova za crtanje nove geopolitičke mape. S jedne strane, SAD nastavljaju sa strategijom plasmana LNG gasa u Evropu, što Zapadni Balkan čini potencijalnim novim tržištem i tranzitnim prostorom. S druge strane, Rusija, uprkos sankcijama i geopolitičkom pritisku, i dalje nastoji zadržati ili redefinisati svoj energetski uticaj kroz različite infrastrukturne projekte.

Primjer 'projekta' Južna plinska interkonekcija ukazuje da se Bosna i Hercegovina u tom kontekstu gotovo ništa ne pita. Gasovodni pravci, koji postaju instrument političkog uticaja, ruše sve pred sobom: zakone, javne kompanije, energetske strategije, ustave... Ako zatreba, i teritorija BiH (skrivena pod eufemizmom 'državna imovina'), može biti ubrzano podijeljena između entiteta, samo da LNG poteče ... Istovremeno, iz entiteta Rs, Republike Srbije i Ruske Federacije su započele pravne radnje na izgradnji nove istočne interkonekcije (Zvornik – Bosanski novi), uz doslovno nikakvu reakciju iz EU i SAD-a. Izostala je priča o 'smanjenju ruskog uticaja'. Konture novog poretka se, dakle, već odslikavaju u domenu energetike, zapadni LNG za FBiH, a istočni, ruski gas za Rs. Države nigdje, iako postoji ustavni osnov da javne korporacije ovog tipa trebaju biti na nivou države.

Ovim se i unutrašnje političke podjele dodatno produbljuju, jer se energetski pravci također tumače kroz etno-političke i vanjskopolitičke lojalnosti.

Visoki predstavnik, Bonske ovlasti, državna imovina

U novom kontekstu poseban značaj dobijaju institucija Visokog predstavnika (OHR) i njegove ovlasti. Bonske ovlasti nastale su kao instrument stabilizacije nakon rata, danas su istovremeno rezervni stub održavanja funkcionalnosti države. Njihova primjena u situacijama blokada i institucionalnih kriza nije politički intervencionizam, nego mehanizam očuvanja mira.

Zagovornici zatvaranja OHR-a, njegovog izmještanja iz Sarajeva, ili smanjenja ovlasti visokog predstavnika zapravo se kockaju s mirom. Istovremeno, u rukama drže instrumente blokade kojima su već gotovo paralizirali državu. Upravo takve politike su smisao i razlog da OHR s Bonskim ovlastima još mora postojati.

Posebno je osjetljivo fabrikovano 'pitanje' državne imovine, čijim se pogrešnim rješenjem nastoji stvoriti osnova za buduću konfiguraciju (podjelu) države. Kontrola nad zemljištem, šumama, vodnim resursima i infrastrukturom je domen državnog suvereniteta. Imovina je neupitno državna, a stvarno 'pitanje' je zapravo blokada donošenja odgovarajućeg zakona o raspolaganju i korištenju državne imovine. Svaki pokušaj fragmentacije ili entitetskog prisvajanja državne imovine (teritorije) otvara prostor za de facto razgradnju jedinstvenog suverenog okvira. Nikakve investicije, bez obzira odakle dolaze i koliko iznose, ne mogu biti razlog da se nametne antiustavni zakon o državnoj imovini, onaj koji ne bi poštovao odluke Ustavnog suda BiH, Sporazuma o sukcesiji i ustavni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine.

Državni suverenitet ili mreža tuđih cjevovoda?

Bosna i Hercegovina polaže svojevrsni test: koliko daleko može ići kombinacija slabog zapadnog konsenzusa, energetskih interesa i unutrašnjih etno-političkih blokada, a da država formalno ostane funkcionalna. Problem je što se 'funkcionalnost' i demokratija sve više mjere minimalnim održavanjem mira (stabilokratija), a sve manje stvarnim jačanjem institucija, ljudskim pravima i napretkom na evropskom putu.

Bosna i Hercegovina je suverena država, integrisana u globalni poredak, ali stvarna sposobnost da samostalno odlučuje o ključnim političkim, energetskim i institucionalnim pitanjima sve je više predmet vanjskih pritisaka i unutrašnjih ograničenja. Država ponovo postaje prostor preko kojeg se rješavaju tuđi odnosi snaga.

Novi visoki predstavnik će biti pod pritiskom dvije politike. Prva je agilna, nepredvidiva, nestrpljiva, bezobzirna i potkupljiva politika stvaranja 'novog poretka' (otud velika zainteresovanost SAD-a za personalno rješenje). Druga je inertna i razjedinjena politika EU integracija i ispunjavanja nedovršene agende 5+2. Danas, ova prva, berzanska i netransparentna politika ima inicijativu i prednjači, pri tome ne nudeći jasnu viziju budućnosti Bosne i Hercegovine. Neizvjesnost u kojoj se nalazi budućnost države je više nego dovoljna za izlazak na proteste.