Dubai: Od glamura i milijardi do krize i egzodusa

(Patria) - Rat koji je izbio nakon napada SAD-a i Izraela na Iran destabilizovao je Bliski istok, što se zorno oslikava u Dubaiju, regionalnom ekonomskom i turističkom centru Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Grad koji je ove godine planirao ugostiti rekordnih 20 miliona posjetilaca suočava se s masovnim odlaskom stranaca i naglim prekidom svih ekonomskih aktivnosti.

Prema tvrdnjama novinara Daily Maila koji je posjetio grad, Dubai se trenutno nalazi u stanju potpune paralize.

Status grada kao potencijalne mete iranskih projektila i bespilotnih letjelica prestrašio je strane turiste i poslovne ljude, što prema medijskim procjenama lokalnu ekonomiju košta do 540 miliona eura dnevno.

Zračna luka u Dubaiju, koja je do marta bila najprometnije svjetsko čvorište za međunarodne dolaske, sada bilježi tek minimalan dio uobičajenog prometa.

Daily Mail piše da su luksuzni resorti, plažni klubovi i restorani gotovo potpuno prazni, a znatan broj hotela već je zatvorio vrata.

Samo u protekloj sedmici sedam hotela s pet zvjezdica objavilo je prestanak rada, što je rezultiralo masovnim otpuštanjima ili slanjem osoblja na neplaćeni dopust.

Reporter Daily Maila navodi da su strani posjetioci postali rijetkost u turističkim zonama. Napominje da preostali otvoreni hoteli funkcionišu s minimalnim brojem zaposlenika koji često obavljaju više različitih poslova istovremeno.

Iako su ekonomske posljedice očite, vlasti u Dubaiju i uprave velikih kompanija izbjegavaju direktno povezivanje krize s ratom. Daily Mail ističe da se umjesto stvarnih razloga koriste eufemizmi o renoviranju i nadogradnji objekata.

Dok neki hoteli najavljuju ponovno otvaranje u septembru, reporter sugeriše da je posve neizvjesno hoće li se mnogi od njih ikada više vratiti poslovanju.

Kulturno i historijsko središte grada potpuno su prazni, a turističke atrakcije zatvorene. Novinar navodi dojmove malobrojnih preostalih trgovaca koji situaciju opisuju kao kritičnu i ističu da je promet na historijsko najnižem nivou.

Trenutni izvor prihoda za rijetke otvorene objekte isključivo su lokalni stanovnici koji koriste drastičan pad cijena smještaja i ugostiteljskih usluga za kratke vikend-boravke.

Humanitarnu cijenu rata najteže plaćaju milioni radnika migranata, koji prema procjenama čine između 80 i 90 posto stanovništva Dubaija.

Dok su imućni strani državljani i influenceri napustili Ujedinjene Arapske Emirate odmah po izbijanju sukoba, radnici iz Indije, Pakistana, Bangladeša i Filipina ostali su zarobljeni u radničkim kampovima bez prihoda i realne mogućnosti odlaska.

O razmjerama egzodusa radne snage najbolje govore podaci o zračnom prometu. Prema navodima Daily Maila, iz Dubaija trenutno polaze četiri redovna leta za Filipine dnevno, dok dodatni repatrijacijski letovi svakog dana vraćaju oko stotinu ljudi u njihove domovine.

Ipak, mnogi sebi ne mogu priuštiti kartu koja košta oko 110 eura niti imaju garantovan posao nakon povratka, što ih ostavlja u bezizlaznom položaju.

Reporter Daily Maila posjetio je četvrt Sonapur, jedan od ključnih smještajnih centara za radnu snagu, gdje desetine hiljada muškaraca borave u oronulim i prenapučenim spavaonicama.

Gubitak posla u Dubaiju izazvao je lančanu reakciju siromaštva u njihovim matičnim zemljama, jer su brojne porodice direktno ovisile o novcu koji su im radnici slali.

Organizacija Human Rights Watch upozorila je da su upravo ovi radnici najizloženiji fizičkim opasnostima sukoba. Podaci koje prenosi Daily Mail to i potvrđuju - od 12 osoba poginulih u dosadašnjoj eskalaciji, njih 11 bili su strani radnici.

Michael Page, zamjenik direktora Human Rights Watcha za Bliski istok, ističe da je rat razotkrio sve manjkavosti sistema kafala, koji radnike veže uz poslodavce i ostavlja ih s minimalnom socijalnom zaštitom te bez prava na odlučivanje o vlastitoj sigurnosti.

Paralelno s ekonomskim i humanitarnim slomom, vlasti u Dubaiju provode strogu kontrolu informacija o posljedicama rata.

Prema navodima Daily Maila, uvedena je službena zabrana snimanja, objavljivanja ili širenja bilo kakvih vizuelnih prikaza štete nastale iranskim napadima, koji su uslijedili jer su Emirati ključan saveznik SAD-a i domaćin oko 5.000 vojnog osoblja u zračnoj bazi Al Dhafra u blizini Abu Dhabija.

Kazne za kršenje ovih odredbi su rigorozne i uključuju minimalno godinu dana zatvora te novčane kazne koje premašuju 24.000 eura. Medijski izvještaji sugerišu da je zbog nepoštivanja ovih zabrana već privedeno više stotina ljudi.

Strah od državnog nadzora duboko je prožeo svakodnevicu svih stanovnika, a posebno radnika migranata.

U radničkim kampovima poput Sonapura vlada uvjerenje da se prati svaka digitalna komunikacija, zbog čega se radnici ustručavaju spominjati ratne događaje čak i u privatnim WhatsApp porukama.

Sagovornici Daily Maila, koji su pristali govoriti isključivo uz garantovanu anonimnost, priznaju da se više boje reakcije lokalnih službi sigurnosti nego samih projektila.

Ova atmosfera cenzure proširila se i na poslovni sektor. Vlasnici trgovina, ugostitelji i uprave hotela sistemski izbjegavaju priznati dubinu krize, strahujući od odmazde vlasti ili trajnog narušavanja ugleda grada.

Daily Mail ističe da službena retorika o stabilnosti i sigurnosti Dubaija potpuno odudara od stvarnosti na terenu, gdje se tragovi rata i ekonomskog zastoja pokušavaju sakriti iza eufemizama i zatvorenih vrata.

Reporter zaključuje kako je u takvim okolnostima jedina nada za oporavak turizma i ekonomije ishod mirovnih pregovora između SAD-a i Irana, prenosi Jutarnji list.