Selmanović za NAP: Krov nad glavom nije privilegija, Vlada KS mogla bi hiljade građana učiniti socijalnim slučajevima

Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo (KS) Faruk Selmanović (SDA) upozorava da bi predloženi Nacrt zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, ukoliko ne bude značajnije korigovan u fazi prijedloga, hiljade građana u KS mogao dovesti u ozbiljan finansijski i egzistencijalni problem.

Iako podržava sistemsko uređenje ove oblasti, Selmanović smatra da Nacrt zakona u sadašnjem obliku nameće prekratke rokove i previsoke troškove koje mnogi građani neće moći platiti.

Posebno spornim ocjenjuje mogućnost rušenja stambenih objekata, upozoravajući da bi ljudi mogli ostati bez krova nad glavom i prije okončanja eventualnih žalbenih postupaka.

U intervjuu za Novinsku agenciju Patria (NAP), najavio je da će kroz amandmane tražiti duže rokove, finansijske olakšice i zaštitu porodičnih kuća od rušenja, osim u slučajevima gdje postoji stvarni javni interes, ali i tada uz obavezu da se porodicama obezbijedi adekvatan alternativni smještaj prije eventualnog uklanjanja objekta.

Kakvo je Vaše mišljenje o Nacrtu zakona o legalizaciji građevina i drugih izvedenih radova u prostoru izgrađenih bez odobrenja za građenje koji je pripremila Vlada KS?

Selmanović: Na početku moramo razjasniti da se radi o zakonu koji direktno zadire u živote hiljada građana Kantona Sarajevo. Dakle, govorimo o propisu koji utiče na dokove koje su mnogi gradili decenijama, često od jedne plate, kredita ili rada u inostranstvu.

Podržavam da se oblast legalizacije konačno sistemski uredi i da ljudi dobiju pravnu sigurnost. Ali ne možete rješavati problem tako što ćete građane dovesti pred zid i reći: ili ćete u kratkom roku platiti desetine hiljada maraka ili ćete ostati bez krova nad glavom.

Moj cilj je da se proces legalizacije vremenski ne ograničava na način koji će građane dovesti u bezizlazan položaj, da se uvedu finansijske olakšice za one koji zahtjev podnesu ranije, ali prije svega da se spriječi mogućnost rušenja stambenih objekata ljudima koji objektivno nemaju novac da ispune ovakve finansijske obaveze. Kuća nije luksuz. Kuća je osnovna ljudska potreba.

Da li Vaši stavovi mogu biti interpretirani kao zaštita onih koji su kršili zakon i nelegalno gradili objekte?

Selmanović: Naravno da ne, osim ako neko svjesno ne želi politizirati ovu temu. Nije svaka bespravna gradnja nastala iz bahatosti ili želje da se prevari država. Ljudi su često gradili jer sistem godinama nije funkcionisao, jer nisu mogli čekati beskonačne procedure ili jer su pokušavali riješiti egzistencijalno pitanje svoje porodice. A dosta naših sugrađana je to činilo zbog progona za vrijeme agresije.

Dakle, možda postoje pojedinci koji su svjesno zloupotrebljavali sistem, ali ne možete zbog takvih slučajeva praviti zakon koji će gaziti običnog čovjeka. Ponavljam, krov nad glavom nije privilegija. To je temeljno pravo. A ako je neko ipak godinama mogao graditi bez reakcije institucija, onda odgovornost nije samo na građaninu, nego i na sistemu koji je sve to nijemo posmatrao.

Zar Vlada i Skupština nisu pokazali razumijevanje za građane kroz izradu Nacrta zakona?

Selmanović: Ako pažljivo pročitate pojedine odredbe zakona, vidjet ćete da nisu. Kako drugačije opisati stanje u kojem se javnost pokušava uvjeriti da je riječ o jednostavnom procesu legalizacije, a u stvarnosti pojedine odredbe stvaraju prostor za rušenje objekata i dodatni pritisak na građane.

Možete li konkretnije objasniti šta je sporno?

Selmanović: Naravno. Članom 8. predviđeno je da građani imaju rok od 12 mjeseci da podnesu zahtjev za naknadnu urbanističku saglasnost, računajući od početka primjene zakona 01.01.2027. godine. To praktično znači da svi zahtjevi moraju biti podneseni do kraja 2027. godine.

Ako to neko ne uradi u tom roku, dolazi u realnu opasnost da mu objekat bude predmet inspekcijskog postupka i uklanjanja.

Dodatni problem je član 43. gdje se navodi da inspektor može donijeti rješenje o uklanjanju objekta ako je građen na javnim površinama, trgovima, infrastrukturnim pojasevima i slično. Suštinski, to "i slično" je problem, jer ostavlja prostor za široko i proizvoljno tumačenje.

A onda dolazimo do finansijskog dijela koji posebno zabrinjava. Legalizacija objekta od 80 kvadrata u prvoj zoni mogla bi koštati preko 50.000 KM. U drugim zonama nešto manje, ali i dalje govorimo o iznosima koje veliki broj građana jednostavno nema.

Zato postavljam svima logično pitanje: šta će biti sa onima koji taj novac nemaju? Sudeći kako je vlast reagovala na tragediju u Jablanici, ništa dobro.

Šta će se desiti u tom slučaju?

Selmanović: Precizno, urbanističko-građevinski inspektor će donijeti rješenje o uklanjanju objekta. Ono što je također važno istaći je da eventualna žalba neće odložiti izvršenje rješenja.

U prijevodu, objekat će se rušiti odmah, bez obzira što Ministarstvo ili sud naknadno utvrde da je odluka bila pogrešna ili nezakonita. I tu je suština problema: ko će tim ljudima vratiti kuću, godine života, sigurnost porodice? Takva šteta neće se može ispraviti.

Šta ćete konkretno predlagati kroz amandmane?

Selmanović: Zajedno sa kolegama iz Kluba SDA tražit ću da se podnošenje zahtjeva za legalizaciju ne ograničava rigidnim rokovima. Umjesto kažnjavanja ljudi, potrebno je građane stimulisati da legalizuju objekte kroz finansijske olakšice i realne rokove.

Također ću insistirati da se stambeni objekti, dakle kuće u kojima ljudi žive, ne ruše osim u slučajevima gdje se zaista radi o objektima na javnim površinama, infrastrukturnim trasama ili mjestima gdje postoji stvarna opasnost i javni interes.

Očekujete li da će Vlada i skupštinska većina prihvatiti takva rješenja?

Selmanović: Nadam se da hoće, s tim da moj angažman neće ostati na amandmanskom djelovanju. Nastojim ovim putem alarmirati i građane, kako bi na vrijeme shvatili kakve posljedice može proizvesti zakon u sadašnjem obliku.

Problem je što javna rasprava nije dobila pažnju koju ovakav zakon zaslužuje. Građani su praktično isključeni iako govorimo o propisu koji može odlučivati o tome hoće li neko zadržati ili izgubiti dom.

Zato smatram da je obaveza opozicije da upozori javnost prije nego bude kasno. Jer ako zakon ostane ovakav, vrlo lako možemo doći u situaciju da ljudi koji danas imaju kuću i porodicu sutra postanu socijalni slučajevi. A to sebi nijedno ozbiljno društvo ne smije dozvoliti.