Postoji li scenario i režija sukoba unutar bošnjačkog jedinstva

Izjava Bakira Izetbegovića o pisanju Dnevnog avaza i lošem utjecaju na koaliciju SDA i SBB je mnoge šokirala. Običan čovjek bi se mogao upitati kakvo to javno mnijenje pravi politika trenutne vladajuće bošnjačke koalicije? Ako je u jedinstvu snaga, mora li biti medijskog jedinstva? Šta uopće može regulirati politike u vlasti ako ne mediji? Do jučer je Izetbegović imao paralelan medijski pogon u vidu jednih dnevnih novina i jednog sedmičnika. Uoči iznenadne koalicije SDA i SBB, bili su očigledni sukobi na medijskom polju, piše Patria.

Predizborne kampanje svih stranaka uglavnom se baziraju na sukobima, prijetećim porukama, tradicionalnim blamažama protivnika, u čemu se mase opredjeljuju na dan izbora. Ko se sjeća šta su sve sadašnji partneri govorili jedan protiv drugog, koliko se tu medijske brutalnosti razmijenilo. To i danas zbunjuje i najbolje tumače bošnjačkog jedinstva.

Onda je nastupio miran period u kojem je koalicija uspješno medijski podmazivana, a čitav taj projekat bošnjačkog jedinstva na ho-ruk guran da upali. Indikativno je da se uoči tih žestokih predizbornih kritika Izetbegović nije živ čuo. Zašto je tada ostao hladan, a danas reagira žestoko i ultimativno na najobičnije kritike Avaza? Teško da bi se to dalo razumno objasniti bez slobodnih konstrukcija i misaonih akrobacija.

Odgovor Avaza je jutros osvanuo na naslovnici, jednako miran i ukrašen naslovom najtiražnijeg lista u BiH: „Avaz odbija Bakirov pritisak“. Izetbegović je tretiran prisno, samo kao Bakir. Moglo bi se zaključiti: Sukob nema ni dubinu, niti ozbiljniju suštinu. Zašto je onda potreban? Moglo bi se reći da se bošnjačka politika našla u ćorsokaku, pred nevjerovatnim procesima u kojima su vidljivi tektonski poremećaji u Bosni i Hercegovini.

Milorad Dodik je ostao bez američke vize čak i sa diplomatskim pasošom. Dragan Čović je preko noći ostao bez ključnog sagovornika svoje akrobatske politike. Kakva smo mi sila od države i kakvu moć posjeduju naši politički lideri, naše neprikosnovene vođe, kada su se sve decenijske političke veze, čvrsto građene, urušile u jednom odbijanju vize. Čovjek se može upitati: Jesu li ovi sukobi unutar bošnjačkog jedinstva ustvari fingirana akcija? Zabijanje glave u bošnjački nacionalni pijesak? Ako je to varijanta bošnjačkog političkog odgovora, onda bi mogli očekivati Čovića u novoj federalnoj ulozi pomiritelja između SDA i SBB. Naime, inžinjer je naglo ostao bez Dodika, a duhovni autoriteti Katoličke crkve se odmaknuli od njega. Ako bude režije, bit će sa ovakvim zapletom. Mi smo ipak narod sa najviše filmskih nagrada po glavi stanovnika.