Otkud Nihadu Uku da je premijer KS, amnezija ili...?

Vrijeme donosi zaborav. Na to Trojka računa sigurno u ove predizborne mjesece. To je možda i najveći saveznik politike u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je da prođe nekoliko mjeseci, da se pojavi nova tema i javnost gotovo zaboravi ono što je do jučer izazivalo proteste, zahtjeve za ostavkama i pozive na odgovornost.

Najbolji primjer za to danas je Kanton Sarajevo.

Tramvajska nesreća od 12. februara 2026. godine, u kojoj je život izgubio Erdoan Morankić, dok je teško povrijeđena djevojčica Ela Jovanović, gotovo da je nestala iz javnog prostora. Građani više ne slušaju svakodnevna obećanja o odgovornosti, nema konferencija za medije, nema novih informacija o istrazi, a odgovorni za tragediju još nisu utvrđeni.

Jedino što je danas sigurno jeste da Morankića više nema, da Ela Jovanović vodi svoju životnu bitku i da institucije, pet mjeseci kasnije, nisu ponudile odgovore koje javnost s pravom očekuje.

Neposredno nakon tragedije činilo se da će stvari biti drugačije. Mladi ljudi izašli su na ulice Sarajeva tražeći odgovornost, poručujući da se ljudski životi ne mogu svesti na još jednu statistiku. Protesti su bili dovoljno snažni da je premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk 15. februara saopćio kako podnosi ostavku.

Tom prilikom rekao je da je glas mladih važniji od funkcije koju obavlja i da preuzima političku odgovornost. Bila je to tek izjava, dobri poznavaoci prilika znali su da je farsa prikazana kao rijedak primjer političke odgovornosti u domaćoj politici.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, tako je nestajala i odgovornost.

Danas se u zvaničnim saopćenjima Vlade Kantona Sarajevo Nihad Uk ponovo predstavlja kao premijer, bez ikakvog podsjećanja da je riječ o premijeru u ostavci. Kao da ostavka nikada nije podnesena. Kao da se politička odgovornost može izbrisati jednostavnim prestankom medijskog interesovanja.

To nije beznačajna formalnost. Premijer u ostavci nije isto što i premijer koji uživa puni politički legitimitet. Ostavka nije administrativna fusnota nego politička činjenica koja bi trebala ostati zabilježena sve dok se ne okonča procedura i ne izabere nova vlada ili se ne donese drugačija politička odluka.

Upravo zato djeluje simptomatično što se, uoči izborne kampanje, sve manje koristi formulacija "premijer u ostavci", kao da se nastoji iz javnog sjećanja izbrisati razlog zbog kojeg je ostavka uopće podnesena.

Istovremeno, premijer u ostavci danas se energično uključuje u raspravu o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u Kantonu Sarajevo. Reagujući na protivljenje načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića izgradnji brze gradske ceste uz željezničku prugu, Uk je poručio da se razvojni planovi glavnog grada ne smiju žrtvovati zbog dnevne politike.

Sama rasprava o ovom projektu pokazuje koliko se različiti koncepti razvoja grada mogu posmatrati iz različitih uglova.

Načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić smatra da bi mnogo funkcionalnije bilo graditi gradski bulevar, po uzoru na postojeću glavnu saobraćajnicu od Ilidže prema centru Sarajeva. Takvo rješenje podrazumijevalo bi više ulaza, izlaza i raskrsnica, čime bi se omogućila bolja povezanost naselja poput Boljakovog Potoka i Buća Potoka, ali i lakše uključivanje lokalnog stanovništva u saobraćaj.

S druge strane, direktor Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo Faruk Muharemović zastupa stav da bi takvo rješenje usporilo promet zbog velikog broja semafora i raskrsnica. Prema njegovom mišljenju, cilj treba biti izgradnja brze gradske ceste koja bi omogućila da se od Koridora Vc do Starog Grada stigne za dvadesetak minuta.

Oba koncepta imaju svoje argumente. I upravo zato konačnu riječ ne bi trebali imati političari, posebno ne oni u ostavci.

To nije pitanje političkih simpatija niti predizbornih poena. To je pitanje saobraćajne struke, urbanizma, projektovanja i dugoročnog razvoja Sarajeva. O tome bi trebali govoriti saobraćajni inženjeri, građevinski stručnjaci, urbanisti i projektanti, ljudi koji će svoje stavove temeljiti na analizama, studijama i potrebama građana, a ne na političkim interesima.

Uk bi tako umjesto priče oko trase buduće saobraćajnice, trebao pokazati jednaku energiju kada je riječ o utvrđivanju odgovornosti za tragediju zbog koje su građani prije nekoliko mjeseci izlazili na ulice.

Jer razvoj jednog grada ne mjeri se samo kilometrima novih cesta. Mjeri se i sposobnošću institucija da preuzmu odgovornost kada sistem zakaže.

A odgovornost ne bi smjela biti prva žrtva protoka vremena.