Nova knjiga Ruždije Adžovića „Sebijini snovi“

Objavljena je nova knjiga sarajevskog novinara i književnika Ruždije Adžovića „Sebijini snovi“. Riječ je o knjizi pripovijetki koje govore o životu ljudi, uglavnom Bošnjaka, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, o njihovim sudbinama, navikama, običajima...

Radnja polovine pripovijetki smještena je u Podgorici, Tuzima, Bijelom Polju, Beranama, Bihoru, a druga polovina u Sarajevu, Tuzli i mnogim neimenovanim bosanskim čaršijama.

- Knjiga pripovijetki „Sebijini snovi“ nastala je tokom mog putovanja po sjećanjima  i emotivnog „lebdenja“ između između moje dvije domovine - Crne Gore i Bosne i Hercegovine te Sarajeva i Podgorice. Stoga se i u ovom mojoj knjizi, kao ranije u mom romanu „Ogrlica iz Šanliurfe i drugim knjigama, prožimaju Crna Gora i Bosna i Hercegovina, životi i sudbine ljudi ovih krajeva.

Tokom mog literarnog izražavanja, koje sve više uzima primat nad mojom osnovnom profesijom – novinarstvom, prožimaju se te moje dvije domovine: Crna Gora, stečena rođenjem, i Bosna i Hercegovina, izabrana domovina i ništa manje značajna u mom životu i emocijama – izjavio je Ruždija Adžović, povodom objavljivanja knjige „Sebijini snovi“.

Recenzije za knjigu „Sebijini snovi“ napisali su naš poznati pisac, akademik Abdulah Sidran i crnogorski književnik, prof. dr Novak Kilibarda.

Ovo je peta knjiga Ruždije Adžovića. Njegov roman „Ogrlica iz Šanliurfe“ preveden je na turski jezik i uskoro će biti objavljena u Ankari. Adžović je počeo raditi na novom romanu, a uskoro završava i knjigu o akademiku Muhamedu Filipoviću.

IZ RECENZIJA

Abdulah Sidran:

… U odnosu na čitaoca-književnog eksperta i njegovu vojsku obrazovanih podržavalaca i sljedbenika, jošuvijek je nadmoćna i dalekosnažnija vojska čitalaca što ne mari za književne mode i trendove, niti je zanimaju specijalistički teorijski problem književnih stilova i postupaka, nego poštuje, voli i čita najprije ono što joj se čini najbližim i najsličnijim stvarnome životu!

Takva je ova knjiga RuždijeAdžovića, u oba svoja bitna elementa: bajkovitom i folklornom (“Vučko”), i tradicionalno-realističkom, kojega bi – da govorimo o slikarstvu – morali nazvati hiperrealizmom (“Sebijini snovi”, “Usud ljepote”, itd.). Ako vam duše nisu sasvim oguglale na ljudsku nesreću i bol, budite spremni da otpatite i oplačete nad sudbinom jedne seoske djevojke, čiju želju da studira medicinu, u Sarajevu, osujećuje očeva neprikosnovena odluka da je 'dadne u Njujork', za jednog tamošnjeg zemljaka, zavičajca,  'uspješnog' poslovnog čovjeka...A ono !?

Novak Kilibarda:

Značajna dimenzija Adžovićeve proze je i tematska odanost prostorima Crne Gore i Bosne i Hercegovine, istojezičkim oblastima kojima pisac, i duhovno i fizički, pripada. Odista, književno ostvarenje Ruždije Adžovića u zbirci “Sebijini snovi” slijedi put kojim, kao prozni pisci, hode Ivo Andrić i Meša Selimović. A to znači da pisca Ruždiju Adžovića nije obuzeo prozni modernizam koji je odmaknut od duhovnosti etnosa kojemu on pripada.