Mundijalska sedmica by Kemal Ahmetović - Njegovo veličanstvo fudbal i Bosna koja sanja

Cijeli petak pokušavam ostati miran, staložen, komunikativan, društven... Ne bih rekao da sam uspio u bilo čemu? Razlog je Kanada, Toronto, Stadion BMO field... treća utakmica nogometnog Mundijala 2026.

Nervoza me drma. Izađem na balkon stana i vidim! Viori se zastava moje zemlje. Eh kako mi se odjednom osmijeh navuče na lice. I vidi čuda. Potpuno sam miran. Uđem nasmijan. Supruga pripremila kafu. Zna šta mi treba kad me obuzme neko iščekivanje. Otpuhnem ko težak nakon napornog dana. Pomislih. Vala ako i ne pobijedimo na terenu, na tribinama hoćemo sigurno!

Ono što su naši navijači pripremili u Torontu prelazi sva očekivanja. Kada se vidi korteo od 20.000 navijača u tako dalekoj zemlji, što je vrlo važno bez ijednog incidenta, čovjek ne može da se ne zapita, koliko je velika ljubav prema BiH?

"Ljudi moji pa je li ovo moguće", vrištao je davno legendarni Mladen Delić.

Ovo je 23. izdanje Mundijala i vjerovatno se nikada nije desilo, da jedna mala zemlja od tri miliona stanovnika, ima toliko navijača preko 'bare'.

Ima još nešto. Gradovi prelijepo izgledaju okićeni državnim zastavama. Najsimpatičnija su djeca... Kako su ove generacije srećom ogrnute! To su im omogućili nogometaši iz cijele BiH... I on će meni 'Nema Bosne'. Ima, ima, pa još i Hercegovine.

Sve pripreme za utakmicu su okončane. Približava se početak. Još samo poneki zaboravko mora nešto donijeti... i odjednom, tišina. Sve je stalo. Počinje.

Igralo se oprezno na obje strane. Razumljivo. Prvi smo ozbiljnije zaprijetili preko Memića. Vidjeli smo promašaj iz šuta izvan šesnaesterca. Imali su i domaćini veliku priliku ali je Vasilj odbranio. I onda se zatresao BMO field. Bašić iz kornera šalje loptu na Kolašinca. Prenos lopte glavom do Lukića i naklon našeg napadača za vodstvo. Neko dobro primjeti. Centrirao Hrvat, asistirao Bošnjak, pogodio Srbin. Ne volim prebrojavati krvna zrna, ali je ovo definitivno tako, tako moja zemlja funkcioniše vijekovima.

Pjevalo se na tribinama, a daleko u domovini radost se dugo nije smirivala.

Od tog momenta smo se počeli zatvarati. Kanađani su nam zaigrali visoki presing i počeli smo gubiti lopte na sredini terena čime smo olakšavali posao protivniku. Nedostatak tehničke kvalitete stvarao nam je problem, a mučili smo se i sa organizacijom igre. Odlaskom Pjanića i Misimovića, izgubili smo na kreaciji i još to nismo uspjeli popraviti jer nemamo takve momke na terenu.

Drugi period je u potpunosti pripao domaćinu. Branili smo se dobro. Kanađani su kad god smo krenuli naprijed i ostavili im prostora, svojom brzom tranzicijom, pravili nam probleme, a u jednoj je Kolašinac spasio, vjerovatno, gol.

U jeku napada 'crvenih mundira, Demirović je istrčao kontru i našao se ispred domaćeg golmana. Sve je moglo biti riješeno, ali nije?

I kako to obično bude, stiže kazna. U gužvi pred našim golom, desetak minuta prije kraja, spretni rezevista Larin pogađa mrežu Vasilja.

Nastavili smo se braniti. Bilo je gotovo panično pred našim golom ali smo se odbranili. Presudila je volja, srce, ljubav.

Osvojili smo bod koji bi trebao biti nagovještaj mirnijeg nastavka na Mundijalu.

Ako statistika dobro kaže vidimo da su Kanađani četiri puta pogodili okvir našeg gola, a mi njihovog, jednom manje. Dominirali su u posjedu koji nije presudan. Ono što nas može brinuti su (ne)tačna dodavanja. Moramo greške svesti na minimum i dodatno popraviti tranziciju.

Zaključimo.

Vrijednost ovog premijernog nastupa na prvenstvu, osvajanje boda, dodatna je stimulacija za naš nacionalni tim. Nismo igrali lepršavo ali jesmo svrsishodno.

Naučili smo tako igrati. Na rezultat. Ovo nam je deveta uzastopna utakmica bez poraza, uz dvije pobjede.

Naredni susret je u četvrtak 18. juna. U Los Angelesu nas očekuje Švicarska. Vrlo jaka selekcija koja svoj šesti uzastopni nastup na Svjetskom prventvu želi, već nakon dva kola, ostvariti drugi krug… Tu postoji jedan problem. Bosna i Hercegovina!

I mi želimo isto. Sreća je na strani hrabrih, još jednom se pokazala tačnom. Priča prvog kola je, osim našeg nastupa, remi Katara i Švicarske. Pokazalo se, da boj bije srce u junaka, a ne jezik švicarskog selektora.

Opomena je ovo za nas i otežavajuća okolnost za Švicarce jer sad im dolaze zahtjevnije utakmice. Pobjeda im je skoro imperativ. A kad nešto moraš, onda je to najteže.

Rezultati od nedjelje ujutro su, još jednom, iznenađujući. Turska je upisala poraz na startu Mundijala, iako je čak 30 puta šutirala na gol rivala. Gol je bio začaran iz razloga jer je čuvar mreže Rič, bio nesavladiv, a jednom je stativa spasila gol “kengura”.

Nešto ranije Brazil nije uspio pobijediti Maroko. Bilo je 1:1 već nakon pola sata igre.

Nastavak je pripao petorostrukom svjetskom prvaku ali se ipak mreže nisu tresle. Čini se da su Marokanci dobro analizirali sambu pa se ovaj poznati ples nije igrao na kraju utakmice.

Njegovo veličanstvo fudbal/nogomet je na djelu. Laganim koracima krenuli smo ka finalu, 19. jula u New Yorku.