Mladi na Krugu 99 jasno poručili: Društvo koje zaboravi svoje žrtve rizikuje da ponovi iste greške

(Patria) - "Otpornost mladih na nacifašizam", tema je današnje redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, upriličene povodom Dana pobjede i Dana Evrope.

Uvodničari su bili student Pravnog fakulteta, romski aktivista iz Trebinja Petar Hadžović, magistrica međunarodne politike i diplomacije iz Travnika Ena Matošević, aktivistica iz Mostara Dragana Muratović i predsjednik Foruma mladih Kruga 99 Muhamed Hamzić.

Kulenović: Ne pristajati na etnizaciju istine

Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović u uvodnom je obraćanju rekao da naziv teme današnje sesije može djelovati kao tvrdnja, a trebao je istovremeno biti i pitanje: proizlazi li otpornost tek iz mladalačkog nagona i prirodnog otpora postojećem stanju?

Ili je, još oštrije, dodaje Kulenović, mlada generacija već nepovratno zarobljena u etno-nacionalističkim narativima - "mi i oni".

- Za normalne ljude, za našu staru kulturu zajedničkog života i zdravo društvo, ovakav sastav govornika bio bi sasvim uobičajen. U našem razorenom društvu ta je informacija važna čak i kad se ne izgovori, jer pruža nadu.

A posebno u okolnostima rastućeg etnofašizma - politike i ideologije koja je, ma koliko se skrivala i prikrivala, naša stvarnost. I to ne više samo kao stanje na brdovitom Balkanu i u BiH, već i kao posljedica urušavanja dosadašnjeg poretka u internacionalnim odnosima zasnovanim na vrijednostima liberalne demokracije, očuvanju mira i suverenosti nacionalnih država - ističe Kulenović.

Potpuno je svjesno, navodi, izbjegnuto da ovom prilikom govore generacije koje bi, iz ugla sjećanja na slavne bitke koje su porazile i nacizam i fašizam, zanemarile nužnost suočenja sa sadašnjim - kako lokalnim, tako i globalnim - okolnostima.

- Ali, ipak, da damo bar neke naznake za razumijevanje pojma nacifašizma koji koristimo i koji se u ime navodne političke korektnosti svodi samo na fašizam. Tim prije što u savremenim okolnostima treba govoriti o nacifašizmu pod kojim podrazumijevamo ideologije i političke pokrete koji obnavljaju ključne elemente historijskog nacizma i fašizma.

Nije riječ samo o ekstremnom etničkom ili rasnom suprematizmu, afirmaciji kulta vođe i militarizma, već i o odbacivanju demokratskih institucija, sistematskoj diskriminaciji i nasilju nad manjinskim grupama.

U današnjem kontekstu to može uključivati i neonacističke organizacije, ali i pojave kao što su mitomanija o "čistoći" nacije, historijski revizionizam, kulturna supremacija i nejednakost kulturnih identiteta - kazao je Kulenović.

Prema njegovim riječima, to je korak ka redefiniciji političkih poredaka koji bi suverenost država transponirali sa građanina kao nosioca suvereniteta na etničke skupine. A to je ujedno i stvarna opasnost po mir i izvor nestabilnosti u svijetu.

- Nestabilna Bosna i Hercegovina samo je laboratorijski primjer posljedica takvih procesa. Otvaranje te Pandorine kutije po političko uređenje postojećih država i svjetskog poretka u cjelini, u kojem danas postoji pet do sedam hiljada etničkih grupa, čije bi podsticanje takvim političkim intencijama radikalno utjecalo na stabilnost svih 193 članica Ujedinjenih nacija.

Historijsko klatno, koje se ciklično kreće od jedne krajnosti ka drugoj, sada je na onoj putanji koja je u prošlosti iznjedrila Hitlera. Ono neće olako promijeniti smjer u suprotan bez mobilizacije svih struktura društva, a posebno mladih - naglašava Kulenović.

I pored svih moći masovne manipulacije zdravim razumom, na mladima, i ne samo na njima, stoji teret racionalnog otpora i razvijanja otpornosti na političke, ali i tehnološke izazove koje, u novom ruhu, proizvode ideologije koje su u 20. stoljeću pokazale razorne posljedice.

- Mladi u Bosni i Hercegovini ne smiju pristajati na etnizaciju istine, relativiziranje krvave prošlosti na tri istine, podjednako koliko ni na dominaciju etnonacionalizma kao jedine i nepromjenljive datosti koja je generator njihovog odlaska iz vlastite zemlje.

Put ka tome jeste odbacivanje vlastitih i kolektivnih zabluda političkom emancipacijom u slobodnog građanina - pojedinca, kojeg opojni zanos etnonacionalizma neće voditi u nove kataklizme - poručio je Kulenović.

Matošević: Graditi društvo u kojem neće biti prostora za radikalizam

Magistrica međunarodne politike i diplomacije iz Travnika Ena Matošević ističe kako joj je drago da se danas ne govori samo o nacifašizmu kao ideologiji koja se desila u prošlosti, već se skreće pažnja da se njeni elementi mogu pojaviti i danas.

- Ekstremne ideologije danas se pojavljuju puno suptilnije i prilagođenije su digitalnom vremenu i često dolaze kroz sadržaje koje mladi ali i društvo svakodnevno konzumiraju.

Vrlo često ti sadržaji ne izgledaju kao nešto opasno na prvi pogled, ali upravo tu se krije najveća opasnost. Posebno kada govorimo o BiH koja je društvo i dalje opterećeno ratnim traumama i političkim podjelama.

Nažalost odrastamo u takvom okruženju gdje se puno više priča o prošlosti, a premalo o budućnosti - napominje Matošević.

Dodaje i kako je o ovoj temi važno govoriti u vrijeme obilježavanja Dana Evrope.

- EU je nastala kao politički i civilizacijski odgovor na ratove, ekstremizam i duboke društvene podjele. Zato danas nije dovoljno samo formalno govoriti o EU putu BiH.

Jednako je važno graditi društvo u kojem neće biti prostora za radikalizam koji mlade generacije ponovno vraća u prošlost umjesto da ih usmjerava prema budućnosti.

Zaključno, ako želimo evropsku BiH, onda evropske vrijednosti moraju početi živjeti u nama, ne samo u institucijama i dokumentima, nego u našim riječima, postupcima i na kraju politikama koje nas vode prema tom putu - zaključila je Matošević.

Hamzić: Historija Evrope pruža bolna upozorenja

Predsjednik Foruma mladih Kruga 99 Muhamed Hamzić kazao je da se, kada su u pitanju otpornosti mladih na nacifašizam, ne govori isključivo o prošlosti, već historijskim činjenicama, niti o zatvorenim poglavljima evropske tragedije dvadesetog stoljeća.

- Govorimo o sadašnjosti. Govorimo o sposobnosti jednog društva da prepozna ideologije mržnje prije nego postanu politička norma. Govorimo o karakteru generacije koja dolazi.

Jer nacifašizam nikada nije počinjao koncentracionim logorima. Počinjao je riječima. Počinjao je normalizacijom mržnje. Počinjao je uvjeravanjem ljudi da su neki manje vrijedni, manje poželjni ili manje legitimni od drugih - navodi Hamzić.

Naglasio je također da historija Evrope pruža bolna, ali važna upozorenja.

- Fašizam u Italiji i nacizam u Njemačkoj nisu nastali preko noći. Nisu ih proizveli samo radikalni lideri. Oni su rasli u ambijentu ekonomske nesigurnosti, institucionalne slabosti, političke polarizacije i kolektivnog straha.

Mladi su tada, umjesto da budu korektiv društva, često postajali instrument manipulacije. Zato Arendt upozorava da totalitarizam ne počinje onda kada nestane država, nego onda kada nestane sposobnost kritičkog mišljenja.

I upravo je tu suština današnje teme. Jer moderni nacifašizam ne dolazi uvijek u uniformama, sa podignutom rukom ili zabranjenim simbolima. Danas se pojavljuje sofisticiranije: kroz govor mržnje, historijski revizionizam, relativizaciju genocida i ratnih zločina, kult nasilja, teorije zavjere i digitalnu radikalizaciju - govori Hamzić.

Upravo zbog toga, nastavlja, evropske države danas ulažu ogromne napore u izgradnju otpornosti mladih.

- Njemačka, kao zemlja koja je prošla kroz najmračnije iskustvo nacizma, razvila je jedan od najnaprednijih modela obrazovanja o totalitarizmu. Posjete memorijalnim centrima poput Dachaua ili Auschwitza nisu turistički sadržaj, one predstavljaju dio građanskog obrazovanja.

Njemački učenici ne uče samo šta se dogodilo, nego i kako se dogodilo. U Švedskoj i Norveškoj obrazovni sistemi posebno razvijaju medijsku i digitalnu pismenost mladih, kako bi mogli prepoznati manipulaciju, propagandu i ekstremističke sadržaje na društvenim mrežama.

Francuska i Belgija razvijaju lokalne omladinske programe prevencije radikalizacije kroz dijalog, volontiranje i participaciju mladih u javnom životu, polazeći od jednostavne premise - mladi koji imaju osjećaj pripadnosti zajednici manje su podložni ekstremizmu.

A šta je sa Bosnom i Hercegovinom? Bosna i Hercegovina ima posebnu historijsku obavezu da o ovoj temi govori ozbiljno. Antifašizam u Bosni i Hercegovini nije bio ideološki luksuz već egzistencijalna borba za opstanak društva i dostojanstvo čovjeka.

ZAVNOBiH je nastao kao odgovor ideologijama podjele, afirmirajući državu Bosnu i Hercegovinu po mjeri građana i naroda. Ipak, zabrinjava činjenica da se danas sve češće suočavamo s pokušajima historijskog revizionizma.

Vidimo relativizaciju ustaških, četničkih i drugih kolaboracionističkih ideologija. Svjedočimo veličanju ratnih zločinaca, negiranju genocida u Srebrenici i normalizaciji jezika mržnje kroz digitalne platforme.

Mladi odrastaju u društvu u kojem algoritmi društvenih mreža nagrađuju konflikt, polarizaciju i senzacionalizam. To je ozbiljan izazov. Jer mladi nisu rođeni sa mržnjom. Mržnja se uči. Kao što se uči tolerancija. Kao što se uči demokratija.

Upravo zato otpornost mladih na nacifašizam mora počivati na tri stuba. Prvi stub je obrazovanje. Ne obrazovanje zasnovano na pukom memoriranju datuma i činjenica, nego obrazovanje koje razvija kritičko mišljenje. Mladi moraju razumjeti ne samo šta je bio nacifašizam, nego zašto je nastao i kako se vraća u novim oblicima.

Drugi stub je demokratska participacija. Mladi koji učestvuju u volontiranju, omladinskim organizacijama, debatama i javnom životu manje su podložni radikalnim ideologijama. Demokratija nije samo pravo glasa - demokratija je osjećaj odgovornosti za zajednicu.

Treći stub je društvena sigurnost i perspektiva. Ekstremizam najlakše raste tamo gdje postoje osjećaj poniženja, besperspektivnosti i institucionalnog nepovjerenja. Mladi bez perspektive lakše prihvataju jednostavne odgovore i imaginarne neprijatelje.

Želimo li generaciju koja će identitet graditi na strahu i podjelama, ili generaciju koja će slobodu razumjeti kao odgovornost prema drugom čovjeku?

Jer historija nas uči jednu jednostavnu, ali brutalno važnu istinu: fašizam nikada ne pobjeđuje snagom svoje ideje. Pobjeđuje onda kada društvo postane ravnodušno prema nepravdi.

A upravo zato je odgovornost mladih i svih nas da ne budemo samo posmatrači historije, nego njeni svjesni i odgovorni korektivi - zaključio je u svom obraćanju Hamzić.

Hadžović: Ideologije mržnje ne nestaju same od sebe

Student Pravnog fakulteta iz Trebinja Petar Hadžović kaže da kao mlada osoba romskog porijekla vjeruje da se budućnost ne može graditi bez istine o prošlosti.

- Kada govorimo o nacifašizmu, često mislimo da je to nešto daleko, nešto što pripada historiji. Ali ideologije mržnje ne nestaju same od sebe.

One se vraćaju onda kada ljudi počnu zaboravljati, kada postanu ravnodušni i kada misle da se zločini prošlosti više nikada ne mogu ponoviti - rekao je Hadžović.

Podsjeća da su tokom Drugog svjetskog rata milioni ljudi izgubili živote zbog mržnje i netolerancije. A među njima su bili i Romi.

- Hiljade romskih porodica odvedene su u logore, ponižavane i ubijane samo zato što su bile drugačije. Taj zločin danas poznajemo kao Porajmos. To nije samo dio romske historije - to je opomena cijelom čovječanstvu.

Zato me zabrinjava kada danas među mladima vidimo ravnodušnost prema nacifašističkim simbolima, govorima mržnje i idejama koje dijele ljude po vjeri, naciji ili boji kože.

Neki to nazivaju šalom, trendom ili provokacijom. Ali iza tih simbola ne stoji "zabava". Iza njih stoje milioni izgubljenih života, uništene porodice i generacije koje nikada nisu dobile priliku da žive slobodno.

Mladi imaju ogromnu moć. Oni mogu birati da šire mržnju ili razumijevanje. Mogu zatvarati oči pred nepravdom ili imati hrabrost da kažu da je svaki čovjek jednako vrijedan.

Upravo zato je važno da učimo historiju, da razgovaramo jedni s drugima i da ne dozvolimo da nas podjele pretvore u društvo bez empatije.

Kao romski aktivista, ne tražim sažaljenje. Tražim poštovanje, istinu i sjećanje. Želim društvo u kojem nijedno dijete neće biti omalovažavano zbog svog imena, jezika ili porijekla.

Društvo u kojem različitost neće izazivati mržnju, nego međusobno učenje i bogatstvo. Borba protiv nacifašizma nije samo borba protiv prošlosti. To je borba za sadašnjost i budućnost.

Borba da sačuvamo ljudsko dostojanstvo, slobodu i pravo svakog čovjeka da živi bez straha. Jer društvo koje zaboravi svoje žrtve rizikuje da ponovi iste greške - zaključio je Hadžović.