Dodik išao po svoje mišljenje, Čoviću došlo preko oraških vrata

Piše: Muharem Cero

U bajramskom ozračju, krajnje čudno, pa reklo bi se i neprimjerno (naravno po bošnjačko-muslimanskoj mjeri), dogodila su se dva za Bosnu i Bošnjake bitna događaja.

Današnji sastanak Dodika i Vučića u Beogradu daje samo djelomični odgovor na višemjesečnu špekulaciju o sadržini najavljene 'Deklaracije o zaštiti i očuvanju srpskog naroda'. Unatoč  javnosti ponuđenom mogućem sadržaju Deklaracije, ne treba biti sklon pa odgovor 'progutati' na prvu. Za sada bi bilo uputnije prepoznati formu njenog usvajanja i donošenja.

Naime, beogradski akteri su saglasni da konačan tekst Deklaracije bude predmetom usvajanja u Narodnim skupštinama Srbije i bh. entiteta Republika Srpska. Pravno uporište ovoj formi jeste Dejtonski mirovni sporazum i pravo takozvanih paralelnih specijalnih odnosa Srbije i bh. entitete Republika Srpska. Međutim, jasno je da dejtonsko pravo tih specijalnih odnosa ne može konzumirati čista etnička prava srpskog naroda u RS-u, jer taj entitet nije ekskluzivno etnička administrativna jedinica. Kako je izvjestan diskriminatorni karakter ove forme, a vjerovatno i same sadržine, to upućuje na prekoračenje i neustavnost ponuđenog modela donošenja same Deklaracije. Nadati se da će to prepoznati i sam predsjednik Vučić, oprhvati se zamci u koju ga uvlači Dodik, te eventualnu Deklaraciju sa prilagođenom sadržinom realizirati preko modela kulturnih, naučnih, folklornih i sličnih institucija dva istorodna naroda u Srbiji i RS, a za što postoji Dejtonsko uporište.

Gotovo istovjetno, Bosnu je pohodio i prvi čovjek HDZ-a Andrej Plenković. Začudo, ovog puta nije došao s juga, a ni iz srca Bosne, nego tiho kao na svoje od oraških vrata. Njegova posjeta Bosni u najavi jeste milodarna. Govori se o hrvatskim projektima u pohođenim prostorima, koje ima namjeru isfinansirati „matična država Hrvatska“. Ne treba biti puno naivan pa se zadovoljiti tek ovakvim obrazloženjem. Stanje odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine traži svoje hitno razrješenje ili pak prijeti dubljim poremećajem (što je vjerovatniji scenarij).

Mentorstvo Zagreba nad politikom Dragana Čovića pa i HNS-a se potvrđuje ili pak pada na pozitivnom rješavanju nagomilanih zahtjeva bosanskog HDZ-a, a prije svega velikim očekivanjima u slučaju izmjena Izbornog zakona BiH. Za pretpostaviti je da je upravo jednodnevna Plenkovićeva posjeta Bosni mnogo više u funkciji potvrde neupitnosti zagrebačkog mentorstva, nego što su blagodati od dva-tri projekta 'teška par miliona kuna'.

Bit će ipak da je Dodik u Beograd išao po svoje mišljenje, a da se Čoviću dogodila privilegija da ne ide na dug put, jer mu je mišljenje samo došlo preko oraških vrata.