Čiji je patriotizam, od lijevih ili od desnih

Primjetna je uostalom i činjenica da se antipatriotski narativ duboko usadio u redove građanskog (lijevog) političkog spektra u Bosni i Hercegovini. Dio bosanskohercegovačkih ljevičara, ili onih koji se tako deklarišu, u ovom trenutku su nositelji jedne vrste društvenog i političkog relativizma po kojem je borba za državu Bosnu i Hercegovinu i borba za njenu razgradnju potpuno identična. 

Iz neobjašnjivih razloga, barem neobjašnjivo prosječnom čovjeku, ekskluzivno pravo na patriotizam u Bosni i Hercegovini prepušta se nacionalnim strankama, premda je svaka priča o patriotizmu na prostoru bivše Jugoslavije u kontekstu nacionalnih stranaka zapravo priča, svjedočili smo tome, priča o destruktivnom nacionalizmu koji je podobro nadmašio granice patriotizma. A patriotizam na takav način ubija druge i drugačije. 

Historija Bosne i Hercegovine nas podsjeća da su ovu državu ustvari najprije gradile i sagradile lijeve a ne desne patriote, od Avde Hume do Rodoljuba Čolakovića. Miro Lazović nedavno je podsjetio da je pitanje opstanka Bosne i Hercegovine tokom rata protiv države devedesetih zapravo dobrim dijelom ovisilo i o ulasku socijaldemokrata u vlasti sa Izetbegovićem, „jer su Amerikanci podržavali samo multietničku Bosnu i Hercegovinu.“

Unatoč neskrivenim političkim intencijama o podjeli Bosne i Hercegovine koje dolaze iz susjedstva, unatoč otvorenom separatizmu unutar zemlje, u samoj Bosni i Hercegovini dobar dio lijevih stranaka govori ovdje i sada, naročito u Sarajevu, da je poziv na očuvanje Bosne i Hercegovine i njenih društvenih vrijednosti tek isprazni patriotizam i jeftina demagogija, rezervisana valjda samo za nacionalne stranke. Ruku na srce, borbu za interese države i društva u javnosti je ogadila bulumenta notornih kriminalaca koji su svoj kriminal pokušavali sakriti iza patriotizma, pa stoga treba i razumjeti zbog čega je uopće taj pojam postao toliko omrznut u očima građanina koji je naprosto frustriran nepravdom koju su nacionalne elite dovele do perfekcije.

Međutim, da li to znači da lijeve stranke ovdje i danas trebaju prihvatiti da je deplasirano govoriti o tome da je bosanskohercegovačko društvo u opasnosti i da ga je potrebno odbraniti? Čitava plejada političara, analitičara i intelektualaca forsira takav narativ, brutalno žigošući sve one koji se usude govoriti o opasnosti u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi. Oni patriotizam sami od sebe isporučuju desnici. Dakle, prema tim shvatanjima, biti patriota i beskompromisno se zalagati za opstanak države je nacionalistički i desničarski model vladanja.

Prošlogodišnje Macronovo upozorenje da je ‘nacionalizam izdaja patriotizma’ možda najbolje daje odgovor na pitanje da li je patriotizam od lijevih ili od desnih.