Bh. hadžije Šuta, Zećo i Omerčajić: Tek kada stanete pred Kabu, shvatite veličinu hadža!

Postati hadžija nije titula koja se nosi samo uz ime. To je iskustvo koje, kako pričaju bh. hadžije u Mekki, čovjeka promijeni iznutra i ostavi trag koji se ne može izbrisati do kraja života. Drugog dana Kurban-bajrama naše hadžije nastavljaju svoje aktivnosti.

„To se ne može opisati niti se može osjetiti dok čovjek ne dođe ovdje, dok ne uđe u mekanski harem i ne ugleda Kabu i Hadžerul-esved“, pričaju za Patriju Šećo Šuta, Ahmet Zećo i Safet Omerčajić, pokušavajući riječima prenijeti ono što hiljade kilometara daleko osjećaju muslimani iz Bosne i Hercegovine.

U srcu Mekke danas se slivaju milioni ljudi iz svih dijelova svijeta. Različiti jezici, različite boje kože, različite kulture i države, ali ista namjera i ista emocija.

U bijelim ihramima, bez razlike među bogatim i siromašnim, važnim i nepoznatim, svi stoje jednaki pred Uzvišenim.

„Kada čujete toliki broj hadžija i hadžinica kako u isti glas izgovaraju ‘Allahu ekber’ i spominju ime Muhammeda, a.s., tada čovjek osjeti nešto što ne može objasniti“, govore oni.

Upravo u toj slici mnogi prvi put osjete stvarnu snagu ummeta, zajedništva koje briše granice i razlike među ljudima. Na trenutke, kažu, imate osjećaj da cijeli svijet diše istim ritmom.

Osjećaj koji se ne može riječima opisati

Ali hadž nije samo duhovna ljepota. On je i veliko iskušenje, fizičko i psihičko.

"Ogromne gužve tokom obreda zahtijevaju mnogo strpljenja i snage. Hiljade ljudi kreću se u isto vrijeme, a u pojedinim trenucima dolazi i do naguravanja, posebno tokom tavafa i odlazaka na mjesta obreda", govori hadžija Zećo.

Omerčajić napominje da je teško, posebno starijim ljudima i onima slabijeg zdravlja.

"Gužve su velike, ljudi se guraju, a temperature su veoma visoke. Umor stigne čovjeka, ali opet sve nekako izdržiš“, priča hadžija Omerčajić.

Sinoć su obavili tavaf, jedan od najemotivnijih obreda hadža. Kretanje oko Kabe, u rijeci ljudi koja gotovo ne prestaje, trajalo je oko pet sati.

„Pet sati smo bili u tavafu. Nekada se jedva pomjeraš od mase ljudi, ali niko ne odustaje. Svi žele završiti obred i svi nose neku svoju dovu u srcu", kazuje hadžija Šuta.

Dok govore o umoru, u njihovim riječima nema žaljenja. Naprotiv, osjeti se zahvalnost što su među milionima onih kojima je omogućeno da dođu na sveta mjesta islama.

Nakon sinoćenjeg tavafa danas kreću prema Mini kako bi obavili drugi obred bacanja kamenčića.

„Toplo je, teško je stajati toliko dugo, ali niko se ne žali mnogo. Kada znaš da obavljaš nešto što je farz i obaveza, onda čovjek pronađe sabur", kazuju hadžije gotovo u jedan glas.

Mekka ovih dana živi u ritmu hadža. Rijeke ljudi ne prestaju teći prema haremu, Mini, Arefatu i Muzdelifi. Na svakom koraku vide se iscrpljena lica, ali i suze radosnice, podignute ruke u dovama i osmijesi ljudi koji vjeruju da proživljavaju najvažnije dane svog života.

Među hadžijama vlada osjećaj mira

Bh. hadžije kažu da čovjek tek ovdje shvati koliko su prolazne svakodnevne brige koje nosimo kod kuće.

„Kada vidiš toliko ljudi koji su ostavili svoje porodice, poslove i svoje države da bi došli ovdje samo radi ibadeta, onda počneš drugačije gledati na život.“

Uprkos umoru, neprospavanim noćima i visokim temperaturama, među hadžijama vlada osjećaj mira koji je teško objasniti onima koji nikada nisu bili na hadžu.

„Tijelo se umori, ali duša bude puna“, kažu na kraju razgovora za Patriju Šećo Šuta, Ahmet Zećo i Safet Omerčajić.

I možda upravo u toj rečenici stane cijela suština hadža, puta na kojem čovjek osjeti vlastitu slabost, ali i snagu vjere koja ga vodi kroz svaki korak.