MUAMER BANDIĆ Ekonomska lutanja i šok-politike: Quo vadis, nametnuta Vlado FBiH?

Piše: Muamer Bandić, zastupnik SBiH u Skupštini KS

Za nametnutu Vladu Federacije je zaista teško utvrditi kada je lošija i ima više lutanja u politikama, onda kada joj je premijer zdrav ili kada je na bolovanju, pa ga mijenja nekadašnji savjetnik Nikole Špirića i stručnjak s diplomom privatnog fakulteta Megatrend Vojin Mijatović.

Nakon godine obilježene kontinuiranim komercijalnim zaduživanjima, pred sami kraj godine nas je nametnuta vlast prvo iznenada počastila „neradnom“ nedjeljom, za koju se na kraju ispostavilo da baš i nije neradna, već kako za koga i kako gdje. Već je u prvom mjesecu primjene ovog brzopletog i populističkog zakona vidljivo da jedinu korist od njega ima manji bh. entitet u koji se, zahvaljujući federalnoj neradnoj nedjelji, slijevaju novci naših građana, a i turista koji posjećuju Sarajevo.

Da se razumijemo, ja nemam nikakvu dilemu da je neophodno spriječiti prekomjeran rad i omogućiti radnicima adekvatno vrijeme za odmor i lične obaveze. Štaviše, Zakonom o radu je propisano da radnik ima pravo na sedmični odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata. U konačnici to su međunarodni standardi koji su definisani i kroz preporuke Međunarodne organizacije rada, ali slobodno vrijeme za radnika ne znači da kompanija mora biti zatvorena. Vjerovali ili ne ima i radnika koji žele da rade, posebno ako su ekstra plaćeni.

Da je Federalni budžet prazan i da se nema novca, pokazuju i iznenadne prodaje potraživanja FBiH prema elektroprivredama i komercijalnim bankama. Sama prodaja potraživanja ne bi palila alarme da se to radi sa „problematičnim“ potraživanjima, koja se teže naplaćuju. U ovom slučaju, kada se prodaju sigurni prihodi od „zlatnih koka“, to je pokazatelj ili da novca nema ili da se radi o nečijem planskom rastaljivanju sa bankarima, koji će jedini profitirati u ovoj priči.

Da je nametnuta Vlada u ozbiljnoj finansijskoj krizi svima je jasno, ali je nejasno kako se Vlada olako i bez borbe, odriče svojih potraživanja, a sa druge strane se žustro bori da osigura nedostatna sredstva i bez pardona, pa i bez ikakve analize finansijskih posljedica, zavlači ruku u džep privrednicima koji pune budžet.

Bilo bi vrlo interesantno da ekonomski wonderkind Mijatović građanima FBiH učini dostupan podatak šta je sa novcem od poslodavca koji svakog mjeseca uplaćuju 3,27 KM za svakog uposlenog radnika, pored ostalih uplata, "naknadu za slučaj nesreće i druge elementarne nepogode". Kada taj iznos pomnožimo sa brojem 546.178. koliko je bilo zaposlenih u FBiH na dan 30. 4. 2024. godine, prostom matematičkom operacijom 546.178 x 3,27 za jedan mjesec dobije se 1.786.002,06 KM. Gdje su te pare, pitali bi nekada prepošteni Trojkaši? Gdje su te pare pitali bi nekada i prepametni “analitičari”? A danas šute kao zaliveni ugovorima o djelu.


I onda nam je na samom kraju godine došla još jedna iznenadna Odluka o najnižoj plaći za 2025. godinu u visini od 1000 KM. Na prvu, hvale vrijedna Odluka koja ide u korist radnicima sa najnižim primanjima u Federaciji BiH, i bez sumnje da radnici trebaju povećanje najniže plaće, ali je način kako je donesena alarmantan i zabrinjavajući.

Odluka je opet donesena bez ikakve analize i procjene uticaja na privredu, posebno na obrtnike i mala preduzeća, a i na budžete javnih institucija i preduzeća. Još kada uzmemo u obzir da nije bilo nikakve konsultacije sa socijalnim partnerima, sa privrednicima, niti perioda prilagođavanja za privredne subjekte, danas nam ostaje tek da nagađamo kakve će stvarne posljedice ova Odluka imati na federalnu ekonomiju.

Uz sve to, nikakvih zahvata nije bilo na smanjenu stope doprinosa koji su najviši u regiji. Najblaže rečeno, ovakav pristup ovoj problematici je vrlo neozbiljan i krajnje diletantski!
Interesantno je da Vlada FBiH ističe buduću korist za radnike, ali ako posmatramo analitički ovu Odluku vidjet će se da to i nije baš potpuno tačno i da ova Odluka nije baš pravedna.

Ovom Odlukom zapravo najviše novca dobija nametnuta Vlada, a ne radnici. Nameti za poslodavce se uduplavaju, tako da nimalo ne čudi što nametnuta Vlada, suočena sa praznom budžetskom kasom, ovako grčevito brani ovaj svoj novogodišnji paketić iznenađenja.

Tako da imamo šizofrenu situaciju, u kojoj se nametnuta Vlada, u slučaju svojih potraživanja prema elektroprivredama olako odriče svojih potraživanja i svog novca u korist velikih banaka, a sa druge strane ista ta Vlada, pod plaštom borbe za prava radnika, otima šakom iz realnog sektora. Neki bi rekli da ovdje baš dobro jaše lud zbunjenog.

Ono što je sigurno je da ovu Odluku nametnute Vlade neće preživjeti određeni poslodavci u realnom sektoru, a Vlada će zadovoljno trljati ruke jer je namirila i svoje jarane u krupnim bankama, a i napunila svoju kasu za novu seriju luksuznih kupovanja.

Tako da bi u ovoj godini mogli gledati novu socijalno-odgovornu kampanju naših vrlih, nametnutih ministara: Vrati Tuarega, kada imaš helikopter!

Iz nametnute Vlade nam najavljuju i subvencije za mala i srednja preduzeća, ali o tome u ovome trenutku možemo govoriti samo kao o modelu „obećanje, ludom radovanje“, jer još uvijek nema budžeta FBiH za 2025. godinu, pa da vidimo da li su i koliko sredstava planirali na ovim rashodovnim stavkama.

Ako i jesu, procjenjujem da je jedina osoba koja će se zaista radovati u 2025. godini ministar razvoja, poduzetništva i obrta FBiH Vojin Mijatović, čije će Ministarstvo dobiti značajna sredstva za raspodjelu podobnima, baš kako ih je u prošlom mandatu Nermina Nikšića imao dopremijer FBiH i federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a današnji stanovnik zatvora u Zenici, Jerko Ivanković Lijanović.

Dok svima ostaje upitnik iznad glave da li će radnici zaista profitirati zahvaljujući ovoj Odluci, sigurno se zna da će profitirati budžetski prihodi uslijed povećane osnovice za oporezivanje primanja radnika i uslijed uvećane sume izdvajanja za doprinose koje plaćaju poslodavci.

Druga strana ove medalje jeste da će ovo novogodišnje „iznenađenje“ u režiji nametnute Vlade napraviti probleme i budžetskim korisnicima, koji će morati uskladiti svoje pravilnike sa ovom odlukom, a što će dovesti do povećanja prosječne plate u FBiH i automatski do puhanja balona rashoda na plate svih javnih institucija u narednim godinama, na svim nivoima vlasti u BiH.

Pravo pitanje za ekonomske analitičare je: Da li ionako krhka bh. ekonomija i tanka fiskalna održivost mogu podnijeti ove iznenadne, šok-politike „spin se spinom izbija“ i do kada?

Prema prvim reakcijama stručnjaka na ovo pitanje za sada niko nema odgovora, pa ni kreatori ovog novogodišnjeg „iznenađenja“, nametnuta Vlada Federacije, što pokazuje da ni oni nisu baš posve sigurni kuda plovi njihov brod. A ono što mi sa strane vidimo je da Vlada FBiH, tek poput lutajućeg Nizozemca pluta bespućima ekonomskih zbiljnosti i to onako kako je dnevno-politički, propagandni spinovi bacaju, a ne logika tržišta.