Hodžić: Skinuo sam ljagu sa svog imena, mom djetetu niko neće moći reći da mu je otac bio to što su pričali

(Patria) - Vlasnik firme "Srebrena malina" Fikret Hodžić, koji je u četvrtak izašao iz zatvora u Vojkovićima, nakon što je Ustavni sud BiH prihvatio njegovu apelaciju i ukinuo presudu Suda BiH kojom je bio osuđen na pet godina zatvora, gostovao je večeras u emisiji Istraga sedmice na Hayat televiziji.

Hodžić je govorio o danima koje je proveo u zatvoru, osuđujućoj presudi iz januara ove godine, ali i o ukidanju presude i novom suđenju koje ga čeka.

- Ne znam, mislim da sam to rekao prije nego što sam došao ovdje - lakše sam se privikao na ulazak nego na izlazak iz zatvora. Kad sam došao gore, odmah prvu noć sam mogao da zaspim i nisam imao velikih problema.

A evo dvije-tri noći kako sam izašao, gotovo da nisam spavao. Neki čudan nemir je u meni. Nadam se da će se popraviti.

Svi koji su bili, znaju da nije lako. To je jedna situacija koja je nova za svakog čovjeka, pogotovo za ljude koji nisu razmišljali. Ljudi koje se bave kriminalom budu spremni da nekad i završe u zatvoru - kazao je Hodžić.

Ističe da je boravak u zatvoru probao iskoristiti da shvati na način da je to nešto što je morao da prođe te da iz toga izvuče neke pouke.

- Zatvor je nešto što me naučilo da budem strpljiviji nego ranije. Najviše vremena je bilo u prvih 15 dana. Imate jednu vrstu karantina, odnosno samice u kojoj ste 22 sata zaključani. Pohvalno je što zatvor u kojem sam bio ima dobru biblioteku.

Onda te šalju u paviljon. Postoje tri paviljona - A, B i C. Ja sam bio u paviljonu B1, desno krilo. Zajedno sa mnom bili su Fadil Novalić i Fahrudin Solak. To je prvi put kada imaš dan gdje svake minute znaš šta radiš. Bitno je da isplaniraš dan na način da bi ti brže prošlo - priča Hodžić, prenosi Faktor.

Pojašnjava da su u zatvoru imali mogućnost da se zaposle ili učlane u neke sekcije. Kaže da je on upisao sekciju slikarstva i tako provodio svoje vrijeme.

- Novalić se bavio time da je konstantno pratio ono što se dešava sa Vladom FBiH. Često je komentarisao postupke. Probao je da analizira na način gdje griješe.

Bio je zabrinut. Bavio se državom, čak i u zatvoru. Više se bavio državom nego sobom - govori Hodžić, te otkriva da je u njegovom paviljonu bilo ljudi koji su osuđeni i za genocid u Srebrenici.

- Na neki način jesmo komunicirali, ali nismo se družili. Život mi je dao takvo iskustvo. Možda je neko od njih ubio mog oca - potcrtava Hodžić.

Ističe da mu je vijest o usvajanju apelacije na Ustavnom sudu BiH prva javila njegova advokatica Mirna Avdibegović.

- Znao sam da je apelacija na dnevnom redu. Bio sam jako nervozan taj dan i hodao po ćeliji. U jednom momentu je policajac pozvao i rekao da bih trebao pozvati advokaticu.

Pozvao sam je i rekla mi je tu radosnu vijest. Ta vijest mi je bila veći šok nego sve ovo. Ta vijest, pozitivna, me emotivno rastrojila. Ostao sam još 15 dana nakon toga u zatvoru iščekujući svaki momenat kad ću izaći.

Stvari nisam pakovao do posljednjeg momenta. Sve sam razmišljao moglo bi se desiti opet nešto da ostanem, s obzirom na vjeru u naše pravosuđe - navodi Hodžić.

Naglasio je kako se nada da će i Fadil Novalić i Fahrudin Solak izaći iz zatvora, te dodao da Novalić nije imao nikakav povlašten položaj, da nije tačno da je bio pošteđen, primjera radi, čišćenja u zatvoru.

Hodžić je također objasnio kako je bilo još ljudi koji nisu radili te poslove, već su to radili mlađi zatvorenici iz poštovanja prema starijima.

Naveo je i da se ne kaje što je ušao u priču oko nabavke respiratora.

- Uvijek sam želio više od života. Ne finansijski. Htio sam da napravim neki potez koji će me izdvojiti. Hvala Bogu pa sam davao neke intervjue. I da me poslije odluke Ustavnog suda nisu pustili vani, ja sam svoj zadatak završio.

Uspio sam da pokažem da je sve ono što sam govorio bilo tačno. To je moja najveća pobjeda. Meni ništa više ne treba. Uspio sam da skinem ljagu sa svog imena. Mom djetetu niko neće moći reći da mu je otac bio to što su pričali. Mogao sam izbjeći zatvor da sam pristao lagati na druge ljude. To je tražio onaj ko me tužio - poručio je Hodžić.

Na pitanje na koga su tražili da laže, rekao je da nikad ne licitira imenima, ali da je uvijek znao kako će doći vrijeme kada će biti sve jasno.

Također je dodao kako je isporučio isključivo respiratore koji su bili predmet ugovora.

- Ako uzmete situaciju kako je tekao tok kampanje u ovom predmetu. Na početku, "pokrali su novac, uzeli su toliko, platili malo, zaradili mnogo". Ta priča kreće.

U septembru stiže informacija posredstvom Interpola gdje se vidi koliko sam novaca prebacio u Kinu i koliko su respiratori, da nije bilo nikakvog pranja para, ne enormnog zarađivanja, nego nikakvog.

Znaš li da je vještak ekonomske struke rekao za mene da sam ja budala. Ja sam dao maržu tri posto. Cijena respiratora je bila toliko visoka jer je to vrijeme bilo nenormalno.

Koliko ste u početku plaćali rukavice ili masku, a kasnije ste plaćali koliko je trgovac želio da bude. Tako je bilo sa respiratorima. Iz minute u minutu je cijena rasla - priča Hodžić.

Kasnije se, pojašnjava, nakon što nije prošla priča o novcu, počelo pričati o respiratorima "ubicama". Dodaje i da u to vrijeme mnogima nije bilo drago što se "pojavio jedan momak iz Srebrenice i nabavio 100 respiratora za državu".

- Ja sam, čini mi se, bio u krivo vrijeme, na krivom mjestu. Jednostavno sam kolateral jednog vremena, perioda, promjene vlasti - zaključio je Hodžić.