(Patria) - Povodom vršnjačkog nasilja u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji, u javnosti se oglasila i direktorica ove škole Emela Mehmedspahić, tvrdeći da je u fokusu interesa javnosti ona, a ne rješavanje slučaja. Ona tvrdi da pojedini mediji slučaj komentarišu koristeći izraze poput "bičevanja", s ciljem prikazivanja iskrivljene slike o stvarnom događaju.
Nadalje, direktorica tvrdi da javnost nije dovoljno informirana o svim pojedinostima vršnjačkog nasilja, a posebno o tome da je ona kao direktorica od strane Školskog odbora isključena iz cijelog procesa. Tako direktorica Mehmedspahić tvrdi: "Ovdje nisam u pitanju ja, kako to pojedini mediji žele predstaviti, nego slučaj koji je prijavljen policiji i problem koji treba rješavati".
Naime, direktorica Mehmedspahić pojašnjava da je Odlukom Školskog odbora izuzeta "od rada u predmetu utvrđivanja disciplinske odgovornosti učenika Prve bošnjačke gimnazije", s obzirom na to da postoji zakonski razlog za izuzeće, a izuzeće se odnosi na "sve radnje u postupku, uključujući uzimanje izjava, rukovođenje sastancima, službene razgovore sa strankama i roditeljima u postupku, donošenje odluka i ostalih radnji u vezi sa postupkom sve do okončanja navedenog postupka"
Misterija slučaja - "bičevanje" ili "kajšijanje"
Ovakav javni istup direktorice Mehmedspahić slučaj vršnjačkog nasilja u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji ne samo da nije razjasnio, nego ga je dodatno zakomplikovao i na određeni način mistificirao. Tako direktorica Mehmedspahić javnosti uopšte ne pojašnjava kako je moguće i zašto je, kao najodgovornija osoba u školi, isključena iz cijelog procesa, a posebno je nejasno koji je to konkretno zakonski osnov za njeno isključenje, da li se radi o nekom obliku sukoba interesa ili srodničkom odnosu sa nekim od izvršilaca vršnjačkog nasilja. Javnost, a posebno roditelji imaju pravo da znaju razloge njenog isključenja iz cijelog procesa, a direktorica je imala obavezu te razloge pojasniti.
S obzirom da nije pojasnila razloge njenog izuzeća, onda je potpuno opravdano njeno stavljanje u fokus interesa javnosti, jer nije uobičajena situacija da se direktorica jedne škole isključi iz procesa rješavanja problema koji se desio u školi. To se može desiti samo u slučaju da je direktorica, na posredan ili neposredan način, dio problema.
Direktorica protiv Školskog odbora
Direktorica Mehmedspahić bi, prvo sebi, a zatim i javnosti i roditeljima, trebala pojasniti zašto ne poštuje odluku Školskog odbora na koju se poziva i koju pokušava iskoristiti kao svojevrsni štit. Ako je isključena iz slučaja, zašto direktorica Mehmedspahić javno komentariše slučaj, a posebno zašto javno iskazuje stav u odnosu na mjere koje se mogu, odnosno ne mogu izreći počiniocima vršnjačkog nasilja.
Pozivajući se na odluku Školskog odbora, direktorica Mehmedspahić istovremeno zaboravlja da se njeno izuzeće predviđeno odlukom Školskog odbora odnosi na "sve radnje u postupku, uključujući uzimanje izjava, rukovođenje sastancima, službene razgovore sa strankama i roditeljima u postupku, donošenje odluka i ostalih radnji u vezi s postupkom sve do okončanja navedenog postupka".
Atak na Nastavničko vijeće
Suprotno ovakvoj odluci Školskog odbora, direktorica Mehmedspahić javno komentariše slučaj, a svojim javnim komentarima u odnosu na sankciju koja se može ili ne može izreći, šalje direktnu poruku onima koji provode postupak disciplinske odgovornosti i utiče na odluku Nastavničkog vijeća koje treba da donese odluku o izricanju sankcije.
Iako ju je Školski odbor, kako i sama navodi, isključio iz svih "ostalih radnji u vezi sa postupkom sve do okončanja navedenog postupka", direktorica Mehmedspahić suprotno toj odluci koristi sredstva javnog informisanja da ostvari utjecaj na one koji će u odlučivati o izricanju sankcije.
Dokaz da se nije izuzela od svih ostalih radnji u vezi s postupkom predstavlja i njena javna tvrdnja da je škola poduzela sve mjere koje su predviđene zakonom, važećim pravilnicima i procedurama te da ne postoji niti najmanja mogućnost niti razlog za prikrivanjem bilo kojeg dijela postupka. Ovakav stav direktorice Mehmedspahić jasna je poruka onima koji utvrđuju činjenice u vezi počinjenog vršnjačkog nasilja da ona kao direktorica škole ne može i ne smije biti prepoznata kao instanca koja je počinila bilo kakav propust u vezi sigurnosti učenika u školi.
Direktorica Mehmedspahić također tvrdi da je u okviru provedenih aktivnosti održana i sjednica Nastavničkog vijeća Prve bošnjačke gimnazije, koje nije donijelo odluku o smanjenju vladanja učenicima koji su bili uključeni u cijeli slučaj. Ona tvrdi da članovi Nastavničkog vijeća nisu izrekli mjeru "Ukor Nastavničkog vijeća", jer žele da isključe učenike, a to nije moguće u ovom trenutku prema navedenim zakonskim aktima, a što je i stav resornog ministarstva čiji su predstavnici bili na multisektorskom sastanku.
Ovakva izjava direktorice Mehmedspahić je direktno uplitanje u postupak i jasna poruka u kojem pravcu proces treba da se odvija, a posebno kakva sankcija se treba izreći počiniocima vršnjačkog nasilja.
Pojašnjavajući koju sankciju nije moguće izreći, a koju jeste, direktorica je ugrozila slobodu Nastavničkog vijeća da o tome samostalno odlučuje i da procjenjuje koja i kakva sankcija je adekvatna za vršnjačko nasilje.
Zloupotreba resornog ministarstva
Sve pomenute izjave ukazuju da je direktorica Mehmedspahić preuzela ulogu odbrane ili advokata učenika koji su izvršili vršnjačko nasilje, a istovremeno se u toj ulozi koristi i autoritetom resornog ministarstva. Pozivanje na stav Ministarstva ima za cilj da se poruka članovima Nastavničkog vijeća i onima koji provode disciplinski postupak uputi bez bilo kakvih "šumova u komunikacijskom kanalu". Istovremeno, direktorica Mehmedspahić svoj lični stav osnažuje pozivanjem na stav resornog ministarstva, želeći na takav način da oni kojima je poruka upućena tu poruku potpuno shvate i razumiju.
Pri tome, direktorica Mehmedspahić zaboravlja da po Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u KS predstavnici resornog ministarstva uopšte ne sudjeluju, odnosno ne prisustvuju multisektorskom sastanku. Zato je opravdano tvrditi da je svojom javnom izjavom direktorica Mehmedspahić ustvari zloupotrijebila resorno ministarstvo, pri čemu je važno primijetiti da se ona poziva na pojašnjenje dato na sastanku, a ne na zvaničan akt Ministarstva. U istoj mjeri je važno primijetiti da direktorici Mehmedspahić ne može biti poznat stav predstavnika ministarstva koji je iznesen na sastanku, ukoliko je ona isključena iz cijelog postupka.
Sve ovo ukazuje na to da je direktorica Mehmedspahić svojim javnim istupima samu sebe stavila u fokus interesa javnosti, a da cijeli slučaj polahko, ali sigurno, pada u drugi plan. Sumirajući javni istup direktorice Mehmedspahić može se zaključiti da je ona, umjesto da cijeli slučaj osvijetli, ustvari i sebe i slučaj dodatno ocrnila i kompromitovala.
(F.L)