Efendić i Lukić traže izmjenu KZFBiH: Zatvorska kazna ne može se otkupiti u krivičnim djelima protiv spolne slobode i morala

(Patria) - Federalni zastupnik Adnan Efendić i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH Saša Lukić uputili su u parlamentarnu proceduru inicijativu za izmjenu odredaba Krivičnog zakona Federacije BiH kojim bi se onemogućilo mijenjanje zatvorske kazne novčanom u slučajevima krivičnih djela protiv spolne slobode i morala.

Prema dokumentu koji su poslali u Parlament Federacije BiH, a koji je izrađen uz konsultacije sa advokaticom Adelom Duraković, u član 43 a Krivičnog zakona FBiH dodao bi se stav 4 koji bi glasio: Izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine ne može se mijenjati novčanom kaznom za propisana krivična djela iz XIX-Glava devetnaest – Krivična djela protiv spolne slobode i morala.

Među tim krivičnim djelima su silovanje, spolni odnošaj sa nemoćnom osobom, spolni odnošaj zloupotrebom položaja, prinuda na spolni odnošaj, spolni odnošaj s djetetom, bludne radnje (pokušaj), zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnikom, navođenje na prostituciju, trgovina ljudima, organizovana trgovina ljudima, iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije, upoznavanje djeteta sa pornografijom, rodoskvrnuće.

Radi se o krivičnim djelima koja su usmjerena na spolnu slobodu, integritet ličnosti, ograničavanje slobode izbora, a počinioci istih iskorištavaju podređenost, fizičke slabosti, emotivnu nezrelost, nemoćnost osoba, što ih čini apsolutno nemoralnim i izazivaju posebnu uzemirenost građana.

„Obzirom na visinu propisane kazne, za predmetna krivična djela, ne smije se dopustiti pa i ako sud izrekne kaznu zatvora do jedne godine, da se ista zamijeni novčanom kaznom. Naprotiv, takva mogućnost podstrekava svakog počinioca ovog krivičnog djela da isto može činiti ponovo, te da ne bude adekvatno (kaznom zatvora) kažnjen, te da uživa u slobodi koju je onemogućio osobi nad kojom je počinjeno ovo krivično djelo.

Zamjena novčanom kaznom izrečene kazne zatvora za ova krivična djela ohrabruje i druge potencijalne počinioce ovakvih krivičnih djela da ih čine. Nasuprot tome, žrtva ovakvih krivičnih djela, koja je iskorištena, oštećena kako fizički tako i emotivno, te istraumirana ne dobija nužnu satisfakciju zadovoljenja pravde (barem minimalne), nego dodatno bude ponižena i osramoćena, jer se počinilac osjeća i dalje nadmoćno i nedodirljivo, te se daje drugim žrtavama jasna poruka da ne trebaju prijavljivati ovakva krivična djela, jer ni minimalni dio pravde ne bude zadovoljen“, navodi se u obrazloženju.