(Patria) - Fadil Aličić, kandidat za Gradsko vijeće Mostara, inače potpredsjednika Općinskog povjerenstva DF-a Mostar u razgovoru za Patriju govori o brojnim temama koje se tiču izbora, izborne politike i dešavanja u gradu na Neretvi.
„Sa stotina bilborda u Mostaru, ovih dana smiješe nam se novi i stari likovi koji, s manje ili nešto više inspiracije, obećavaju ono što je već davno obećano na svakim prethodnim izborima. Iako ovim komunalnim obećanjima građani odavno ne vjeruju, nekako se opet svrstavaju među “svoje”, šta god to trebalo da znači. Iako su građani generalno nezadovoljni, uvijek odaberu nekog ko vlada već godinama. Možda je kvaka upravo u tome? Najlakše se manipulira nezadovoljnicima. Upravo žrtve desničarsiog sistema i privatizacije okreću se desnici.
Isti oni koji su slavili dvades' deveti, a poslije se pravili....da nisu, godinama generiraju problem u našem gradu. Problemi su uvijek isti. Rješenja, koja se kao nude, su takođe uvijek ista i neučinkovita. Sveučilišno podzemlje sa patriotski osviještenim apsolventima srednje škole, decenijama provode teror osrednjih, a našoj omladini ne nude nikakvu nadu....Na ponudi je jedino institucionalizirano beznađe“, kaže Aličić.
Mnogo je posla u Mostaru, na šta ćete biti fokusirani ukoliko vam građani daju povjerenje?
- Ukoliko mi građani ukažu povjerenje, moj angažman u Gradskom vijeću biće fokusiran na transparentan odnos prema novcu građana. To prije svega podrazumijeva izvođenje na čistac sumnjivih gradskih projekata poput nedovršenih kolektora, sumnjivih kružnih tokova, pogodovanja građevinskim i ''solarnim'' tajkunima, nelegalne izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta koje se, pored sumnjivih odobrenja, još dodatno i “proširilo” na susjednu parcelu, uz uporno zatvaranje očiju od strane nadležne inspekcije.
Možete li razjasniti priču o Hrvatskom narodnom kazalištu, šta se tu zapravo dešava? Kako je nepostojeći i neovlašteni subjekt raspolagao tuđim tj. gradskim građevinskim zemljištem u korist HNK Mostar?
- Kako je Hrvatskom narodnom kazalištu zemljište za izgradnju zgrade dodijelila imaginarna Hrvatska općina Mostar, putem ortačkog ugovora koji su zaključili 1996. godine, dakle, šest mjeseci nakon ukidanja te općine? Za urbanističko planiranje nadležan je jedino Grad, a nikakve gradske općine, koje su uzgred budi rečeno, ukinute prije nego su tu dozvolu i izdali. Ovakvom političkom i pravnom nasilju mora se stati u kraj. Zalagaću se za preispitivanje ove očigledno sumnjive dokumentacije i za odgovornost vinovnika ovog samovlašća. Nisam protiv kazališta, nisam protiv Mevlane, ali jesam protiv omeđivanja teritorije. Mostar je moj grad, Mostar nije pola grada. Bulevar nije granica. I projekat HNK i projekat Mevlane ne smiju biti inat projekti kojima se pokušava obilježiti nacionalna teritorija i ratne linije razgraničenja. Takvim potezima u multietničkom gradu nema mjesta, jer mjesta treba biti samo za zajedničke i multietničke projekte.
Mi, ustvari svjedočimo kako posljednje komade mostarskog zelenila, bašta, kupuju bivši konobari, vozači viljuškara, bageristi i predsjednici mjesnih zajednica, koji su se preko noći obogatili. Oni ne osjećaju krizu. Imaju obnovljive izvore.
Dolazite iz stranke koja veliku pažnju posvećuje Izbornom zakonu, ali i svemu što je uradio Christian Schmidt, nekako je nemoguće izbjeći ovu goruću temu iako je riječ o lokalnim izborima?
Zakonska regulativa i odnosi na višim razinama vlasti se neminovno odražavaju i na lokalu.
Suština moralnog rasula u politici je ipak u izmjenama Izbornog zakona koje je Schmidt nametnuo, a po kojima se Vlada FBiH više nikada neće moći formirati bez HDZ-a. HDZ će zauvijek moći da odlučuje o tome ko će im biti koalicioni partner s ''bošnjačke'' strane. Moći će da ucjenjuje i bira. Nakon idućih općih izbora, više uopće neće biti važno ko će osvojiti najviše glasova.
Buduća Vlada FBiH može biti opet u beskonačnom "tehničkom mandatu". O tome se ovdje radi. Zašto onda i ne isporučiti HDZu sve što traže? HDZ će im sačuvati fotelje do unedogled.
Zbog toga su oni partneri ''koji drže do riječi''. A zato im je, i pred ove lokalne izbore, valjalo pružiti ruku , prijaviti liste i tamo gdje se logički nije trebalo, kako bi se razbilo biračko tijelo HDZ-ove konkurencije. Bez obzira što je i sama Trojka tu na gubitku i što zavarava vlastito biračko tijelo. To je cijena koju je vrijedilo platiti, bez obzira na zadah neljudskosti. Upravo zato je i notorni naturščik u ulozi najbogatijeg ministra na dunjaluku, izjavio da ćemo ga gledati do 2026, a i puno duže... Elem, valjalo je misliti i na buduće političko opstajanje... Njima nije važan natalitet već imunitet. Triper kombinacija. Mi u DF-u se ovakvim stvarima ne bavimo. Mi pokušavamo vratiti barem minimum morala i dostojanstva u lokalnu politiku.
Ali, ustavni okvir ove zemlje, kao i mostarski Statut skrojeni su po mjeri etnopolitike. Izborni zakonski okvir više nego očito navodi glasače ove zemlje na etničke preference. Uglavnom pobjeđuju heroji tranzicije. Ostali su uvijek nekako blizu, ali blizu, nije dovoljno.
Poslušnici političkih ''elita'', mini stranačkih diktatora, od kojih bi jedni da razvale institucije države, a ako im se mogne i samu državu, drugi bi da maksimalno iskoriste te institucije i tu državu, a treći bi kao da spašavaju tu državu pa se zato ujedinjuju sa ovim prvim i drugim???''
O čovjeku kao pojedincu i građaninu nikad ni slova, a sve presude Evropskog suda upravo na tom pojedincu i počivaju. Upravo zato će vječno i počivati u miru. Zato što se bave pravima građanina, a ne pravima kolektiviteta.
Schmidt je Čoviću osigurao ekskluzivno pravo da bira kolektivitete i da o istim odlučuje. Šta mu više od toga i treba? O građanima će sutra. Sutra je svakako dan kada oni imaju najviše posla.
Moj cilj je da se borim protiv toga. Posebno je čovjek kao pojedinac važan na lokalnoj razini. Prva riječ u mom rječniku je komšija. Sad su preovladali neki drugi rječnici. Građanin je taj koji treba da artikulira gradsku politiku, a ne da bude žrtvom gradskih haračlija. Ne, da mu grad nameće svakim danom nove obaveze, da mu naplaćuje parking ispred vlastite zgrade, da mu obećava kolektore i kanalizaciju u 21.vijeku, da ne zna gdje će odvoziti smeće i da nikome, za svoju nesposobnost, ne polaže račune.
Računi se polažu jednom u četiri godine, na lokalnim izborima, ali to očito nije dovoljno. Ja ću se zalagati da se sve malverzacije javno otkriju, a manipulatori sankcioniraju.
Kako su do sada građani glasali, može li do promjene?
Očekivati promjene od istih onih koji vladaju 30 godina je suludo. Očekivanje je majka razočarenja!
Vlast, pred svake izbore, pa i ove lokalne, finansira građane njihovim vlastitim novcem, dajući izmišljene podrške različitim kategorijama, od učenika, boraca i penzionera do socijalno ugroženih birača. Penzionerima se isplaćuje ono ''zarađeno'' u iznosima koji su dovoljni taman da pokriju režije. Dakle država im daje taman onoliko koliko će oni vratiti državi kroz plaćanje dažbina. Građani im i za to svoju zahvalnost pokazuju na svakim izborima. I to prelijevanje iz šupljeg u prazno, iz lijevog džepa u desni, očigledno savršeno funkcioniše godinama. Bitno je da su “naši”. Ovo baš i nema pretjerano veze sa lokalom, ali matrica izbora je ista. Zato apelujem
I na one koji će glasati i one koji će biti preglasani. Mi smo nacija koja nema pojma šta je BDP, ali savršeno znamo treba li kititi svjetovne institucije vjerskim znakovljem, trebaju li ulice nositi ova ili ona imena, treba li rušiti ili graditi, treba li otići odavde ili ne. Ovakve stvari se jednostavno rješavaju na izborima.
Svi građani jako dobro znaju ko se za šta zalaže, a ko je šta dao, prodao, izdao, uništio i obezvrijedio. Tako bi trebali i da glasaju. Ovo je naš grad, a prije svega grad onih koji se nikada nisu vratili iz borbe za slobodu, a čije spomenike sada sinkronizirano skrnave upravo kreatori ovih politika podjele.
Jedno je sigurno: izbori u Mostaru će biti ključni trenutak koji će odrediti smjer razvoja grada na Neretvi.