Macron je ponovo zaustavio Le Pen, ali nije jasno ko će formirati novu vladu

Piše: Armin Sijamić

U nedjelju je održan drugi krug parlamentarnih izbora u Francuskoj. Još jednom su se gotovo svi ujedinili protiv Marine Le Pen i njene stranke, koja u pokušajima dolaska na vlast poprima različite oblike. Međutim, to ne znači da je predsjednik Emmanuel Macron dao odgovor na silne probleme.

Francuska periodično diže uzbunu koja se čuje Evropom – ekstremni desničari mogli bi preuzeti vlast. Od 2002. godine, kada je Jean-Marie Le Pen, otac Marine Le Pen, imao priliku da pobijedi na izborima, francuski establišment odgovara jedinstvom, odnosno onim što se naziva „republikanski front“. Kratko rečeno, u drugom krugu izbora svi glasaju protiv oca ili kćerke Le Pen.

U nedjelju to se ponovilo, nakon što je u prvom krugu Nacionalno okupljanje (RN) pobijedilo. U strahu od dolaska Le Pen na vlast, Francuzi su podžali i komuniste. Od 577 mjesta u parlamentu, ljevičarski Novi narodni front (NFP) osvojio je 182 mandata, centristički Macronov Savez za Republiku 168, a RN 143. Svi daleko od potrebnih 289 mandata za formiranje vlade.



Francuska desnica spremna na sve

RN je dobio preko deset miliona glasova. Da li Francuska ima toliko ljudi koji se identifikuju sa radikalnom desnicom? Da li Marine Le Pen tako zamišlja republiku u koju se kune? Da li je moguće da ishod izbornih rezultata jedne od najvećih evropskih sila posljednjih dvadeset godina određuju dva straha? Prvi, onaj koji podgrijava Le Pen, da će sadašnji politički, ekonomski, društveni i kulturni trendovi uništiti Francusku, i drugi, onaj koji potiču Macron i njegovi prethodnici na poziciji predsjednika, da će Le Pen, ako dođe na vlast, uništiti republiku. Dakle, više od dvadeset godina Francuska politika živi u nekoj vrsti vanrednog stanja.

Da bi pobjegla iz zamke, koju je zajedno sa vlašću napravila, Marine Le Pen je pokušala gotovo sve. Tako je, na primjer, iz stranke izbacila oca, dobila podršku Moskve, nekih evropskih desničara i američkih konzervativaca...



Slučaj osnivača stranke Jean-Marie Le Pena, koji je kao i većina ekstremnih desničara svog doba bio antisemita, pokazatelj je promjena koje je izvršila njegova kćer, preimenujući Nacionalni front u Nacionalno okupljanje. Stranku sada vodi mladi Jordan Bardella, koji je stupio u ljubavnu vezu s unukom osnivača stranke i sestrom Marine Le Pen. On je potomak oca Francuza i majke iz Torina, koja ima alžirsko porijeklo. Sada je Bardella „zaštitnik kulture“ francuske države i traži ograničenje migracija na one koji je ne žele prihvatiti.

Marine Le Pen bila je antisemita i pobornik jevrejske kulture, kritičar muslimana migranata, euroskeptik i pristalica Evropske unije, ljubitelj Vladimira Putina uprkos njegovoj komunističkoj prošlosti, zaštitnik poljoprivrednika i radnika, protivnik korporacija i krupnog kapitala, zagovornik otvorenog tržišta... Dakle, Nacionalno okupljanje igra na ujedinjenje nezadovoljnih, a deset miliona glasova pokazuje da ih je mnogo, odnosno da su se problemi nagomilali i da bivši Rothschildov bankar Macron vuče u suprotnom smjeru.

Od centra ka ljevici

Ono čemu smo svjedočili u nedjelju ponovilo se i recimo 2017. godine. Tada je centrista Macron, zastupnik srednjeg puta, očuvanja statusa quo i favorit krupnog kapitala, došao na vlast u još jednom okupljanju „republikanskog fronta“, kako na vlast ne bi došla Marine Le Pen. Žrtva tih izbora bila je ljevica, koja je podržala favorita krupnog kapitala da na vlast ne bi došla desničarka.

Ishod glasanja ovaj put je drugačiji, jer su pobjedu odnijeli ljevičari, što je po komentarima mnogih francuskih medija iznenađenje. Računalo se da će Macron, čija je stranka osnovana prije osam godina, opet na strahu od Marine Le Pen još jednom dobiti većinu u parlamentu.



Da je Macron loše vladao i da je nepopularan činjenica je koja je hranila opoziciju. Reforme prava radnika i penzionera, a koje je nametnuo mimo parlamenta prošle godine, izazvale su velike proteste i ljevičaru Jean-Lucu Melenchonu u ruke dali alat da ruši Macrona.

Melenchon, koji je na čelu koalicije NFP, profitirao je sukobom Macrona i Le Pen, pa je njegova raznolika koalicija odnijela pobjedu. Odluka Macrona da podrži NFP u drugom krugu izbora, govori o tome koliko je malo opcija imao. Odriješene ruku Melenchonu znači promjene koje Macron neće. Čelnik Nepokorene Francuske traži novi ustav, veću minimalnu platu i manje poreze siromašnim, veće oporezivanje bogatih, zelenu reindustrijalizaciju zemlje, reformu obrazovanja i pravosuđa, priznavanje Palestine i zaustavljanje, kako kaže, „genocida“ u Pojasu Gaze...

Ko će formirati vladu?

Ko i kako će formirati vladu za sada nije jasno, ali postoji konsenzus da u njoj neće biti Marine Le Pen. Niti jedna stranka nema većinu, pa se razmatraju koalicije, odnosno različiti manevri kako bi se formirala vlada. Spominju se nestranačka, manjinska i tehnokratska vlada, kohabitacija... Stvar postaje teža činjenicom da su u Francuskoj rijetke koalicije i kompromisi suprostavljenih stranaka, pa neki predviđaju i političku krizu.

Ne treba zanemariti ni mogućnost raspada NFP-a na sastavne dijelove, što bi Macronu, ako bi ponovo makijaveklistički razmišljao, pomoglo da dobije većinu. U prilog tome navedimo da su pored tri pomenuta politička bloka u parlamentu ušle i druge stranke, osvojivši 84 mandata.

Marine Le Pen je nakon izbora rekla da rezultati pokazuju da je samo odgođeno preuzimanje vlasti i da će se njena stranka biti jača na narednim izborima. Ovaj put Marine Le Pen možda govori istinu, ako ne zbog njene pobjede, ili pobjede kandidata iz njene stranke ili ideološkog spektra, onda zbog nagomilanih problema koje građani prepoznaju glasajući za ekstremu desnicu i ljevicu. Macronova politika poražena je u nekoliko afričkih država, što je donedavno bilo nezamislivo.

http://nap.ba/qpost/314379

Afrika želi promjene: Macronova afrička politika bilježi nove poraze

Piše: Armin SijamićPosljednjih godina Afrika svjedoči talasu državnih udara. To se posebno odnosi na regijuSahel gdje je Francuska imala niz vojnih baza, snažne ekonomske i političke veze, ali inaslijeđe kolonijalizma koje je danas Francuskoj,

Problemi su prerasli granice ideološke podjele na ljevicu, centar i desnicu. To potvrđuje i stav izraelskog političara i bivšeg ministra Avigdora Libermana, koji je pozvao Jevreje u Francuskoj, njih oko pola miliona, da dođu u Izrael. „Nema vremena za gubljenje“, poručio je Liberman i rekao da je Melenchon „postao poznat s dosta izjava protiv Jevreja i Države Izrael. Njegova stranka zastupa čisti antisemitizam i izražava značajan porast mržnje prema Izraelu i antisemitizma.“

Rezultat izbora u Francuskoj obradovao je većinu vlada u Evropskoj uniji, gdje je Francuska uz Njemačku neosporni lider. Ishod izbora obradovao je i zvanični Kijev, jer je Macron duboko upleten u procese na istoku Evrope, a osim Le Pen drugi podržavaju Ukrajinu.

http://nap.ba/qpost/337404

Macronovi momci u Odesi i priželjkivanje Putinovog strateškog poraza

Piše: Armin SijamićIdeja o francuskim trupama u Ukrajini, koju je Emmanuel Macron iznio krajem prošlog mjeseca, dobija nove detalje. Suočen s mogućnošću da će Kijev biti poražen, Macron (bankar i tehnokrata iz stranke centra) je počeo javno

Programi sa kojima su Melenchon, Macron i Le Pen izašli na izbore pokazuju sve njihove razlike. Na Macronu je najveća odgovornost, jer je predsjednik države i njegovi ljudi vode vladu. Do sada je tehnokratski pronalazio rješenja. Podjeljeno društvo to treba čim prije. U protivnom, ekstremni ljevičari i desničari mogli bi ojačati do narednih izbora i podjele u društvu dodatno produbiti.