Druga promocija knjige Elvira Jahića 'Crnotina pokraj Sarajeva – Zločini i žrtve Ahatovića i okoline kroz historiju'

(Patria) - Nakon što je u multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo, u decembru prošle godine promovisana knjiga autora Elvira Jahića „Crnotina pokraj Sarajeva – Zločini i žrtve Ahatovića i okoline kroz historiju“, zbog velikog interesa javnosti, nedavno je održana i druga promocija ovog vrijednog historijskog dokumenta, u multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Sarajevo.



Elvir Jahić, naš komšija, stanovnik naselja Ahatovići u općini Novi Grad, kao 19- godišnji mladić preživio je jedan od najvećih zločina nad Bošnjacima muslimanima počinjen od agresorske srpske vojske 14. juna 1992. godine u mjestu Sokolina kod Ilijaša. Elvir Jahić je bio jedan od 56 ljudi koji su navodno povedeni na razmjenu  i ukrcani u jedan autobus, a potom odvedeni u nepristupačno mjesto Sokolina kod Srednjeg, gdje su različitim vrstama oružja u tom autobusu izmasakrirani.

Elvir je jedan od osam preživjelih iz tog teškog zločina. On je ostao živ, ali sa teškom povredom kičme, ostao je da svjedoči i prenosi istinu budućim generacijama o zločinima koje su počinile njegove komšije srpske nacionalnosti.
Promotori knjige su bili dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, Avdo Huseinović, Semir Spahić i Alma Rizvanović- Kovačević, a moderatorica Elvira Kokor.

Alma Rizvanović – Kovačević je kazala kako je Elvira upoznala prošle godine, kada joj je ustupio podatke koje je posjedovao o šehidima i poginulim borcima za projekat mapiranja grobalja šehida i poginulih boraca.

“Tada sam saznala da je Elvir preživjeli svjedok „autobusa smrti“, a nakon toga Elvir i ja smo postali prijatelji. Moram reći da suosjećam sa Elvirom. Elvir je od tog dana svima nama postao inspiracija. On je živi dokaz koliko ljudski duh u stvari može da izdrži, koliko je nesalomljiv. Unatoč svemu što je preživio, Elvir se i dalje bori za sve ubijene. Iako je invalid, on se i dan danas bori, ne odustaje, za njega ne postoje granice, maksimalno se bori da istina ne bude
zaboravljena“, kazala je Rizvanović – Kovačević.

Borba za pravdu

Dr. Zilha Mastalić Košuta, recezentica knjige i naučna saradnica na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u svom je izlaganju kazala da je knjiga važno svjedočenje  i relevantan dokument iz novije ratne historije Bosne i Hercegovine. U ovom autobiografskom djelu autor je opisao lično, vrlo potresno svjedočanstvo o patnji, stradanju i preživljavanju stanovnika sarajevskih naselja Dobroševići, Ahatovići i Bojnik u periodu agresije na BiH 92-95. godina.

„Važan segment ovog djela jeste i opis Elvirove borbe za pravdu i dostojnu kaznu za počinioce ovog teškog zločina. Njegova hrabrost, istrajnost i borba za istinu može poslužiti kao motiv i putokaz brojnim drugim žrtvama da svjedoče pred sudovima i da zapišu sve ono što su vidjeli i doživjeli, te u naslijeđe sadašnjim i budućim generacijama ostave istinu o periodu agresije na RBiH. Knjiga Elvira Jahića ostavlja jedan jak pečat na čitaoca i stoga je toplo preporučujem, jer zaslužuje da o njenom sadržaju bude upoznata šira čitalačka javnost“, navela je dr. Mastalić Košuta.

Otimanje Bošnjačke imovine

Recenzent knjige, publicista, novinar, a prije svega režiser dokumentarnih filmova s historijskim i temama kulture sjećanja na period 1992-1995. Avdo
Huseinović posebno je istakao važnost činjenice da se Elvir nije bavio samo
egzekucijom u Sokolini kod Srednjeg, 14. juna 1992. godine, nije se samo bavio ličnim svjedočanstvom i svom tragedijom koju su Bošnjaci Ahatovića i okolnih naselja doživjeli u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

„Jako važan segment jeste da se on pored svog svjedočanstva bavio i istraživačkim radom i možda najvažniji segment svega toga jeste da je ušao u brojne arhive i da se bavio malo dubljom prošlošću, a u toj dubljoj prošlosti važan fakt jeste priča o vremenu kad dolazi Austro-Ugarska, ko sve živi na tom području, ko su vlasnici velikog broja zemljišnih posjeda na području Sarajevskog Polja i onda priča o tome kako su Bošnjaci kao isključivi vlasnici zemlje, u vrijeme Kraljevine SHS, od 1921. godine ostali bez većeg djela te zemlje, koja im je agrarnom reformom oteta, i onda podijeljena srpskom pravoslavnom stanovništvu koje je ustvari možda nekih 50 – tak godina ranije tek i naseljeno na ove prostore, najčešće sa područja Crne Gore.

Odluke te nove vlasti Kraljevine SHS su preko noći Bošnjake pretvarale u prilično siromašne ljude“, naveo je Avdo Huseinović.

Zahvaljujući Elvirovom istraživačkom pristupu mi imamo danas jednu sliku svega toga što se dešavalo prije nekih malo više od stotinu godina, i da je upravo 92. godine opsada Sarajeva izvršena na tim lokalitetima, koji su Bošnjačka oteta imovina od 1921. i onda u nekim nadolazećim vremenima poslije toga.

Ono što je još jako važno za Elvirovu knjigu, naveo je Huseinović, jeste da se on pored opće priče o velikom nekažnjenom zločinu nad Bošnjacima Ahatovića i okoline, bavi i pojedinačnim sudbinama svojih rođaka, prijatelja i komšija.

Tragična priča o porodici rahmetli Edina Bešića

„Posebno je upečatljiva priča o bivšem mladom fudbaleru Fudbalskog kluba
„Željezničar“ Edinu Bešiću, koji je ubijen u autobusu smrti, to je jedna od najtragičnijih priča koju sam čuo,  cijela porodica Bešić nije preživljela juni 92. godine i njegov otac i majka i njegova sestra koja je bila maloljetna. To je jedna teška priča o Edinovoj majci i sestri koje su bile u grupi žena koje su izvršile samoubistvo kako ne bi pale u dušmanske ruke, kako ne bi doživlje neke najnečasnije radnje koje su im se mogle tada desiti.

Bile su opkoljene i pokušale su da se probiju prema Visokom i onda su
birajući između časti i smrti odabrale smrt“, naglašava Huseinović.

Također je spomenuo nekažnjeni zločin i da većina zločinaca živi u Srbiji, i da imamo veliku nesreću da smo 2013. godine potpisali Sporazum sa Srbijom, tj. tadašnji prvi čovjek bh. Tužilaštva Goran Salihović je potpisao sa srbijanskim tužiocem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem, po kojem Srbija ima sva prava da svakog Srbina bez obzira da li on imao državljanstvo Srbije ili ne, ako se vodi kao osumječeni za eventualne zločine na tlu BIH, da ga ona procesuira.

„Oni to masovno koriste, i ono o čemu sam ja pesimista, je pitanje da li će iko za Ahatoviće odgovarati, jer većina njih žive u Srbiji, barem oni najodgovorniji, i oni za koje mislimo da su bili egzekutori, za koje imamo neke od dokaza, tako da živimo u vremenu kada se, a to je nažalost moguće, da ako se neki član porodice ubijenih iz Ahatovića nađe u Srbiji, da mogu čak i njega optužiti da je vršio navodne zločine na tlu BIH i da ga Srbija hapsi, a neće procesuirati jedan tako veliki ratni zločin kao što je egzekucija ljudi u autobusu u Sokolini 1992. godine“, zaključuje Huseinović.

Jedan od promotora knjige bio je i Semir Spahić, grafički urednik knjige. On je u svom izlaganju kazao da je emotivno vezan za ovu knjigu, za svaku njenu stranicu, svjestan važnosti ove knjige kao i svake druge koja govori o tome šta se dešavalo u protekloj agresiji na našu zemlju.

„Ipak sam bio sretan, jer se radi o svjedočanstvu svega onoga što se dešavalo u periodu od 1991. do 1995. godine. Zaista mislim da je ovo jedna od najboljih knjiga u BiH izdatih nakon rata koja govori o zločinima koje smo
doživjeli, ali na jedan zaista poseban način. Elvir je to posebno koncipirao, počevši od otimanja zemlje i ponižavanja naroda koji je živio na prostorima nekadašnje Crnotine i kroz sve ono što se pripremalo, a mi nismo bili svjesni toga što se priprema, što se na kraju desilo.

Jeziva je priča autora ove knjige kada kazuje da je htio da se ubije u
potoku, teško ranjen, kada se udarao kamenom i nije uspio u naumu, a onda je vidio da dolazi stojadin boje slonove kosti iz kojeg izlaze žena i muškarac, potom on izlazi iz auta i odlazi do mjesta zločina da vidi da li se neko od izmasakriranih pomjera i svakog ko je davao znakove života, on je dokrajčio.

Tek kada su krenuli sa mjesta zločina, Elvir je shvatio da bi bilo sajajno da im se javi da prekrate i njegove muke, međutim nije imao snage da ih zove.

Svako ko ne pročita ovu knjigu je na velikom gubitku”, kazao je Spahić.

Autor Elvir Jahić pozdravio je prisutne i zahvalio na dolasku na promociju, kao i osobama koje su učestvovale u realizaciji ovoga jako važnog poučnog pisanog djela. Knjiga nije komercijalne naravi i ne prodaje se. Odštampani primjerci će se dijeliti do isteka zaliha. Sponzor drugog izdanja knjige je Memorijalni centar Sarajevo, dok su štampanje prvog izdanja knjige podržale Općina Novi Grad Sarajevo i Općina Ilijaš i Udruženje RVI Novi Grad Sarajevo.