Cero: U susret zasjedanju Upravnog odbora PIC-a

Piše: Muharem Cero

Da li će Dejtonska mogućnost prava paralelnih specijalnih odnosa poddržavnih dejtonskih aranžamana (entiteta) nadživjeti zaključke Deklaracije 'svesrpskog sabora' u velikoj mjeri odredit će dalju poziciju državnosti i političkog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.

Nekako istovremeno sa ustavno spornim dolaskom na vlast u entitetu Rs Milorada Dodika i tada prepoznatog povjetarca socijaldemokratske ideološko političke provinijencije u političko djelovanje uselila se 'lobistička agenda sastavljene države'.

Alatke iskrivljene dejtonske percepcije se skoro dvije decenije nisu korigovale, ali nisu ni korigovane od pozvanih, pa se stvarao utisak ispravnosti i političke korektnosti tumačenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

I sve tako do 'svesrpske deklaracije'. Izlišno je sada tragati gdje je nastala agenda 'sastavljene države' i ko joj je tvorac, a što nije nevažno, valja nositi i odgovoriti na posljednji pokušaj njene realizacije.

Izvjesno je tek da je pomno projektovana za ciljani kontekst, a koji je po njenim kreatorima i izvođačima trenutno stvoren.

Cjelokupni konstrukt 49 zaključaka deklaracije počiva na agendi sastavljene države. Ona više nije tek alatka nego i konačan cilj, model sastavljanja bh. državnosti se rastavlja njemu suprotnim putem.

Mada nije vanredan, nego redovan šestomjesečni sastanak UO Vijeća za implementaciju mira (PIC) u BiH (čitaj Kvinta i pridruženi) ipak će se dogoditi u bitno promijenjenim okolnostima implementacije i održavanja mira u Bosni.
U formi održavanja beogradskog sabora obrazloženjem se poziva na dejtonsko pravo paralelnih specijalnih odnosa i njihove ustavno-pravne konzumacije.

Ne stoji obrazloženje da se zaključci deklaracije kreću u dozvoljenim gabaritima Člana 3 Dejtonskog mirovnog sporazuma i prava paralelnih specijalnih odnosa entiteta sa susjednim državama, pa i Rs-a.

Pravo paralelnih odnosa je ograničeno Dejtonom na tri načina. Takvi odnosi ne mogu zadirati ni u kojem slučaju u suverenitet, teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine, a niti mogu biti diskriminatorni.

Krenimo obrnutim putem, kao moguće najflagrantnije kršenje ovog prava. Sa sadržajem zaključaka, duhom i slovom deklaracije, kao i pratećim narativom donosilaca ne mogu se identificirati druga dva jednako konstitutivna faktora u entitetu.

Prije svega Bošnjaci, a sa laganim upitom i Hrvati (na što se čeka odgovor samih njih, kojeg do sad još uvijek nema). Da je ustavna činjenica konstitutivnosti svih na cijelom prostoru je neupitno odlukom odlukom Ustavnog suda BiH u predmetu V/58 po predlagaču ocjene ustavnosti rahmetli Alije Izetbegovića.

Tek pomnije čitanje zaključaka deklaracije da primijetiti da donosioci poddržavni aranžman Rs percipiraju kao srpski ekskluzivitet riječima 'Srbi i ostali građani Rs-a', a što je bazni konstrukt sastavljene države zaodjenute plaštom 'izvornog Dejtona'.

Mogle bi se nizati mnoge antiustavne podvale u gotovo svih 49 zaključaka deklaracije, no to je materija jednog drugog štiva o kome ocjenu treba da daju upravo članice Upravnog odbora PIC-a i to baš na redovnom sastanku 19. i 20. juna u Sarajevu.

Druga dva ograničenja prava paralelnih odnosa a koja se tiču povrede suvereniteta i teritorijalnog integritete BiH već su kontinuitetom političkog djelovanja koje dolazi iz beogradskih akademskih kružoka, a operacionalizira se u banjalučkim trampavim narativima dokazivanih galamom pobornika.

Gotovo notorna stvar blago osporavana, mehko krivično-pravno procesuirana, međunarodno zapuštena, a u unutrašnjem političkim mentalitetom kompromiserstva nesposobno prepoznati razliku između kompromisa i samog kompromiserstva.

U koliko deklaracija nadživi dejtonsko pravo paralelnih specijalnih odnosa u mjeri u kojoj je u suprotnosti sa ustavnim gabaritima dozvoljenog izvjesno je samo jedno. To preživljavanje u korist deklaracije znači jedno - sigurno neće preživjeti Bosna i Hercegovina, sa nepredvidivim rokom trajanja njenog nestanka u procesu provođenja zaključaka deklaracije.

Na sva ova pitanja odgovor bi trebali i moraju dati članice Vijeća za implementaciju mira u BiH kojem idemo u susret. Izostanak reakcije i nesuspendiranja prava paralelnih specijalnih odnosa Rs-a i Srbije do usklađivanja sadržaja deklaracije sa stvarnim pravima Dejtonom zajamčenim, značilo bi saučesništvo u zlokobnom projektu nastajanja nove normlanosti kako nam je to obećala Zahrova.