Konačni politički obračun s medijima: Sahranjivanje medijskih prava i sloboda!

Piše: Senad Omerašević/Hayat

Slobodni mediji su najveći prijatelji demokratije i demokratskih društava. I najveći protivnik totalitarnih sistema i pojedinaca s takvim ambicijama. Demokratska vlast medijima omogućava nesmetan rad. Totalitarna nastoji imati apsolutnu kontrolu nad medijima.

Totalitarna vlast ne želi upravljanje, već vladanje. Zato totalitarne vođe preziru činjenice – oni sami žele „proizvoditi činjenice“, odnosno prilagoditi činjenice vlastitim lažima. Totalitarnim vođama mediji trebaju, ne kao izvor vjerodostojnih informacija, već kao alat koji bi potvrđivao njihova lažna proročanstva i omogućavao potpunu vlast.

Aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini, u oba njegova entiteta, pokazuje da želi totalitarno vladanje, nikakvo demokratsko upravljanje. Za ovakvu tvrdnju mnogo je dokaza. Iznijet ćemo ih. Ali prije toga da pogledamo zašto vlast ne voli medije i novinare koje apsolutno ne kontroliše.

Posljednje istraživanje koje je proveo Friedrich-Ebert-Stiftung u Bosni i Hercegovini i Udruženje BH novinari pokazalo je da građani BiH najviše vjeruju medijima (61.8%). S druge strane, građani najmanje vjeruju, pogađate, političarima i političkim strankama (16,6%). Dalje, istraživanje je pokazalo da je TV predominantan izvor informacija za građane u Federaciji. I sva druga istraživanja, domaća i strana, posljednjih godina dolaze do jednakih zaključaka. Ove informacije za vlast su bile alarm(antne), ali u isto vrijeme i pokazatelj puta kojim mogu doći do građana koji im ne vjeruju: ovladati medijima po svaku cijenu.

Najaktuelnija kriza, koja bi mogla dovesti do gašenja medija, tačnije televizija, koje, da potcrtamo, najveći broj građana koristi kao izvor informacija, tiče se mjerenja gledanosti. Naime, od petka (24. 5. 2024) TV-stanice u Bosni i Hercegovini nemaju rezultate gledanosti svojih programa. To je rasplet nakon odluka aktuelne direktorice Instituta za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine Milice Ristović-Krstić (SNSD). Kvalitet mjerenja navika TV-gledalaca u BiH nikada nije bio na zavidnom nivou. I često smo kritikovali način na koji je ono provođeno. O tome jednako mislimo i danas. Ali gore od dokraja nepouzdanog mjerenja je nikakvo mjerenje. Zašto? Komercijalne TV-stanice se u najvećoj mjeri finansiraju prihodima od reklama. Cijene reklama utvrđuju se na osnovu rezultata gledanosti. Kada nema gledanosti, nema obračuna, a onda ni novca.

Posljedično, ni plaća radnicama, vlastite produkcije, kupovine programa… Naravno, vlast Trojke, SNSD-a i HDZ-a to odlično zna. Dvije najutjecajnije domaće TV-stanice, koje se predominantno finansiraju od reklama, jesu Hayat i BN. U isto vrijeme ove dvije TV-stanice imaju zdrav kritički odnos prema vlastima – što i jeste jedna od zadaća slobodnih medija. Ipak, zbog toga su ova dva medija u najvećoj mjeri u nemilosti vlasti koje pokazuju totalitarne ambicije.

Dokidanjem mjerenja gledanosti, koje svakako pogađa i sve druge komercijalne TV-stanice, vlast postiže efekat „jednim metkom dva zeca“. Potraje li kriza s mjerenjem gledanosti samo nekoliko mjeseci, uslijedit će otpuštanje stotina radnika, drastično smanjenje vlastite produkcije, a moguće je i potpuno gašenje signala. Sve ovo nije ništa drugo do pokušaj ograničavanja medijskih prava i slobode.

Još je dokaza da je vlast ušla u završnu fazu obračuna s medijima. Kako to sada radi s privatnim stanicama, vlast je već udarila na javne emitere. Izuzev, naravno, onih koji se mogu smatrati režimskim, poput RTRS-a ili TVSA. Trojka je ili naredila ili pristala na nedavno gašenje signala FTV-a. Takvo što nije se desilo od 90-ih i rušenja repetitora. FTV bi i danas bio ugašen da Sud nije naložio drugačije. Šta je grijeh FTV-a?

Najveći je, kako to sami iz FTV-a tvrde, što ima kritični otklon prema vlasti Trojke. A totalitarna vlast to, očito je, ne prašta. Iako je izvršilac gašenja signala bio BHRT, ni sami nisu sigurni koliko će još emitovati vlastiti signal. Naime, već su najavili ukidanje 15 emisija vlastite produkcije, te skraćivanje brojnih drugih emisija.

U svojoj bahatosti i s totalitarnim ambicijama vlast i ne krije kako želi da javni emiteri prestanu biti javni i postanu stranački. Predsjednik stranke NiP i državni ministar vanjskih poslova je to vrlo transparentno iznio: Dugoročno rješenje očekujemo kada u menadžmentima oba javna emitera, i FTV-a i BHRT-a, budu sjedili ljudi koji rade onako kako politike Trojke od njih traže.

Da se radi o političkom dogovoru o ovladavanju medijima potvrdio je i Konakovićev partner, predsjednik HDZ-a Dragan Čović. On je potvrdio da se vlast dogovorila da postave čak i politički podobne urednice: Mi bismo sutra na dnevnom redu trebali imati imenovanja i kada je u pitanju FTV, nadzorni odbor, upravni odbor, uredništvo i sve ono što ide sukladno zakonu. I, također, već odavno insistiramo kao partneri koji imaju većinu da taj posao završimo.

Kako partneri završavaju posao s medijima najbolje znaju mediji i novinari koji u BiH pokušavaju čestito raditi svoj posao – izvrgnuti su pritiscima, verbalnim i fizičkim napadima i pokušaju ograničavanja finansiranja. Da preživljavaju svoje ponajteže dane u posljednja dva desetljeća, pokazuju i međunarodna istraživanja. Zaključak istraživanja Međunarodnog instituta za medije iz Beča jeste da je „stanje slobode medija u Bosni i Hercegovini alarmantno“. Konzorcij međunarodnih organizacija koje prate stanje slobode medija u Evropskoj uniji zaključuje sljedeće: „Medijske slobode u Bosni i Hercegovini dramatično su ugrožene, a glasila i novinari u ovoj zemlji izvrgnuti su stalnim i sve snažnijim pritiscima, kojima se dovodi u pitanje njihova pravna i fizička sigurnost.“

Dalje, Bosna i Hercegovina ove godine očekivano je pala na Svjetskom indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF). Nalazi se na 81. poziciji u odnosu na prošlu godinu kada je bila na 64. mjestu i ove godine je najviše nazadovala od svih zemalja Zapadnog Balkana. Svjetski indeks medijskih sloboda pokazuje da su medijske slobode širom svijeta ugrožene upravo zbog vlasti – ljudi koji bi je trebali garantovati.

Jačanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini je među 14 reformskih prioriteta koje je još 2019. godine definisala Evropska komisija kako bi se ubrzao put ka članstvu u Uniji. Deklarativno, vlast u Bosni i Hercegovini je proevropska, suštinski, u odnosu prema medijima, ona je totalitarna. U svom konačnom obračunu nastoji ušutkati sve nezavisne novinare, u potpunosti ovladati i pod apsolutnu kontrolu staviti javne emitere, a privatne nezavisne medije, ako im se to dopusti, najradije bi ugasili.

Što više vlast uspije u svojim totalitarnim nakanama, to neće biti samo poraz medija, već i nepovratno i nenadoknadivo izgubit će cijelo društvo.