Hoće li Hrvatska i Amerika trgovati preko leđa BiH: Zagrebu Predsjedništvo BiH, Amerikancima Južna interkonekcija

Iako su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija preko visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta u dva navrata (prvi put nametanjem izmjena izbornog zakona na dan izbora i drugi put nametanjem vlasti i suspendiranjem Ustava FBiH) izrazito pogodovale šovinističko-nacionalističkoj politici Dragana Čovića, iza koje stoji zvanični Zagreb na čelu sa premijerom Republike Hrvatske Andrejem Plenkovićem, podrška koju je Plenković uputio Čoviću u vezi sa njegovom namjerom o stvaranju "plinskog trećeg entiteta" jedan je od najvećih šamara koji su predstavnici američke politike u BiH doživjeli u posljednjih deceniju i više.

Plenković i Čović na taj način su se zahvalili Amerikancima i visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu koji je probosanski orijentirane građane svojim odlukama uveo u status građana drugog reda.

Sastanak Schmidta s Plenkovićem i Grlić Radmanom u Zagrebu

Čoviću i Plenkoviću očito nije dovoljno što Zagreb kontroliše sve procese u Federaciji BiH. Da bi dobili ono što ni Franjo Tuđman nakon agresije na BiH nije mogao dobiti u Dejtonu, Čović i Plenković očito su spremni blokirati projekat Južne interkonekcije koji nije samo u interesu Bosne i Hercegovine, nego i u interesu SAD-a.

Naravno, u pozadini nije samo namjera Čovića i Plenkovića da formiranjem plinskog trećeg entiteta (posebne hrvatske gasne kompanije nezavisne od BH Gasa) dođu u poziciju onih koji plinom mogu ucjenjivati Sarajevo. Pomenuti dvojac ide korak dalje i realizaciju projekta, sasvim izvjesno ucjenjuje potpunim isporučivanjem Predsjedništva BiH i suvereniteta države u ruke Hrvatske.

Imajući u vidu sve ono što se u proteklih nekoliko godina odigralo a u vezi sa zahtjevima Zagreba i Čovića, nikoga ne bi trebalo začuditi ako Amerikanci i Britanci, idući linijom manjeg otpora, u želji da realiziraju isključivo svoje interese, ponovo udovolje Plenkoviću i Čoviću.

Schmidt tokom susreta s Čovićem

Jer, sjetit ćemo se, iz ugla američke i britanske ambasade u BiH problem nisu ni Čović niti Plenković, nego je problem u tome što je ambasador Bosne i Hercegovine Sven Alkalaj pred Vijećem sigurnosti UN-a kazao da su njemu kao etničkom Jevreju iz Bosne i Hercegovine, Schmidtovim nametanjem umanjene šanse da na adekvatan način učestvuje u izbornom procesu.

Ostala je tim povodom upamćena i reakcija iz Ambasade SAD za Dnevni avaz, u kojoj su istakli kako je Alkalaj tokom debate Vijeća sigurnosti UN o BiH iskoristio priliku za propagiranje neistina o visokom predstavniku i međunarodnoj zajednici, bez da su pojasnili šta je u svemu izrečenom neistina.

Sličnim tonom novinar Ivica Puljić danima je izvještavao i zasipao bosansku javnost dezinformacijama o diplomatskom skandalu koji je počinio Alkalaj, navodno na nagovor člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji će se nešto kasnije također naći na meti gotovo istih optužbi, a samo zbog toga što se usudio ne složiti i usprotiviti potezima Američke ambasade i Christiana Schmidta.

Sven Alkalaj i predsjednik SAD-a Joe Biden

Gotovo identične optužbe koje su sručene na pleća Svena Alkalaja dočekale su i Komšića, i to ponovo iz istih krugova, i to čak nakon što se premijer Hrvatske javno pohvalio da je izlobirao Schmidtova nametanja u korist HDZ-a.

- Posebno smo zabrinuti izjavom premijera jedne susjedne zemlje, da su oni izlobirali kod visokog predstavnika nametanje takvih izmjena entitetskog ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji odgovara političkim interesima susjedne države, a na štetu suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Ovdje, naravno, mislim na premijera i Vladu susjedne države Hrvatske. To može biti značajan dokaz i pokazatelj pristrasnosti visokog predstavnika, što onda otvara brojna druga pitanja.

Željko Komšić za govornicom UN-a

Jedno od tih pitanja odnosi se na to da je stvaranje etnički čistih teritorija u Bosni i Hercegovini pod faktičkom kontrolom susjednih država, što je visoki predstavnik učinio kroz nametnuti model izbora za gornji dom zakonodavnog organa u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Takvo nešto sigurno nije dobra niti odgovarajuća praksa - rekao je Komšić u UN-u.

Istina, tada nisu reagovali iz Ambasade SAD-a, nego je Komšićevo obraćanje žestoko napadnuto iz medija naročito bliskih američkom ambasadoru u BiH, prije svega sa stranica Oslobođenja i Dnevnog avaza, koji su insinuirali kojekakvu antizapadnu histeriju.

"Dok su se predstavnici SAD-a, Velike Britanije, Francuske i ostalih partnera i prijatelja ove zemlje borili da se što jasnije i glasnije čuju Schmidtove riječi iz izvještaja, vjerujem da su ostali zaprepašteni i razočarani porukama koje su čuli iz usta navodno probosanskog člana Predsjedništva.

Slušajući Komšićevo deklamovanje, teško se oteti utisku kako bi bilo bolje da je njegova kolegica i imenjakinja iz Predsjedništva Željka Cvijanović predstavljala BiH" - tako je o Komšićevom obraćanju UN-u i kritici Schmidta pisalo Oslobođenje.

Dnevni avaz je otišao korak dalje, pa izvjestio kako Komšić tobože govori o velikoj zavjeri Zapada kojem smetaju muslimani.

Zvaničnici Trojke listom su podržali gotovo sve napade na one koji su se usudili izraziti neslaganje sa potezima koje su vukli Schmidt i Amerikanci. Po logici zvaničnika Trojke bilo je gotovo bogohulno i nezamislivo iznijeti stav i drugačije mišljenje u pogledu onoga što rade OHR i Američka ambasada, a u korist zvaničnog Zagreba.

Američki ambasador u BiH Michael Murphy

Moralo se naprosto, kako to reče jedna iskusna bh. novinarka, priznati da se Čović promijenio, a kada je već tako, onda je i pristup Američke ambasade sasvim logičan i potreban.

Međutim, laktaški dogovor otkrio je koliko je Trojka u svome sljepilu, provodeći agendu o savezu između HDZ-ovih Hrvata i nametnutih trojkaških Bošnjaka, otišla i dalje nego što se to od njih očekivalo. Toliko daleko da ni sami Amerikanci više nisu sigurni da li na njih mogu računati kao na jedan instrument u trgovini sa Zagrebom a preko leđa BiH.

Jer ako je Trojka obećala "promijenjenom" Čoviću isporučiti Predsjedništvo BiH, a jeste, onda ni Amerikanci nemaju više šta u BiH da ponude Čoviću i Plenkoviću. Južna interkonekcija može čekati!

Doista, ponekad se Plenković, i to ne samo kad se miješa u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, nego i kad se miješa u američke poslove, čini kao Putin. Ili je to možda samo antizapadna histerija.

(M.T.)