Kulenović: Da li je Trojka poslije O'Briena nešto naučila?

(Patria) - Kada smo definisali temu današnje sesije nismo ni mogli pretpostaviti da će James O'Brien u svom izlaganju na FPN u Sarajevu, prije dva dana, poentirati fokus naše trajne pažnje i zalaganja, da, kako je rekao „Ovdašnji lideri treba da postignu kompromis, odbiju korupciju i okončaju etno nacionalizam“. Ta poruka za prosperitetnu budućnost je od iznimne važnosti, a koju je istakao visoki zvaničnik SAD i jedan od značajnih aktera Dejtonskog sporazuma, istakao je Adil Kulenović, predsjednik Kruga 99.

"Mi dakle, i mimo njega, kao građani kojih se to naročito tiče, nakon teških vlastitih iskustava uvjereni smo da „Sa politikama ustupaka etno nacionalizmu ne može se graditi stabilna BiH“, što je i današnja tema. O njoj će govoriti uvodničar Milan Dunović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Vjerujemo da je izbor uvodničara Dunovića razložan sam po sebi. Njegov moralni kredibilitet i politički profil je autentično građanski i odlučnosti u zastupanju ljudskih prava i građanskih sloboda, ravnopravnosti i jednakosti svih ljudi, sa svim njihovim identitetima u našoj zemlji.

Mantra o multietničkom karakteru BiH je u kulturološkom i socijalnom smislu tačna.
Ali, podjednako tačna koliko i za skoro svaku državu u svijetu. Ameriku, posebno. Ta mantra, međutim, prevedena u konstrukciju političkog uređenja je opasna i razorna, skrivena formula za nefunkcionalnu državu i razaranje društva. Model za BiH, model corpusa separatuma, posebnog slučaja, te stare formule hegemonijskih, neokolonijalnih aspiracija i ekspanzionizma prema BiH, model je koji nužno rasplamsava iredentizam, separatizam i secesionizam, model je koji mora biti odbačen.

Ali njegove razmjere su još pogubnije na razaranje društvene kohezije i najboljih tradicija života u raznolikostima i razumijevanju. Model proizvodi etno nacionalizam, etno nacionalisti betoniraju model.

Naše kritike izaslanika SAD, i Escobara, i Palmera, i Šolea, bile su racionalne i
opravdane zbog njihovog povlađivanja etno nacionalizmu u BiH i prema BiH, zbog činjenja ustupaka velikodržavnom nacionalizmu susjednih zemalja. Apizment (appeasement engl.), ta pogubna riječ za katastrofe 2. Svjetskog rata, i krvoprolića prilikom raspada Jugoslavije, povlađivanje autoritarnim samozvanim liderima naroda, činjenje ustupaka radi njihovog omekšavanja, doveli su nas na ivicu obnove sukoba i rata. Dalje tako ne može.

Zato, uz sav rizik prebrzih ocjena, rizik da smo čuli riječi i čekamo djela, tumačenje ključnih odrednica Dejtonskog sporazuma, od autoriteta koji je učestvovao u njegovom stvaranju, gospodina O'Briena, daju nadu i pouzdanje za mir u BiH. I najpreciznije određenje prema onome što se može kvalificirati udarom na ustavni poredak zemlje, od pozicije Ustavnog suda i inostranih sudija, državne imovine do ustavne pozicije entiteta i zajedničkog načina rješavanja nesuglasica. I fokusiranja na ključne aktere blokada i nestabilnosti.

Ali, politika nije trenutak u vremenu, već proces. U politici ne postoje konačna rješenja sa kojima bi svaki društveni napredak bio osuđen na neuspjeh. Država pogotovo, koje u datim historijskim okolnostima moraju iznalaziti omču spasa za izlazak iz stanja podčinjenosti i zagrljaja nedemokratske budućnosti. O'Brien ukazuje na taj put i ističe

„Dayton jasno kaže da je budućnost BiH u Evropi i da će država evoluirati koliko je potrebno da bi se to desilo“, te podsjeća na Ustav i navodi da će se „svi zvaničnici i institucije u BiH pridržavati evropskih standarda i internacionalnog prava u sklopu službenih dužnosti“. A ti standardi svakako nisu standardi etno nacionalizma, legitimnog predstavljanja, demontaže države, etno teritorijalnog zaokruženja, podržavljenja entiteta. Okončanje etno nacionalizma moguće je na putu ka Briselu, rekao je O'Brien. Bez toga bi i taj put bio sam još jedna stranputica.

U politici je odstupanje od principa pouzdan put u poraz. Da li je Trojka poslije O'Briena
nešto naučila?", istakao je u uvodnim riječima Adil Kulenović.