Bandić: Vlada KS može i mora izaći u susret prosvjetnim radnicima!

Za NAP piše Muamer Bandić, zastupnik SBiH u Skupštini KS

Kada se vlast bavi ostvarenjem ličnih interesa i namirivanjem podobnih pojedinaca, logična posljedica vladanja će biti opšta zapuštenost i propadanje javnog sektora. Vlast će naravno svoje politike agresivno reklamirati, umotati u jednu lijepu evropsku priču, no sve im to pada u vodu kada se te šarene laži 'Anđeoske ideologije' sudare sa brutalnošću stvarnosti u kojoj živimo i radimo.

I to se najbolje vidi u svakoj oblasti javnog sektora Kantona Sarajevo (infrastruktura, odvoz smeća, vodosnabdjevanje, sigurnost, zdravstvo itd.), a posebno dolazi do izražaja u obrazovanju.

Kantonalna vlast nam godinama priča o reformama i poboljšanju obrazovnog sistema, ali mi kao roditelji najbolje znamo kakvi su uslovi u školama u koje idu naša djeca i kakav nivo znanja donose iz škole. Teško je danas naći roditelje koji ne rade dodatno sa djecom ili plaćaju instrukcije za pojedine predmete, samo kako bi djeca uspjela savladati preobimno gradivo.

Jedina reforma u obrazovnom sistemu koja je za ovih šest godina vladajućoj Trojci uspijela je da naštimaju tender za nabavku udžbenika svom koalicionom partneru. To su postigli tako što su izmijenili kriterije tendera, pa su se odjednom 2022. godine udžbenici nabavljali po razredima, a ne po autorima i u skladu s preferencijama nastavnika, samo kako bi skoro 4 miliona KM usmjerili jednoj firmi čiji je vlasnik aktuelni ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH.

U samom procesu nabavke niko nije pitao za mišljenje nastavnike i učitelje koji rade s djecom i koji će voditi nastavu s tim starim i lošim udžbenicima.

To je uobičajeni format svih Trojkaških reformi. Sve počinju sa lijepim pričama o javnom dobru i velikim obećanjima za budućnost, a u konačnici završavaju privatnim rastaljivanjima par genetski odabranih prepoštenih i prepametnih likova, daleko od očiju onih kojih se te reforme najviše tiču - građana, a u ovom slučaju učitelja, nastavnika i profesora.

Takav višegodišnji, maćehinski odnos resornog ministarstva prema radnicima u obrazovnim institucijama Kantona Sarajevo rezultiraće trodnevnim štrajkom upozorenja zbog kršenja odredbi zakona i Kolektivnog ugovora, čime se ugrožavaju stečena prava radnika, nepokretanja procedure pregovora za zaključivanje novog Kolektivnog ugovora, neuspješnih višemjesečnih pregovora o povećanju koeficijenata svim radnicima, te nejednakosti u primanjima između radnika u obrazovnom sistemu i u Institutu za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja KS.

Između ostalog, prosvjetari s pravom traže i da se “odmah prestane sa administrativnim reformama koje bespotrebno opterećuju rad vrtića, škola i radnika, a posebno onih koji su u neposrednom odgojno - obrazovnom radu sa djecom / učenicima”, da se “uradi novi prijedlog teksta Pedagoških standarda i normativa za osnovni odgoj i obrazovanje uz učešće stručnjaka, da se “prosvjetnim radnicima dodijeli status službenog lica, beneficirani radni staž i penzionisanje pod povoljnijim uslovima”, “promjenu zastarjelih i obimnih nastavnih planova i programa, što podrazumijeva reduciranje nastavnih sadržaja, smanjenje broja obaveznih nastavnih predmeta i obaveznih nastavnih časova”, kao i da se radnicima u obrazovanju isplati pomoć po uredbi Vlade FBiH.

U predškolskom odgoju Kantona Sarajevo imamo konstantan manjak odgajatelja, veliki broj upisane djece po odgojnim grupama i manjak stručnog kadra za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju, prvenstveno logopeda i defektologa.

Dakle, prosvjetni radnici ne traže ništa novo što Trojka nije nekada obećala, te već dala nekoj kantonalnoj instituciji ili nekom drugom nivou vlasti po kriterijima i piroritetima znanim samo uskom krugu.

Ljudi s pravom traže jednakost i da žive dostojanstveno od svoga rada. Posao vlasti je da im to i omogući te osigura uslove za rad prihvatljive nastavnom osoblju, kako bi se kreirao kvalitetniji ambijent za rad u našim školama, a sve sa ciljem stvaranja boljeg i kvalitetnijeg društva. Nadam se da će Trojkaši shvatiti u nekom trenutku da ako želimo kvalitetnije i bolje u obrazovanju onda moramo uložiti u ljude koji su okosnica sistema, a ne samo u uski krug genetski predodređenih i podobnih.

Uz punu podršku radnicima u našem obrazovnom sistemu, iskreno se nadam da će Vlada KS iznaći potrebna sredstva i izaći u susret njihovim opravdanim zahtjevima jer , kako reče jedan prepošteni, prehrabri i prepametni populista: “Ima para, kad se ne krade”. A valjda će nešto para ostati za sarajevske odgajatelje, učitelje i nastavnike kad se prioritetno podmire rodbina i prijatelji Trojkinih Anđela iz Laktaša i Mostara.