Zašto Milatović ne ide na proslavu neustavnog Dana Rs?

Piše: Nevena Kovačević

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je, u novogodišnjem intervjuu za Vijesti kazao kako neće prisustvovati obilježavanju 9. Januara, neustavnog Dana RS-a, jer, kako je istakao, poštuje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Sudeći prema načinu na koji je dominantan broj medija prenio ovu informaciju, stavljajući je već samim naslovom u izrazito pozitivan kontekst, Milatović je ponovo uspio prevariti crnogorske regionalne saveznike.

Njegova odluka, naime, nije rezultat poštovanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, niti nepriznavanja neustavnog praznika, već čistog političkog balansiranja.
Takvom, strogo balanserskom politikom, Milatović se služi od prvog dana kada se pojavio na crnogorskoj političkoj sceni.

Osnova njegovog političkog djelovanja neupitna je još od vremena ministrovanja u apostolskoj Vladi Zdravka Krivokapića, dakle, mnogo prije dolaska na funkciju predsjednika Države. Kod manje upućenih regionalnih i međunarodnih partnera, takva politika, čini se, prolazi gotovo ispod radara, dok oni bolje upućeni u političke procese u Crnoj Gori, dobro znaju da po pitanju tačnosti prethodno navedenih teza nema dileme.

Nije ovo prvi put da je Milatović svojim balanserstvom zavarao javnost Bosne i Hercegovine. Podsjetimo, neposredno nakon preuzimanja predsjedničke funkcije, kada je za Aljazeru govorio o genocidu u Srebrenici, naslovi na portalima ukazivali su na jasno i iizričito priznanje da se u Srebrenici dogodio genocid.

No, ako poslušate Milatovićevu tadašnju izjavu, čućete nešto sasvim drugo - nekonkretan, relativizatorski odgovor.

Na pitanje da li se u Srebrenici dogodio genocid, postoji samo jedan odgovor od dva slova - da. Nedvosmislen stav, jednostavno, ne ostavlja prostor za razlaganje na proste činioce i suvišna pojašnjenja.

To je onaj momenat u kome se balanser Milatović nije snašao ni tada, kao što se ne snalazi ni danas.

Upotreba riječi ali, odraz je puke relativizacije, a poređenje genocida u Srebrenici sa zločinima u Pivi i Velici, pokušaj aboliranja nalogodavaca i počinilaca. Priroda i karakter pomenutih zločina posve su drugačiji od čina genocida.

Stavljanje svih zločina počinjenih na prostoru Balkana u isti kontekst, znači da želite izbjeći osudu ideološke pozadine i aktera koji agresiju sprovode i danas, drugim sredstvima, ali s istim ciljem.

Prisjetimo se i kako je predsjednik Milatović licitirao, kazavši da će odluku o tome kada će otići
u Srebrenicu donijeti nakon konsultovanja sa savjetnicima, vjerovatno Dejanom Vukšićem i Aleksandrom Stijovićem, svrstanim u red najvjernijih sluga Srpske pravoslavne crkve.

Ako slavite Miloševićevog poslušnika Momira Bulatovića i klanjate se nastavljaču te i takve politike Aleksandru Vučiću, o odnosu prema teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine ne treba polemisati.

Kad izvrsnim lobiranjem dovedete četničkog vojvodu na čelo državnog parlamenta i obezbijedite direktnu infiltraciju ruskosrpskih agenata u državne strukture, prilično je lako biti balanser. Nalog zvaničnog Beograda je izvršen, čime je prestala potreba za direktnim dodvoravanjem i eksplicitnim eksponiranjem predsjednika posjetom Banja Luci, kojom bi se kompromitovao državni ugled.

Zamjenika ima, na pretek, čak i nakon što je Andrija Mandić kazao da se ne može odazvati pozivu Milorada Dodika, jer mu je tog dana slava, uljudno čestitajući, kako je istakao, dan osnivanja RS-a.

No, činjenica da ni Milatović ni Mandić neće ići na noge Dodiku, ne znači da možemo biti mirni i da će prisustvo crnogorskih predstavnika ove godine izostati. Sjetimo se da je i Dritan Abazović umjesto sopstvenog odlaska poslao ministre koji su ga dobro
odmijenili.

Kandidati su brojni, počev od poslanika, preko ministara koji ne priznaju posljedice velikosrpske agresije. Ko kleči pred Vučićem, kleči i pred Dodikom, direktno ili indirektno, podržavajući politike razdora i destabilizacije regiona, a sve sem osude tvoraca i nastavljača agresorskih politika, jasan je znak takve podrške.

Zato valja dobro razmisliti o pozivanju Milatovića da prisustvuje obilježavanju godišnjice
srebreničkog genocida, te pažljivo slušati šta govori, kako nam se ne bi ponovila sramota koju nam je priredio Abazović.