Lisica za NAP: Prodržavna politika 90-ih nije podlegla pritiscima iz Beograda i Zagreba, ali danas mora biti još odlučnija

Razgovarao: Delvin Kovač

Vanjska politika Bosne i Hercegovine isključivo se mora kreirati u Sarajevu i na nju ne smiju utjecati želje Zagreba i Beograda. Bošnjačka politika u svakom trenutku mora biti podređena interesima države Bosne i Hercegovine, kao što je to bilo i u najtežim trenucima tokom agresije.

Poručio je ovo u intervjuu za Novinsku agenciju Patria istraživač u oblasti regionalnih i međunarodnih odnosa Admir Lisica, koji je u bosanskohercegovačkom kontekstu sublimirao politička dešavanja koja su u regionu Zapadnog Balkana obilježila godinu iza nas.

Koje biste događaje izdvojili kao najzanimljivije u 2023. godini kada je u pitanju područje Zapadnog Balkana?

Lisica: Veoma turbulentna godina je iza nas, tako da je veoma teško odabrati neke događaje koji su "bitniji" od ostalih. Ipak, svakako da su najviše pažnje u Bosni i Hercegovini u toku 2023. privlačili potezi visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je u više navrata donosio nelogične odluke koje su još više zakomplicirale ionako kompliciranu političku situaciju u Bosni i Hercegovini.

Tu je svakako u kontekstu Kosova teroristički čin od strane srpskih terorista u Banjskoj, za koji Srbija nije kažnjena. S druge strane, važno je istaći i to da je, pa možda i najodaniji partner Zapada u ovom dijelu Evrope - Kosovo, podvrgnuto nekoj vrsti sankcija, a sve zbog nepopuštanja željama Srbije, ali i određenih čelnika međunarodne zajednice.

Kada je riječ o Crnoj Gori, možda bih izabrao popis stanovništva, koji je čak u nekoliko navrata odgađan, te je u konačnici postao političko pitanje broj jedan. U kontekstu Sjeverne Makedonije je važno napomenuti kako je 2023. bila neuspješna kada je riječ o evropskom putu, što je djelovalo razočaravajuće na građane ove zemlje.

U Srbiji je glavni događaj vezan za nedavno održane vanredne izbore, o kojima se još uvijek govori, kao o događaju koji su pratile mnoge kontroverze.

Bosna i Hercegovina i dalje je na vjetrometini između Srbije i Hrvatske, koje ne odustaju od miloševićevsko-tuđmanovske politike. Vučić, Milanović i Plenković u našoj zemlji imaju vjerne "izvođače radova" - Dodika i Čovića? S druge strane je Trojka, koja ne samo da je bez vizije, snage i volje da se takvim politikama uopšte i pokuša suprotstaviti, već im je na pladnju isporučila brojne ključne pozicije na nivou države? Šta nam je činiti?

Lisica: Vanjska politika Bosne i Hercegovine se isključivo mora kreirati u Sarajevu, te na nju ne smiju utjecati želje Zagreba, odnosno Beograda. Kada je riječ o bošnjačkoj politici, ona mora u svakom trenutku biti podređena interesima države Bosne i Hercegovine, kao što je to bilo i u najtežim trenucima za Bosnu i Hercegovinu tokom agresije, kada je bošnjačko političko vodstvo jasno artikuliralo svoje stavove, te nije podleglo pritiscima da pristane na labavu uniju, koja bi u konačnici rezultirala disolucijom Republike Bosne i Hercegovine. Ovo ističem jer 1993. godina je bila daleko teža i činila se bezizlaznijom, nego je to 2023. u kojoj smo, nažalost, vidjeli političku dominaciju Milorada Dodika i osovine koja podržava separatizam.

Propusta je bilo i u prošlosti, ali jasno je kako usljed velikih geopolitičkih promjena u svijetu ova generacija političara ima veliku odgovornost u kontekstu budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne smijemo se previše pouzdati u vanjski faktor, tačnije u međunarodnu zajednicu, već nam cilj mora biti da jačamo sopstvene kapacitete.

Pogledajmo samo zemlje regiona i vođenje njihove vanjske politike, te rezultate koja ona daje. Svjestan sam da je pozicija Bosne i Hercegovine drugačija, zbog svih okolnosti, međutim to ne sprječava političke predstavnike Bošnjaka, te patriotski probosanski orijentirane Hrvate i Srbe da kontinuirano ulažu napor u smjeru jačanja Bosne i Hercegovine u svakom segmentu.

Svi Srbi u jednoj državi ili popularnije "srpski svet" zamisao je od koje vlasti u Srbiji ne kane odustati. Da se njih pita, već danas bi prisajedinile Republiku srpsku, Kosovo i Crnu Goru. Kako uopšte u savremenom dobu pojmiti i protumačiti te teritorijalne pretenzije prema drugim državama, kakve posljednjih mjeseci i godina gledamo u Gazi i Ukrajini?

Lisica: Bivši britanski diplomata Robert Cooper u djelu objavljenom 2003. pod nazivom "Slom država: Poredak i haos u 21. stoljeću" iznosi jednu od teza koja govori da evropske države, članice Evropske unije, za razliku od nekih prošlih vremena više nemaju pretenzije jedna prema drugoj u kontekstu prisvajanja njihovih teritorija. Naravno, ta teza je tačna u kontekstu zemalja Evropske unije, ali izvan tog kruga izgleda da je postalo uobičajeno da određene zemlje teže za teritorijalnim pretenzijama prema određenoj državi.

U kontekstu kontinuiranih pretenzija Srbije prema Bosni i Hercegovini, važno djelo je napisao aktuelni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović pod naslovom "Teritorijalni ekspanzionizam Srbije prema Bosni i Hercegovini". Detaljnim analiziranjem sadržaja ove knjige može se uvidjeti da Srbija ne odustaje od teritorijalnih pretenzija prema svojim susjednim državama.

Milorad Dodik je u više navrata ponovio da bi trebalo kreirati neku državu koju bi činili Srbija, entitet Rs, te Crna Gora. Nismo imali ozbiljnije reakcije međunarodnih zvaničnika na Dodikove, ali ni na ranije aspiracije Aleksandra Vulina. "Srpski svet" je realnost, a njegov produkt je svakako i teroristička akcija u Banjskoj iz 2023. godine. Na političkim predstavnicima Bosne i Hercegovine, posebno bošnjačkoj komponenti jeste da jedinstveno i snažno stanu ukraj idejama koje bi u konačnici dovele do raspada države Bosne i Hercegovine.

Na izborima u Srbiji još jednom ubjedljiv trijumf odnio je Vučić i njegova Srpska napredna stranka (SNS). No, posljednjih dana, pa čak i mjeseci, širom većih srbijanskih gradova održavaju se brojni protesti. Građani nezadovoljni aktuelnom vlašću, a Vučiću nema ko "stati na crtu" na izborima - očito je to jedno s drugim u koliziji. Kako gledate na to?

Lisica: Izbori u Srbiji su pokazali da demokratski procesi u ovoj državi trenutno stagniraju. U pogledu posljednjih događaja vidljivo je da trenutni politički sistem u Srbiji jeste demokratski takmičarski, ali nije fer, jer prema činjeničnom stanju na terenu širom Srbije su primijećeni prigovori na izborni proces, te u konačnici i na rezultate.

Opozicija je konačno uspjela u dobroj mjeri da po strani ostavi "teške teme", te se fokusira na aktuelne potrebe građana i promjenu dugogodišnjeg autoritarnog režima. Ono što je nedostatak ovakve opozicije jeste njihova pretjerana fokusiranost isključivo na Beograd, te zanemarivanje ostatka Srbije.

Ukoliko u narednom periodu opozicija uspije da pridobije veće povjerenje izvan Beograda, to će biti uvod u moguće promjene na nekim narednim izborima. Ipak, do tada će Vučićev SNS vladati suvereno, te veoma uspješno politički uklanjati ili disciplinirati kao u slučaju Ivice Dačića i njegovog SPS-a, sve one koji bi mogli narušiti trenutnu vladavinu SNS-a.

Krajem prošle godine u Crnoj Gori priveden je kraju popis stanovništva. Preliminarni podaci trebali bi biti poznati pred kraj januara. Može li se očekivati neki tektonski poremećaj u Crnoj Gori ukoliko bi se ispostavilo da su u sam proces provođenja popisa stanovništva svoje prste drastično umiješali Beograd i Moskva?

Lisica: Popis stanovništva u Crnoj Gori svakako je političko pitanje koje je obilježilo prethodnu godinu, zbog toga što je u kontekstu njegovog provođenja zabilježeno nekoliko kontroverzi. Sam popis je više puta odgađan, a politička opozicija u Crnoj Gori se u jednom trenutku prijetila kako će bojkotovati cjelokupan proces zbog navodnih nepravilnosti. U konačnici popis stanovništva je održan, a tokom procesa je zabilježeno niz nepravilnosti među kojima i afera "piši-briši", gdje je šesnaest popisivača imalo olovku uz pomoći koje je moguće mijenjati popisne podatke.

U konačnici, ne očekujem tektonske promjene kojih su se pribojavali Crnogorci. Srbi će povećati svoj broj, što je bio glavni cilj zvaničnog Beograda u prethodnom periodu, ali on neće ozbiljnije narušiti odnose u Crnoj Gori. Moguće je da Turci, Rusi i Ukrajinci povećaju svoj broj zbog njihovog doseljavanja u Crnu Goru u posljednjih nekoliko godina.

U dijalogu između Kosova i Srbije odavno nema nikakvog napretka. U Evropskoj uniji, čini se, ili nema volje/želje ili nema nikoga dovoljno hrabrog da Vučiću i Albinu Kurtiju lupi šakom od sto i dadne im rok da riješe nesuglasice čim prije. Očekujete li da ti pregovori i u 2024. ostanu u nekoj pat-poziciji ili bi se ipak moglo očekivati razrješenje tog Gordijevog čvora, i na koji način?

Lisica: Bez veće medijske pažnje Srbija je prihvatila registarske oznake Republike Kosovo, što je u prethodnim godinama bila sporna tačka, te tema zbog koje je često dolazilo do napetosti između Srba i Albanaca. Srbija je faktički učinila ustupak Kosovu, te prebacila lopticu na Kurtija koji će tokom 2024. morati formirati Zajednicu srpskih opština (ZSO), na kojoj međunarodna zajednica dugo insistira.

Jasno je da pitanje Kosova ne opterećeuje samo dvije države - Srbiju i Kosovo, već i ostatak Zapadnog Balkana. U interesu regiona jeste da se konačno normaliziraju odnosi, međutim teško je da možemo očekivati tokom 2024. godine da se dvije strane dogovore oko svih "teških" tema.

Kako god, u godini pred nama će biti održano više rundi pregovora, a za razliku od 2023. godine, očekujem da će određenih pomaka (bez konačnog rješenja) ipak biti, jer je to u interesu međunarodne zajednice.