Nestašica lijekova neizbježan scenarij, Bosna i Hercegovina bez robnih rezervi

(Patria) - Nestašica lijekova je neizbježan scenarij koji se trenutno dešava i koji će u narednom periodu sigurno biti izazov za pacijente, zdravstveni sistem i sve sudionike u lancu snabdijevanja, izjavio je predsjednik Udruženja veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima Bosne i Hercegovine Faruk Hadžić.

Sa 20 članica, ovo udruženje odgovorno je za više od 80 posto uvoza i distribucije lijekova u Bosni i Hercegovini.

U Evropskoj uniji evidentirana je nestašica više od 15.000 zaštićenih naziva lijekova, dok se mnogi antibiotici već nalaze na listi nestašica u više od 20 zemalja Evropske unije, rečeno je na evropskoj konferenciji distributera održanoj u novembru u Briselu.

"U 2023. godini, Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH evidentirala je 171 nestašicu, prijavljenu od 24 nosioca odobrenja. Međutim, prema informacijama s tržišta, broj nestašica je znatno veći. Ovaj trend ukazuje na potrebu za ažuriranje regulative i poboljšanje praćenja stanja na tržištu", rekao je Hadžić.

Prema njegovim riječima, Evropska agencija za lijekove (EMA) objavila je popis ključnih lijekova kao početnu smjernicu u osiguravanju dostupnosti lijekova. Većina zemalja EU, naveo je Hadžić, već je uspostavila ili pokrenula programe robnih rezervi, kao konkretan odgovor na izazove snabdijevanja lijekovima.

"Važnost robnih rezervi posebno je naglašena u vrijeme pandemije COVID-19, gdje smo imali više sreće nego mudrosti u očuvanju stabilnost zdravstvenog sistema, koji nužno zavisi od pravovremene dostupnosti lijekova. Imajući u vidu globalne izazove, pitanje je dana kada će robne rezerve lijekova biti od životne važnosti za stanovnike BiH. Robne rezerve lijekova i medicinskih sredstava moraju biti prioritet na svim nivoima vlasti, kako bi se osigurala dostupnost lijekova", ističe Hadžić.

On naglašava da, iako globalni lanac snabdijevanja nije podložan direktnom utjecaju, postoji mogućnost poboljšanja prioriteta isporuke lijekova u BiH.

"Trenutnu percepciju tržišta lijekova u BiH karakterizira administrativna kompleksnost i nedovoljna atraktivnost s aspekta potrošnje i cijena", rekao je Hadžić.

Veleprometnici ne utiču na cijenu lijekova

Iako različiti za sve učesnike u lancu snabdijevanja, izazovi u poslovanju se direktno reflektuju sa proizvođača na veleprometnike, zatim na apoteke ili bolnice i na kraju na pacijenta.

"Nakon COVID-19 pandemije, najveći izazov za lanac snabdijevanja predstavlja inflacija i enorman rast svih troškova - svih ulaznih cijena, energenata, prijevoza, kamata itd. Veliki iznos unutrašnjeg duga, globalni poremećaj u lancu snabdijevanja i kontinuirani pritisak na sniženje cijena i gotovo nepostojeće marže su izazovi koji se gomilaju i s kojima se veleprometnici svakodnevno suočavaju. Distribucija lijekova u ovakvom ambijentu dugoročno nije održiva, što duboko zabrinjava jer ugrožava kontinuitet snabdijevanja lijekovima", objašnjava Hadžić.

Distributeri u zdravstvenoj zaštiti predstavljaju ključne partnere u Evropskoj uniji, s formalnim priznanjem dijela kritične infrastrukture, čime je naglašena iznimna važnost ovog sektora u zdravstvu.

"Javnost treba znati da veleprometnici ne utiču na veleprodajnu cijenu lijekova. Mi uglavnom prodajemo po kupovnoj cijeni koja je određena Pravilnikom o načinu kontrole cijena, oblikovanja cijena i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH, odnosno cijenama na listama lijekova koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja", kaže Hadžić.

On je ukazao na neophodne promjene Pravilnika usvojenog 2017. godine koji, kako je naveo, ne prati novonastale okolnosti na svjetskom tržištu.

"Svrha Pravilnika je da ograniči samovolju proizvođača u oblikovanju cijena, koje su u slučaju BiH direktno vezane za klaster zemalja Hrvatska, Srbija i Slovenija. No, Pravilnikom je definisano da maksimalna cijena lijeka sadrži maržu veleprometnika, što ne bi trebao biti i nije slučaj u zemljama regiona. U praksi, to znači da su veleprometnici nezaštićeni i prepušteni odluci proizvođača, koji im proizvoljno određuju procente marže, i koji sada svoje gubitke namiruju konstantnim umanjivanjem marži. Izuzetno je važno da promjene Pravilnika naprave razliku između proizvođačke i veleprodajne cijene i tako smanje zavisnost veleprometnika od proizvođača", naglašava Hadžić.

Kako je rekao, finansijsku stabilnost dodatno narušava dug države i zdravstvenih institucija prema veleprometnicima, koji po trenutnim procjenama iznosi oko 400 miliona KM. Nezavisno od navedenih potraživanja, veleprometnici i dalje imaju obavezu na vrijeme plaćati svoje dobavljače.

"Poslovanje veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima trenutno je najranjivija karika u lancu snabdijevanja. Veleprometnici osiguravaju neprekidno snabdijevanje no, nažalost, istovremeno djeluju i kao glavni finansijeri cijelog farmaceutskog tržišta", zaključio je Hadžić.

Naglasio je da Udruženje veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima BiH stoji na raspolaganju svim relevantnim institucijama, s ciljem postizanja rješenja i preveniranja neželjenih scenarija.