Umjesto služenja tuđim interesima, odlučujmo sami: Važnost jačanja veza između Irana i Bosne i Hercegovine!

Piše: Prof. dr Jahja Muhasilović za pisjournal.net

U kontekstu sve dinamičnijih geopolitičkih promjena na globalnom nivou, za male zemlje poput Bosne i Hercegovine ključni imperativ jeste vođenje mudre, uravnotežene i pragmatične vanjske politike usmjerene prvenstveno na zaštitu nacionalnih interesa.

Jedan od važnih elemenata takve politike svakako jeste njegovanje dobrih bilateralnih odnosa sa svim relevantnim akterima međunarodne zajednice, posebno onima s kojima dijelimo tradiciju dugogodišnjeg prijateljstva i saradnje.

U tom kontekstu, odnosi Bosne i Hercegovine i Islamske Republike Iran zaslužuju posebnu pažnju nosioca vlasti. Naime, i pored značajnih kulturoloških razlika, ove dvije zemlje veže bogata historija prijateljskih veza i konstruktivne saradnje u ključnim momentima. Posebno u teškim vremenima agresije i genocida nad Bošnjacima tokom 1990-ih, upravo Iran je bio jedan od prvih saveznika koji je nesebično pružio veliku humanitarnu, finansijsku i vojnu pomoć, čime je dao nemjerljiv doprinos opstanku Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. S druge strane, saradnja sa Iranom omogućila je BiH da uspostavi dragocjene diplomatske kanale i podigne svoj međunarodni kredibilitet u vremenu kada je bila gotovo u potpunosti izolirana.

Nažalost, usljed snažnih pritisaka sa Zapada, ovi tradicionalno dobri bilateralni odnosi su u proteklih nekoliko godina ozbiljno narušeni. Umjesto nastavka saradnje sa Iranom, vlasti u Sarajevu su pod uticajem Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije zauzele izrazito neprijateljski ton prema ovoj regionalnoj sili. Smatram da takav zaokret u vanjskopolitičkom djelovanju, ide direktno na štetu nacionalnih interesa Bosne i Hercegovine, te da je potrebno preispitati ovakav isključiv pristup.

Kao prvo, unatoč sankcijama i međunarodnoj izolaciji, Iran i dalje ostaje respektabilna regionalna sila sa značajnim političkim, ekonomskim i vojnim kapacitetima. Riječ je o zemlji koja aktivno projicira svoj uticaj od Bliskog Istoka do Kavkaza, Centralne Azije i šire. Naročito nakon geopolitičkog procjepa izazvanog sklapanjem nuklearnog sporazuma 2015. godine i postepenog ukidanja sankcija, Iran je bilježio snažan ekonomski oporavak uz tada realnu perspektivu da bi njegova ekonomija mogla postati jedna od vodećih u regionu. Iako je taj ekonomski prospekt djelomično narušen američkim unilateralnim povlačenjem iz Sporazuma 2018. godine, sa sigurnošću možemo reći da Iran zajedno sa svojom širokom mrežom proxya nikada u svojoj modernoj historiji nije bio bolje pozicioniran u regiji koja ga okružuje. Time je Iran zavrijedio poziciju relevantnog međunaordnog faktora sa kojim itekako treba raditi na produbljivanju bilataralne saradnje.

Nadalje, nastavak aktivne diplomatske komunikacije i pragmatične ekonomske saradnje sa Iranom predstavljao bi mudar potez koji bi ojačao međunarodni položaj Bosne i Hercegovine vis a vis politike balansa koja se spletom geopolitičkih okolnosti nameće kao nužna. Saradnja sa Iranom omogućila bi BiH da osnaži svoju poziciju u regiji. To nam je iznova dokazivao niz primjera poput regionalnih zemalja koje su pojačale svoju poziciju u regiji vodeći aktivnu vanjsku politiku izvan uskih okvira Zapadnog blokovskog svrstavanja. Pored toga, jačanje trgovinske razmjene i privrednih veza sa Iranom pozitivno bi se odrazilo na bosansku ekonomiju, s obzirom na to da je riječ o zemlji koja se ističe kao energetski gigant u vremenima energetske krize. S druge strane, nastavak zanemarivanja odnosa sa Teheranom ostavlja prostor drugim subdržavnim akterima poput Milorada Dodika, kao i drugim regionalnim zemljama da popune taj vakuum na štetu BiH.

Dovoljno je pogledati primjere drugih zemalja u regionu poput Srbije, Mađarske ili Turske koje unatoč pritiscima sa Zapada nastavljaju pragmatičnu saradnju sa Iranom i ostalim ‘silama sa Istoka’ vođene vlastitim nacionalnim interesima. Srbija posebno u posljednje vrijeme bilježi ekspanziju ekonomske i političke razmjene sa Iranom, što joj omogućava da balansira uticaj EU i Rusije. Zašto onda i Bosna i Hercegovina ne bi trebala slijediti takav model vanjske politike, umjesto servilnog prilagođavanja zahtjevima Brisela i Vašingtona po cijenu žrtvovanja vlastitih interesa i tradicionalnih prijateljstava?

Stoga, za Bosnu i Hercegovinu je od vitalnog značaja hitna reevalucija dosadašnjeg tretmana nezapadnih zemalja poput Irana i preispitivanje mogućnosti za unapređenje bilateralnih odnosa. Saradnja sa Iranom, kao i sa drugim azijskim i bliskoistočnim zemljama, trebalo bi da postane jedan od stubova diverzifikacije vanjskopolitičkih partnerstava BiH. U vremenu sve izraženije geopolitičke polarizacije na ‘geopolitički Istok i Zapad’, upravo će države poput BiH koje uspostave višestruke kanale komunikacije sa različitim centrima moći proći najbolje.

BiH bi dakle trebala nastojati izgraditi aktivne odnose sa Iranom, Kinom, Rusijom i Turskom paralelno sa nastavkom procesa evroatlantskih integracija. Takva viševektorska orijentacija omogućila bi Sarajevu optimalnu diverzifikaciju partnerstava, a time i maksimiziranje vlastitih razvojnih potencijala uz očuvanje nezavisnosti i suvereniteta u kreiranju vanjske politike. Nasuprot tome, jednostrana pristranost bilo Zapadu bilo Istoku dugoročno vodi u zamku zavisnosti i potčinjavanja tuđim interesima.

Zaključno, nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini hitno bi trebali prionuti poslu jačanja bilateralnih veza sa Islamskom Republikom Iran. To podrazumijeva uspostavljanje redovne političke komunikacije na najvišem nivou, unapređenje trgovinske i investicione saradnje, te proširenje kulturnih i naučnih razmjena. Time bi se nadoknadile štete uzrokovane dvodecenijskim hladnim odnosima. Jačanje saradnje s Iranom svakako ne bi trebalo da ide na štetu tradicionalno dobrih veza Bosne i Hercegovine sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom. Naprotiv, diverzifikacija vanjskopolitičkih partnera ojačala bi pregovaračke pozicije Sarajeva i osigurala ravnotežu interesa velikih sila na Balkanu, što je od krucijalne važnosti za očuvanje suvereniteta BiH.

U tom smislu, posjet ministra vanjskih poslova Irana Sarajevu za vrijeme mandata bivše ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković predstavljao je tada pozitivan signal mogućeg poboljšanja bilateralnih odnosa. Nažalost, umjesto konstruktivnog i pragmatičnog pristupa saradnji s Iranom, pojedini prozapadni mediji iskoristili su ovu priliku za još jednu rundu demonizacije tradicionalno prijateljski nastrojene države i vršenja pritiska na tadašnje vlasti BiH. Optužbe o navodnom “širenju radikalnog islama” i “ugrožavanju sekularnog karaktera BiH” tipične su floskule kojima se služe određeni mediji navigirani od strane zapadnih ambasada u Sarajevu kako bi omeli svaki pokušaj jačanja komunikacija sa zemljama islamskog svijeta, što je svakako dio sveobuhvatne eliminacije bošnjačkog faktora kao političkog koji je kulminirao suspenzijom njihovih prava na noć izbora 2022. godine, i koji će, sve su prilike, da se nastavi u narednom periodu.

Nažalost, dio bosanske političke elite, oličen najviše u politikama koje vodi Trojka i njima lojalnih medija, bezrezervno preuzima ovakvu prozapadnjačku retoriku, čime direktno potkopava nacionalne interese vlastite zemlje. Umjesto da kao suverena država sami procjenjujemo koji su nam vanjskopolitički partneri od koristi, prepustili smo tu ulogu Vašingtonu i Briselu i diplomatama osrednjih diplomatskih kapaciteta da nam navigiraju glavne kurseve politike. Time smo postali taoci vlastite naivnosti i nesposobnosti da prepoznamo gdje leže interesi BiH kao i potrebna savezništa u nadolazećim geopolitičkim neizvjesnostima.

Stoga je krajnje vrijeme da preuzmemo odgovornost za vlastitu sudbinu u svijetu koji se ubrzano mijenja. Jačanje saradnje s Iranom i drugim azijskim i bliskoistočnim zemljama treba da dođe na agendu bosanske vanjske politike u narednom periodu. To je jedini put ka istinskoj emancipaciji BiH kao subjekta međunarodnih odnosa, umjesto objekta tuđih interesa. Nadamo se da će odgovorni u Sarajevu prepoznati mudrost ovakvog pristupa, uprkos permanentnim pritiscima sa Zapada, koji će nastaviti ma šta mi činili ili ne činili. Jer na kocki je ništa manje nego budućnost Bosne i Hercegovine kao suverene, prosperitetne i globalno relevantne države.

*Autor je profesor međunarodnih odnosa i geopolitike na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, te istaknuti geopolitički analitičar.