IZGUBLJENI U PREVODU Bosna i Hercegovina dejtonska država ili republika?

Piše: Rasim Belko

Republika koja je nezavisnost proglasila 1. marta ili država s dejtonskim ustavom koji je labavim mirom okončao dvostruku agresiju. Šta je Bosna i Hercegovina danas teško da iko može jasno i precizno dati odgovor. Davanje odgovora tim je kompleksnije uz činjenicu da već 28 godina Bosna i Hercegovina funkcioniše na neformalnom prevodu Ustava čiji je original smješten negdje u podrumima Pariza.

A neformalno ne može biti ustavno i zakonski. Slaven Kovačević, politolog i savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića u medijskim istupima ističe da je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma i sporazum o prevođenju tog sporazuma i naglašava da u tom dokumentu piše da će Hrvatska sporazum prevesti na hrvatski jezik, tadašnja SR Jugoslavija na srpski, a Bosna i Hercegovina na bosanski jezik.

No, prevoda na bosanski jezik nema, ima neki prevod otprilike, prilagođen potrebama onih koji su očito plaćali prevodioce, pa su razlike originala i takvog prevoda dovele Bosnu i Hercegovinu u situaciju da više nikome ne može biti jasno kakvo nam je uređenje.

Jer, original nemamo ili barem niko ne zna gdje je taj original. Nemamo ni prevod na jezik određen sporazumom o prevođenju. Imam li onda pravo pitati jesmo li mi po Ustavu Republika Bosna i Hercegovina, s obzirom da smo taj ustav pisali na našem jeziku, a umišljeno dejtonska država Bosna i Hercegegovina jer su nam taj ustav napisali negdje daleko i ostavili da visi kao sudbina iznad naših glava?

Neformalni dokumenti nisu niti su ikada bili validni za bilo šta. Ako je prevod Ustava i cijelog mirovnog sporazuma neformalan, dakle on je nevažeći, a opet ako je tako onda bi se Bosna i Hercegovina imala smatrati Republikom jer dejtonska kategorija nikada nije zaživjela. To je u teoriji i moguće, u praksi povod za nove sukobe po istim linijama interesa koje su bile kada je na BiH izvršena agresija.

Šutnja međunarodne zajednice na jasne optužbe da nam je Ustav neformalan jer službenog prevoda nema prilično jasno ukazuje da su nam oni zamutili vodu. A i tvrdnja Kovačevića da je bivšem visokom predstavniku Valentinu Inzku rekao da su sve odluke Ustavnog suda nevažeće jer su donesene po neslužbenom prevodu Ustava, na šta je Inzko regovao da bi sve onda palo u vodu, jasno ukazuju na strah međunarodne zajednice od isplivavanja istine na površinu.

OHR i zapadne ambasade kontinuirano se drže “poštivanja dejtona”, a i njima je jasno da u Bosni i Hercegovini niko taj sporazum ne interpretira tačno, jer je očito previše netačnih prevoda. Takvo stanje ima ograničen rok trajanja poput prenapuhanog balona, pa je samo pitanje vremena kada će pući.

A da je taj trenutak sve bliži dokazuje odluka Narodne skupštine entiteta Rs o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda. Dakle, na 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda nisu važeće i neće se primjenjivati, pa je pitanje kakva je to onda država.

Pravog odgovora na to pitanje nije bilo, jer ono što se zove bošnjačka ili probosanska pitanja rijetko sluša znalce i stručnjake, a ako je tačno ono što Kovačević govori, mada nema razloga da sumnjamo, onda je u Parlamentu moralo biti postavljeno pitanje je li neformalni Dejtonski sporazum i zvanično okončan. Da se to desilo otvorile bi se mogućnosti vraćanja na Ustav Republike Bosne i Hercegovine, jer je NSRs suspendovala Dejton.

Kovačević govori i o potpuno netačnom prevodu termina “constituent” u konstitutivni, a onda i o sastavu Vijeća ministara ili Ustavnog suda po jednakom broju predstavnika konstitutivnih naroda što Ustav BiH ne definiše.

Različita tumačenja dokumenta na koji se svi pozivaju, a očito malo ko poznaje njegov izvorni oblik i sadržaj jasno je da služe održanju “zamrznutog konflikta”, odnosno održavanje Bosne i Hercegovine na labavim poveznicama nekada zaraćenih etničkih grupa pod kontinuiranom prijetnjom novog oružanog sukoba s jasno predvidivim uključivanjem Beograda i Zagreba.

U takvom stanju države, njenih građana i percepciji javnosti o skoro pa nepremostivim preprekama za stvaranje Bosne i Hercegovine kao moderne evropske države, teško je i zamisliti bilo kakav oblik pozitivnog razvoja situacije. Determinisanje sila koje stoje iza održavanja takvog stanja na ovim prostorima olakšat će njihovo prokazivanje i uklanjanje, a samim tim pronalaženje puta za potpunu primjenu ispravne verzije Dejtonskog sporazuma.

A tek nakon toga bit će moguće pronalaženje rješenja koja će prevazići mirovni sporazum sačinjen u vrijeme oružanih sukoba (dvostruke agresije, dvostrukog UZP-a i genocida), te i Bosnu i Hercegovinu prilgoditi zapadnodemokratskim oblicima uređenja i vrijednosti.

Taj posao zahtijeva apsolutnu sinhronizaciju i simbiozu intelektualnog i političkog elementa prodržavnog spektra. Jer, i bez da izgovorimo svi otprilike znamo kojim silama odgovara pogubljenost i zbunjenost o izvornom sadržaju dokumenta na čijem je sadržaju uređena današnja Bosna i Hercegovina.

Jer, sve reforme koje smo do sada imali, uspješne i neuspješne, nisu polučile rezultat upravo i zbog činjenice da su rađene na apsolutno pogrešnoj interpretaciji onog što predstavlja temelj uređenja - DMS i aneksa IV odnosno Ustava BiH.

S jedne strane imamo dvije ozbiljne akademije nauka (SANU i HAZU) koje svojim djelovanjem neosporno kontrolišu stanje ustavno - pravnog haosa u Bosni i Hercegovini, a s druge strane i međunarodnu zajednicu koja vlastodršce BiH pritišće i rješenja nameće samo za pitanja koja im odgovaraju.

Rezimirano, a na osnovu 28 godina uređenja kojeg imamo, ni jednima ni drugima ne odgovara povratak na Republiku i uređenje po zapadnoevropskim modelima.

To moraju znati svi koji se iz patriotskih razloga uključuju u političku borbu za Bosnu i Hercegovinu i okružiti se odvažnim intelektualnim grupama ljudi kako bi toj borbi dali notu ozbiljnosti i odlučnosti.

Jer, sve drugo je hod u začaranom krugu pogrešnih i netačnih interpretacija mirovnog sporazuma i Ustava proisteklog iz tog sporazuma.