Općina Ilidža poduzima sve korake kako bi se obnovio nacionalni spomenik BiH Stara željeznička stanica

(Patria) - Općinsko vijeće Ilidža u srijedu je usvojilo odluku o davanju saglasnosti općinskom načelniku Nerminu Muzuru za zaključenje ugovora o kupovini nekretnine u svrhu obnove i rehabilitacije historijske građevine - zgrade Stare željezničke stanice Ilidža u Sarajevu.

Na ovaj način Općina Ilidža nastavlja aktivnosti u smjeru stvaranja preduslova za obnovu Stare željezničke stanice, kao objekta od velike historijske važnosti koji je još 2007. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Prvi važan korak na tom putu napravljen je još krajem 2022. godine, kada je načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur, također uz saglasnost Općinskog vijeća, potpisao ugovore o otkupu dva stana koji se nalaze u zgradi Stare željezničke stanice.

Historija Željezničke stanice Ilidža

Željeznička stanična zgrada Ilidža smještena je na zapadnom izlazu iz grada Sarajeva, u centru naselja Ilidža, u ulici Muhameda Mehmedbašića broj 22. Objekat je svojom dužom stranom orijentisan u pravcu istok–zapad a glavni ulaz se nalazi na južnoj strani. Objektu se pristupalo sa prilaznog puta (današnja ulica Muhameda Mehmedbašića). Željeznička pruga se nalazila na sjevernoj strani objekta, na mjestu današnjeg autoputa Sarajevo–Mostar, gdje je bio izlaz za peron.

Izgradnja pruge podrazumijevala je i izgradnju pratećih objekata. Tako je prilikom izgradnje pruge Sarajevo–Brod 1882. godine Sarajevo dobilo i prvu gradsku željezničku stanicu, udaljenu oko tri kilometra od centra grada. Ova glavna željeznička stanica je bila povezana sa Ilidžom lokalnom prugom Sarajevo–Ilidža, koja je izgrađena 25. maja 1890. godine. 1892. godine izgrađena je i lokalna pruga Ilidža–Banja Ilidža u dužini od 1,3 km koja je bila povezana sa prugom Sarajevo–Metković. Iste godine izgrađena je i željeznička stanica na Ilidži, prema projektu Tehničkog odjeljenja Bosanskohercegovačkih državnih željeznica. Stanična zgrada na Ilidži je prvi objekat arhitekture te vrste iz austrougarskog perioda i jedini objekat željezničkog saobraćaja na Ilidži.

Objekat je najvjerovatnije izgrađen prema projektu Franca Blažeka, češkog arhitekte koji je radio na Građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu u periodu 1889–1903. godine.

Objekat je služio svojoj namjeni sve do ukidanja uskotračne pruge Sarajevo–Metković–Ploče 26. novembra 1966. kada je preuređena u stambeni prostor. Zgrada je bila građevinski u dobrom stanju sve do 1996. godine kada je usljed požara potpuno uništena krovna konstrukcija istočnog dijela objekta. Zbog uticaja atmosferilija i neprovedenih radova na sanaciji oštećenog krovišta objekat rapidno propada. Naročito je ugroženo istočno krilo i središnji trakt.

Zgrada Stare željezničke stanice na Ilidži sa svojim naglašenim kosim krovovima i bogato obrađenim drvenim strehama, predstavlja tipičan primjer »alpske arhitekture« austrougarskog perioda. Objekat ima arhitektonske oblike karakteristične za većinu objekata ove namjene (stanične zgrade), a susrećemo ih i na stambenim objektima. Osnovna karakteristika »alpskog« stila izgradnje je velika upotreba drveta kako u konstruktivne tako i u dekorativne svrhe. Stil izgradnje primijenjen na ovom objektu »uvezen« je iz zemalja alpskog regiona, a zbog velike sličnosti sa autohtonom arhitekturom, dobro je prihvaćen, naročito u stambenoj arhitekturi i u arhitekturi javnih objekata.

Stanična zgrada ima dva krila, istočno i zapadno koji su međusobno povezani komunikacijskim traktom. Ulazni dio se sastojao od vestibila (hola) na čijoj južnoj strani se nalazio glavni ulaz u zgradu, a na sjevernoj izlaz na peron. Na južnoj i sjevernoj strani vestibila su se nalazili natkriveni komunikacijski prostori - verande (trijemovi), koji su bili povezani sa trijemovima na južnoj i zapadnoj strani objekta. U prizemlju zapadnog krila su prvobitno bile smještene dvije čekaonice I, II i III razreda. U prizemlju istočnog krila bile su smještene kancelarijske prostorije, stepenište, sanitarije, a kasnije je na jugoistočnom dijelu dograđen stan za upravnika. Vertikalna komunikacija je ostvarena preko dvokrakog stepeništa. Na spratu je bio prostor predviđen za stanovanje. Nakon ukidanja uskotračne pruge 1966. godine prostor stanične zgrade je pretvoren u stambeni prostor u kojem je bilo više stambenih jedinica.

Zgrada željezničke stanice na Ilidži građena je od tradicionalnih materijala, od drveta i opeke. Konstruktivne elemente objekta sačinjavaju temelji, zidovi od opeke, međuspratna konstrukcija i krovna konstrukcija.

Konstruktivni zidovi objekta su izrađeni od opeke čija debljina u prizemlju i spratu iznosi 50 cm a u podrumu 70 cm. Unutrašnji pregradni zidovi su izrađeni od opeke debljine cca 35 i 15 cm. Svi zidovi sa unutrašnje i vanjske strane su malterisani i bojeni. Na uglovima svih fasadnih zidova se nalaze dekorativni blokovi širine cca 40 cm.

Debljina međuspratne konstrukcije prizemlja i sprata iznosi cca 30 do 45 cm koja je izrađena od drvenih greda preko kojih je postavljen drveni pod.

Objekat stanične zgrade je pokriven dvovodnim krovovima čiji je pokrov izvorno bio biber crijep a kasnije crijep kanalica. Krovovi su visoki, strmi, izrađeni od masivne drvene krovne konstrukcije sa velikim raskošno izrađenim strehama koje su imale drvene rezbarene ukrase.

Na krovu se nalazi sedam krovnih prozora i pet visokih opekom zidanih dimnjaka.

Na sjevernoj fasadi se nalazi četrnaest prozorskih otvora različitih dimenzija, od čega su tri krovna. Prozori su drveni, izrađeni u šest ili devet polja a na fasadi imaju ukrasne ramove izrađene od fasadne opeke. Na ovoj fasadi su bila postavljena i pet dvokrilnih drvenih vrata koja su imala ustakljena polja i nadsvjetlo. Na južnoj fasadi se nalazi jedanaest prozora različitih dimenzija i šest dvokrilnih drvenih vrata. Na zapadnoj fasadi je pet a na istočnoj šest prozorskih otvora. Na zapadnoj fasadi se nalaze i jedna dvokrilna vrata.

Nakon što je obnovljena Bistrička stanica revitalizacija i stare željezničke stanice na Ilidži bit će sigurno još jedna turistička atrakcija u Sarajevu.