Piše: Rasim Belko
Dugoročno, neriješeno pitanje Izbornog zakona dovodi u pitanje demokratsku osnovu zemlje i ukazuje na potrebu da se postojeći sistem etničke podjele vlasti prilagodi principima demokratske jednakosti i nediskriminacije.
Napisao je ovo visoki predstavnik Christian Schmidt u posljednjem izvještaju Vijeću sigurnosti UN.
I ovaj put Schmidt je dokazao da jedno govori, a drugo radi i to uglavnom na štetu Bosne i Hercegovine i prodržavnih snaga u njoj. Jer, to što Schmidt govori o ugroženosti demokratskog osnova zemlje zbog postojeće etničke podjele vlasti ne znači da on to želi reformama eliminirati, nego naprotiv, želi to zajedno s partnerima iz HDZ-a učvrstiti kao trajan osnov podjele vlasti u BiH.
Schmidt je to dokazao i onda kada je donosio odluke kojima je jednoj etničkoj zajednici pomagao da ovlada Federacijom BiH. I ma koliko maskirao svoje krajnje težnje u izvještajima VS UN, njegov partner Dragan Čović danas je potvrdio da Schmidt radi na novom pokušaju reforme Izbornog zakona.
“Naše kolege su razgovarale s predstavnicima OHR-a, ja sam prije dva, tri dana razgovarao s ambasadorom SAD, intenzivno se ovih dana pripreme vode”, rekao je Čović danas u Vitezu i najavio krajem mjeseca početak pregovora.
Čovićev partner Schmidt najavio je u intervjuu Face televiziji dejtonski model “pritvora za ključne lidere” dok se ne dogovore.
“Ili ćemo ubuduće pristupit tako da sve odgovorne ZAKLJUČAMO, kao u Rimu kada se bira papa i tek kada se donese odluka PUSTIMO IH NAPOLJE. Tako je bilo i sa Dejtonom, koji se ne bi nikada desio da nisu pregovarali tri sedmice u komadu, a da niko nije mogao otići”, reče Schmidt za Face i ostade živ.
Jer, kakvu bi to Schmidt demokratiju postigao dogovorima u prokletoj avliji za političare. Znamo kakvu, teško da više može sakriti namjere.
Stoga bi politički lideri morali biti dobro obazrivi kada se odazivaju na pozive OHR-a da ne završe u kakvoj rupi zarobljeni između krampusa Murphyija i djeda mraza Schmidta. To bi bilo pogubno ne samo po evropsku, već općenito po budućnost Bosne i Hercegovine.
Naročito je opasno za Čovićeve “kolege” iz sarajevske Trojke koji po njegovim riječima već idu u OHR i pripremaju se za maratone u prokletoj avliji.
Da se situacija odvija onako kako priželjkuje HDZ Hrvatska/BiH najbolje govori današnja Čovićeva poruka: “Za nas je prioritet u izmjeni Izbornog zakona legitimno predstavljanje. Prioritet svih prioriteta”.
Dakle, ono što Schmidt naziva nedostatkom demokratskog kapaciteta, Čović prevodi kao legitimno predstavljanje i ništa drugo nije moguće. Iskustvo nas uči da je Čović mnogo otvoreniji u pojašnjavanju prohtjeva od friziranih fraza visokog predstavnika.
Jedan od ciljeva zatvaranja političkih predstavnika je apsolutno onemogućavanje javnosti i građana da reaguju i pokušaju spriječiti trajno nanošenje štete državi Bosni i Hercegovini.
Schmidt je naučio lekciju, pa u borbi za demokratski kapacitet Bosne i Hercegovine želi eliminisati demokratsko pravo javnosti i građana da učestvuju u procesima i odlukama koje će uveliko odrediti njihovu budućnost.
Očito zbog toga Schmidt danas zagovara pritvor za političke lidere, ne toliko zbog trojkaša ili Čovića, već zbog onih stranaka koje su se i prošli put pobunile protiv nametanja aparthejda.
Očigledno se u kuhinji OHR-a nešto planira i sprema i nema sumnje da je u sve to uključen američki ambasador Michael Murphy, s kojim je Čović neki dan očito dogovarao detalje.
Prokleta avlija očito je mračna zamka za balije koje pristanu da uđu u tamne podrume i pristanu na pregovore o odavno isklesanim rješenjima.
Evidentno je da će reforma Izbornog zakona doživjeti dramatičnu završnicu, rezultat će ovisiti isključivo od toga hoće li politički predstavnici Bošnjaka pristati na aparthejd ili ne.