Kakvu je vlast dobila Crna Gora: Kontrolna palica u rukama rusko-srpske agenture

Piše: Nevena Kovačević

Četnički vojvoda, Andrija Mandić, inače lider Nove srpske demokratije, juče je i formalno izabran za predsjednika crnogorskog parlamenta, glasovima 49 poslanika. Poslanici opozicije su, uoči početka glasanja napustili sjednicu, stavljajući na mikrofone crne trake i poručujući da je juče bio crni dan crnogorskog parlamentarizma.

Jedno je sigurno - crnogorski parlamentarizam zvanično je obesmišljen. Izborom četničkog vojvode za šefa najvišeg zakonodavnog doma se u izvještajima regionalnih medija različito posmatra.

S jedne strane, bosanski i hrvatski mediji začuđeni su izborom proruskog igrača za predsjednika parlamenta države prepoznate po težnjama ka uspostavljanju građanskog društva, utemeljenog na zapadnim i evropskim vrijednostima.

Nasuprot tome, prosrpski mediji već se raduju velikoj pobjedi Aleksandra Vučića i ideje srpskog sveta. Crnogorske građanke i građani, sinoć su ispred zgrade parlamenta iskazali protest povodom imenovanja Mandića, a pridružili su im se i poslanici iz redova opozicije, tačnije partija procrnogorskog bloka.

Andrija Mandić u mirovnoj misiji

Neko ko nije upoznat sa likom i djelom ratnog veterana i pripadnika sedmog bataljona Andrije Mandića, pomislio bi, slušajući njegovu besjedu nakon stupanja na dužnost, da se radi o novoosviješćenom i preobraženom Andriji, koji je odjednom, nakon decenija sprovođenja politike radikalnog nacionalizma, postao spasilac Crne Gore i njenog multietničkog sklada.

Međutim, ne postoji ekspert iz oblasti političkog komuniciranja, koji bi ovu klovnovsku predstavu za javnost mogao učiniti gledljivom i prirodnom.
Mandić se, naime, odjednom preobratio u ulogu civilizovanog i pristojnog političara iz predsjedničke kampanje, koji širi miroljubive poruke, bez oštre retorike, uz pokajanje zbog ranije iznošenih radikalnih stavova.

Ipak, suština ovog lošeg i nevještog glumatanja ogoljena je samo jednom rečenicom - do istih ciljeva može se doći različitim putevima.
Tu poruku je Mandić, tokom rasprave sa liderom Demokratske partije socijalista Danijelom Živkovićem poslao svojim biračima, izbjegavajući dati odgovore na Živkovićeva pitanja - da li će podržati nastavak sankcija protiv agresorske Rusije, hoće li, shodno principima zapisanim u partijskom statutu zahtijevati izlazak Crne Gore iz NATO saveza, te da li će priznati nezavisnost Kosova, a na šta se obavezao potpisivanjem koalicionog sporazuma konstituenata nove parlamentarne većine.

Teza Mandića je jasna - ciljevi se ne mijenjaju, a za njihovo ostvarenje se ne biraju sredstva. Bilo je najblaže rečeno neprijatno gledati Andriju Mandića, kako se zaklinje na poštovanje Ustava, tog, kako je sam govorio, besmislenog i nasilničkog dokumenta, koji su on i njegove kolege iz opozicionih klupa prije nekoliko godina cijepali i gazili u skupštinskoj sali.

Žalosno je gledati kako na pomirenje poziva i o miru propovijeda pripadnik četničkog i ravnogorskog pokreta, promoter svetosavlja i revizionističkih izmišljotina Aleksandra Rakovića, koji se klanja Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku, radeći na ostvarenju koncepta jednonacionalne države svih Srba, a svojim predsjednikom smatra Vladimira Putina.

Danas, bi eto, da nas mire oni koji preziru građanski koncept države, izjednačavaju četnički i partizanski pokret, ruše multietnički sklad i tekovine antifašizma, slave ratne zločince i negiraju genocid u Srebrenici. Uzalud nam poslanici pokreta Evropa sad, Demokrata i dijela albanskih partija po ko zna koji put prepakuju priču o promijenjenom narativu saveza,koji, zvao se Demokratski front ili Za budućnost Crne Gore, baštini istu ideologiju zasnovanu na šovinizmu, nepoštovanju državnih simbola i stvaranju države po modelu konstitutivnih naroda, sa mogućnošću promjene Ustava i potpunog ukidanja građanskog koncepta i formalnog proglašavanja Crnogoraca pripadnicima manjinskog naroda.

Za ostvarenje takve vizije, očito, mogu računati na podršku srednjičara, koji su na riječima principijelni i odgovorni političari, a u praksi licemjeri i foteljaši.

Izbor Vlade, kršenje poslovnika i Ustava

Nakon što je izabrano skupštinsko rukovodstvo, nešto prije ponoći uslijedila je nova sjednica, a na dnevnom redu bio je izbor 44. Vlade, na čelu sa Milojkom Spajićem.

Zakazivanjem sjednice, najprije je prekršen Zakon o prijestonici, kojim je propisano da se prva sjednica redovnog skupštinskog zasijedanja održava na Cetinju. Zatim je prekršen i skupštinski poslovnik, budući da je samo dan prije održavanja sjednice, kandidat za ministar unutrašnjih poslova Boris Bogdanović odustao od kandidature, a nakon čega su Demokrate Alekse Bečića za tu funkciju predložile Danila Šaranovića.

Poslovnikom Skupštine predviđeno je da je mandatar dužan dostaviti Skupštini program i prijedlog sastava Vlade tri dana prije održavanja sjednice, a kako Spajić Skupštinu nije obavijestio o izmjeni u pogledu predloženog sastava Vlade, poslovnik je prekršen. Što bi se reklo - kad je bal nek je maskenbal.
Prevedeno političkim jezikom - kad možemo kršiti zakone, zašto ne bismo mogli kršiti i Ustav. Tako je Spajić, na početku sjednice, odbio pročitati svoj ekspoze, obrazlažući takvu odluku uštedom vremena i neophodnošću donošenja odluke o odgađanju popisa stanovništva.

Kršeći ustavnu obavezu, novoizabrani premijer ponizio je najviši zakonodavni dom, ali i građanke i građane koji su ga izabrali na premijersku funkciju.

Ovakav antidržavnički potez, najbolji je pokazatelj koji razobličava karakter buduće vlasti. Tokom sjednice, bivši i sadašnji premijer razmijenili su gomilu teških optužbi o umiješanosti u koruptivne radnje, te materijala za Specijalno državno tužilaštvo ima na pretek.

Spajić se dobro zabavljao, odbijajući da odgovori na kritike i pitanja poslanika, a koja se tiču obrazloženja pojedinih stavki iz ekspozea. Tako Spajić nije želio pojasniti na koji način planira sprovesti kontroverzni program Evropa sad dva, hoće li sredstva za povećanje plata i penzija iziskivati potrebu za novim zaduživanjem, te kako planira ostvariti ključne spoljnopolitičke ciljeve (članstvo u Evropskoj Uniji, jačanje euroatlantskog partnerstva, dobrosusjedske odnose i jačanje uloge u multilateralnim organizacijama), ako djelovanje i strateški pravac njegovog kabineta zavise od podrške koalicije za budućnost Crne Gore. Inovator i vizionar u pokušaju, poslao je poruku da će njegov ekspoze ostati običan pamflet i lijepo napisana populistička bajka.

Spajić, koji nema jasnu ideološku profilaciju će, bez sumnje, biti lak plijen za upravljanje koaliciji Za budućnost Crne Gore, koja će čvrsto držati kontrolnu palicu, dok će predsjednik Jakov Milatović, sa svojim igračima u novoj većini, moći da dozira pritisak usmjeren ka partijskom kolegi.
Sama činjenica da je Mandića podržalo svih 49 poslanika nove većine, a Spajićevu Vladu 46, ukazuje na početna trvenja i nepostojanje imaginarne kohezije koju pokušavaju fingirati.

Iako je očigledno da Vlada formirana po principu partitokratije i klimavog partnerstva, sa 90 odsto kadrova bez referenci i kompetencija za rukovođenje povjerenim resorima neće biti funkcionalna i trajaće možda i kraće nego prethodne dvije, te biti rasformirana i prije najavljene rekonstrukcije, budućnost Crne Gore je neizvjesna, a produbljivanje političke krize, može imati dalekosežne posljedice.

Uhljebi koje preporučuje antiNATO propaganda, Putinofilija i iskustvo na političkoj sceni, nanijeće državi nemjerljivu štetu. No, ako znamo da se većina formirala po mjeri MOSKVE, ZVANIČNOG Beograda i velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve, bolji kadrovi nas nije su ni mogli zapasti.

Prva sjednica Vlade trebala bi biti održana danas u 13 sati, a na dnevnom redu je prijedlog o odgađanju popisa za 30. novembar.