(Patria) - „Živimo u doba kad će se morati da napravi nova konfiguracija svijeta, Srbi tu ne smiju da budu zatečeni, već sada treba da kažemo da u ovom vijeku hoćemo jedinstvenu državu koju čine Srbija, Republika Srpska i Crna Gora“, rekao je Dodik prije dva dana. I dodao „druge srpske prostore“, uključujući i Kosovo. Identično Miloševićevom stilu političke manipulacije, koji je govorio „Mi smo za mir“ dok je razarao Hrvatsku, BiH i Kosovo, podsjetio je Adil Kulenović, predsjednik Kruga 99.
Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti.
"Dodik podmeće otupjeloj javnosti „kukavičije jaje“ o mirnom odcjepljenju i negiranju srpske namjere da za to ratuju. Skoro istovremeno, dva dana prije toga, Vijeće ministara je odbilo simbolično finansijsko učešće za nabavku američkih višenamjenskih helikoptera za potrebe OS, tog najtraženijeg proizvoda u svijetu.
Naravno, blokadama i odbijanjem ministara iz RS-a. Reklo bi se, „pametnom je i išaret dovoljan“ da razumije opasne namjere sa ratnim posljedicama. Na brutalan Dodikov projekt i djelovanje mora istaći odlučan i jasan odgovor: za odbranu države neće biti kolebanja! Našoj otupjeloj javnosti, međutim, izbrušenoj sredstvima i metodama hibridnog djelovanja, izgleda da nije sve još posve jasno.
Čak uprkos historijskom pamćenju i poukama iz neposredne prošlosti, na opipljivo ciklično ponavljanje historije (Karlos Fuentes) na lokalnom i na globalnom planu, svojevrsnog historijskog circulus vitiosusa, „začaranog kruga“, i obnavljanja zla iz prethodnih perioda. Konstante koje se ponavljaju u sadašnjim geopolitičkim okolnostima identične su: velikodržavna etno teritorijalna ekspanzija susjeda i podjela BiH, sistematsko sprečavanje izgradnje građanskog, bosanskog nacionalnog, državnog identiteta, te zaborav prošlosti.
Svakako, onog identiteta koji ne odbacuje bilo koji, narodni ili religijski, zavičajni ili spolni, ili bilo koji drugi identitet. Naše su historijske konstante dugog trajanja: hegemonijska ideologija i politička strategija i sa istoka i sa zapada zemlje, stare skoro dva vijeka, ali i odvažnost na otpor i žilavost iz četrdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka.
Oni koji neće ili ne znaju da uče iz grešaka prošlosti osuđeni su na njeno ponavljanje i poraz. Nemamo više komociju da samo tumačimo stanje, već da tražimo odgovore na pitanje šta činiti u datim geopolitičkim, regionalnim i unutar bosanskim okolnostima!?!
Podleći zluradosti cinika koji će likovati nad svakim strahom i akcijom bosanskih domoljuba pred opasnostima koje dolaze? Podleći savremenim proizvođačima opijuma za javnost, botovima, koji iz skrivenih škripa unose virus sumnji i podvala - da Dodik, na primjer, ne misli ozbiljno, niti će činiti to što govori? Podleći podmuklom izvještavanju nekih medija, kao sinoć, u slučaju epske tragedije u Gazi, a njenog svođenja na rat jevrejskog naroda protiv palestinskog, namjesto cionističkog režima države Izrael protiv prava Palestinaca na državu?
Ili svođenja spontanih građanskih protesta u Mostaru, u poenti izvještaja, na islamsku komponentu i nelegalno okupljanje, a u izvještajima o protestima u svijetu skrivanje masovnog anti-cionističkog otpora samih Jevreja okupatorskom režimu države Izrael?
Zbog toga je i naša današnja sesija na temu: Realpolitički odgovori na sigurnosne prijetnje u i oko BiH. Posebno mi je zadovoljstvo da je naš uvodničar političar mlađe generacije Premijer Tuzlanskog kantona, gospodin Irfan Halilagić.
Ne pokušavajući ići „ispod kišnih kapi“ vlast koju on predvodi je izbjegla zamke modernih narativa o razgovorima koji nemaju alternativu, niti je vlastitu odgovornost za stvarne sigurnosne izazove i konkretno činjenje zamaglila pouzdanjem u promjenjive volje internacionalnih aktera. Namjesto toga, izgleda da se zaista odgovorno i realpolitički suočavaju sa izazovima najvišeg ranga u odnosu na sigurnosne prijetnje u i prema BiH.
Vjerovati je da će nužni odgovori na sigurnosne izazove doći „odozdo“ u okolnostima blokade državnih institucija, pa i većom međukantonalnom saradnjom u izgradnji sigurnosnog sistema i realnim odgovorima na sigurnosne rizike. Opasnosti od militarizacije sigurnosnih struktura i društva u RS, pa i kroz crtanje granica, te obnavljanje Herceg Bosne traže mjere na predupređenju konfliktnih situacija i eventualnih nasilnih djelovanja. Senzibiliziranje stanovništva za iznenadne situacije je nužnost, a osposobljavanje civilnih organizacija i institucija države ključna pretpostavka.