Dok Čović od Trojke traži imenovanje Vukoje, bliskoistočni biznismen sprema svog kandidata

(Patria) - Za Dragana Čovića izbor Marina Vukoje za sudiju u Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije više kadrovsko pitanje već je pitanje njegove lične političke moći i sposobnosti da nešto što je započeo i završi ili da budemo precizniji – da imenuje kadrove kojim je to i obećao. 

Nedavno je politička javnost u Bosni i Hercegovinu ostala nemalo iznenađena saznanjem da je Čovićeva dugogodišnja saradnica Tonka Krešić Gagro izbačena iz HDZ BiH. 

Oni bolje upućeni govore da je raskol između Čovića i Krešić-Gagro nastao u vrijeme imenovanja Vijeća ministara BiH. Tom prilikom je Tonki bila obećana fotelja ministrice pravde Bosne i Hercegovine, dok je Marinu Vukoji obećano mjesto sudije u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Međutim u cijelu priču u vezi imenovanja Vijeća ministara BiH umiješao se državljanin jedne države sa Bliskog istoka i utjecajni biznismen iz Mostara koji je imao druge planove za poziciju ministra pravde Bosne i Hercegovine. U konačnici Čović je popustio, a Krešić-Gagro postala je kolateralna šteta.

U Vladi Federacije koju Čović suvereno kontroliše stvari ipak ne idu niti iz bliza kako on pokušava da predstavi. Sjednice Vlade Federacije često se odgađaju  „do daljnjeg“ jer se partneri ne mogu dogovoriti u vezi dnevnog reda. 

Oni bolje upućeni također znaju da je Čović u potrazi za rukama u Predstavničkom domu, na samo par dana prije nametanja Vlade Federacije BIH obećao drugim hrvatskim strankama direktorska mjesta u javnim preduzećima koja bi inače pripala HDZ BiH. Kada je došlo do realizacije, mnogi su se, pa i kadrovi HDZ pobunili jer su neke od pozicija planirali za sebe.

Nakon nedavnog sastanka koji je održan u Mostaru između Dragana Čovića i Elmedina Konakovića sazvana je sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BIH sa dnevnim redom za imenovanje Marina Vukoje u Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

 Sjednicu je sazvala predsjedavajuća doma Mirjana Marinković Lepić koja je podnijela ostavku na tu funkciju ali radi nedostatka većine u Predstavničkom domu ni njenu ostavku nisu smjeli staviti na glasanje.

Sada se međutim plan sastoji u tome da se pokuša obezbijediti to da članovi Komisije za izbor i imenovanja iz reda Trojke podnesu ostavke na članstvo u komisiji iako Poslovnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije takvu mogućnost ne poznaje. 

Na taj način ipak bi se otvorio put Mladenu Boškoviću da ponovo pokrene procedure protivne Poslovniku,  radi formiranja privremene komisije za izbor i imenovanja Predstavničkog doma putem koje bi se popunila stalna Komisija za izbor i imenovanja  sa kadrovima stranaka okupljenih oko HDZ BIH.

Međutim isti onaj biznismen iz Mostara, sada ponovo vidi svoju priliku, ovaj put u imenovanju sudija Ustavnog suda, kako bi i na taj način proširio utjecaj i u državi i na politiku HDZ-a BiH. Naime, pomenuti biznismen je odabrao drugog kandidata iz reda hrvatskog naroda kojeg on želi vidjeti u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Sa druge strane Čoviću sve više ponestaje vremena da ne razočara još jednog od svojih kadrova (Marina Vukoju) kojem je imenovanje obećao, dok s druge strane trpi neugodnu prijateljsku konkurenciju. Zbog toga sada Čoviću  hitno trebaju ostavke članova Komisije za izbor i imenovanja i ruke zastupnika iz Trojke, to jeste da Elmedin Konaković odradi svoj dio posla, kako bi se imenovanje nestručnog Marina Vukoje i isporučivanje Ustavnog suda BiH na 20 godina u ruke HDZ-a konačno završilo.

Za Konakovića naravno, nije bitna ni činjenica da Vukoja nema dana radnog iskustva u pravosuđu, pa ni to da se na listi nalaze kandidati sa dvadeset godina iskustva u pravosuđu koji su napisali više od 5.000 presuda tokom svoje karijere. Da li će zastupnici Trojke omogućiti Čović da provede svoje imenovanje ili će ponovo svoju volju ostvariti biznismen iz Mostara, ili će na koncu doći do izbora kredibilnog kandidata, ostaje da se vidi.

(M.T.)