Blijeda ukrajinska kontraofanziva kao nagovještaj vatrene 2024.

Piše: Dean Džebić

Iako su žreci geopolitike i geostrategije kontraofanzivu ukrajinske vojske najavljivali kao neku novu, savremenu operaciju „Bagration“ stvarnost je dosta drugačija. U ova četiri mjeseca uz rotaciju na trepavicama i maksimalno subjektiviziranje stvarnosti dosadašnji (četveromjesečni) rezultati kontraofanzive i više su nego blijedi spram obećanog.

Naravno tu postoji i druga strana priče i nišana, a to je činjenica da Ukrajina ne vodi rat a Bugarskom ili Moldavijom već Ruskom Federacijom što svakako ima svoju težinu. Savremeni rat je rat kojeg artikulira kapitalistički kredo „uloženo-dobijeno“ pri čemu imamo dvije sekvence u tom odnosu očekivanja EU/NATO i Ukrajina: 1) Ukrajina je prijevremeno gurnuta u kontraofanzivu bez da joj je dostavljeno čak i 60 posto od obećanog naoružanja i sredstava i 2) Ukrajinska armija je obučavana i pripremana zapadnim doktrinama obuke i upotrebe za rat na istoku što se pokazalo kao strateška miskalkulacija.

U ovakvim uslovima ukrajinska kontraofanziva je dala i više nego li svoj maksimum obzirom da su politička pitanja uvelike postala sveprisutnija od vojnih. S druge strane ukrajinska stvar je odavno sveeuropska stvar i tu nema dileme, ali europski izbori su pokazali da Kijev strepi od svakog vida promjene postojećih režima u zemljama EU i NATO izuzev Mađarske gdje bi to recimo izgledalo kao pogodujuća okolnost.

Na unutrašnjem planu Ukrajina je usred ofanzive na zaporoškom i bahmutskom pravcu kao i defanzivi na ostalim pravcima smijenila ratnog ministra odbrane Oleksija Reznikova. Vrlo opasan potez sa neizvjesnim posljedicama obzirom da je Reznikov vodio ministarstvo od početka rata pri čemu su korupcijske afere drmale ministarstvo i prije i tokom rata sa mnoštvom pogodujućih i netransparentnih javnih nabavki. U konačnici njegov nasljednik Rustem Umerov kao političar sa značajnim turskim i američkim konekcijama ponudio se kao pravo rješenje kojim bi se utišale kritike iz Brisela vizavi harajućeg mita i korupcije.

Dodatno je i eskalacija nasilja u izraelsko-palestinskom sukobu zabrinula zvanični Kijev koje svakodnevno izdaje nove zahtjeve za municijom, oružjem i ratnim materijalima. Do koje mjere je zabrinutost Kijeva izražena ukazuje i zahtjev predsjednika Zelenskog za posjetu Izraelu koja je odbijena. Naravno ovo odbijanje treba shvatiti kao volju Izraela da ipak do kraja ispoštuje svoj prećutni i ispod žita dogovoreni sporazum o nemiješanju i statusu quo sa Rusijom koju je bivši premijer Naftali Bennet usaglasio sa Vladimirom Putinom u martu ove godine.

Naravno shvatajući opasnosti ruskog narativa da Sjedinjene Države ne mogu istovremeno podržavati ratne napore Ukrajine paralelno sa odbramenom saradnjom sa Izraelom, Ministarstvo odbrane SAD-a je odlučilo javni dio vojne pomoći koji šalje u Ukrajinu dokinuti javnosti. Dakle ubuduće će paketi vojne pomoći Ukrajini, barem onaj javni dio sa grafičkim i ostalim prikazima biti zamijenjeni opštim navođenjem vrsta naoružanja koji će biti poslani Ukrajini. Ovim marketinškim i nadasve praktičnim manevrom Sjedinjene Države ostaviti će javnost u nagađanju, izoštrujući čula obavještajnih zajednica koje će se još više upinjati da saznaju ko je, koliko i čega dobio.

Od dobijenog ovih dana u operativnoj upotrebi ukrajinske snage su napokon dočekale balističku taktičku raketu ATCMS Block 1. Naravno i ovo oružje pratio je mitološki narativ o wunderwaffenu (njem. čudesno oružje) koje će preko noći preokrenuti rat. Zapravo radi se o balističkoj raketi koja je davno trebala biti poslana Ukrajini upravo u ovom skraćenom dometu od 160 kilometara. Dakle Block 1 je varijacija sa bojevom glavom koja nosi 950 komada M74 kasetne municije koja je dokazana u Zaljevskom ratu kao jedan od najuspješnijih inovacija. Sugestivno prema pronađenim ostacima ovih raketa u Ukrajini ovih dana, godina proizvodnje datira iz 1997. i 1996. godine.

Kasetna municija M74 u sistemu ATCMS sposobna je zapriječiti veliki prostor uništavajući živu silu zbog čega ova varijacija rakete ima nadimak „Razarač juriša“. Zbog specifičnog koncepta pakovanja kasetne municije u tijelo municije od volframa sa čeličnim kućištem u kojem se nalaze zapaljive kuglice, u zavisnosti od tempirane visine aktiviranja M74 kasetna municija je sposobna uništavati i lako oklopljena vozila. Kao takva, balistička raketa kratkog dometa idealna je za dejstvo po aerodromima, koncentracijama oklopa ili ljudstva i ostalim instalacijama u pozadini. I u konačnici zbog modularnog koncepta može biti lansirana i sa Himmarsa i sa M270 lansera pri čemu Ukrajina ima oba sistema u svom instrumentariju.

Naravno svaka mjera na frontu zahtjeva i kontramjeru zbog čega ruske bespilotne letjelice nastoje uništavati vatrene položaje Himmarsa i M270 uz nezaobilazno elektronsko ometanje GPS sistema za navođenje. Na operativnom nivou unatoč uklinjenju ukrajinskih snaga, ruski po dubini ešalonirani odbrambeni kompleks na Zaporožju prilično je stabilan i prema svemu sudeći to je sve što smo vidjeli od ofanzive za ovu godinu.

Uskoro s pogoršanjem vremena i snijega dolazi i rasputica, jesenja raskvašenost zemljišta koja će onemogućiti svaki vid manevarskog ratovanja sve do prvih mjeseci proljeća ili hladnoća koje bi u februaru zamrzle blato. Do kraja godine i početka rasputice želje vojnog rukovodstva bile bi svakako i okružiti Avdivku i dovesti okruženje drugi najveći grad uz Bahmut u istočnom dijelu Ukrajine.

Na tom putu ruska armija je u zadnjih nekoliko dana izgubila veliki broj ljudstva i tehnike, ali o uvjerenosti u uspjeh ukazuje i dopremanje padobranskih jedinica što znači da će napad na Avdivku biti posljednji ratni dah ruske vojske u 2023. godini. Naravno takav ratni napor plaća se kolonama uništenog oklopa uz iste prizore kao s početka ukrajinske ofanzive sa uništenom zapadnim tenkovima i borbenim vozilima pješadije.

S tim u vezi i Rusija je uvelike započela svoje pripreme za ofanzivna djelovanja u 2024. godini koja bi prema svemu sudeći mogla biti ključna i odlučujuća godina ukrajinsko-ruskog rata. U državnom programu proizvođači vatrenog oružja pokreću kampanju osnovnog rukovanja vatrenim oružjem kojem bi bilo obavezno za punoljetna lica pa čak i srednjoškolce.

Proizvodnja streljačkog, artiljerijskog naoružanja i municije umnogostručena dok Uralvagonzavod povećava proizvodnju tenkova na dosad nezabilježeni nivo proizvodnosti. Kao neosporni kralj bojišnice sovjetski tenk T-80 ponovno započinje svoju serijsku proizvodnju što ukazuje da je pred nama druga runda ukrajinsko-ruskog rata.