Kakva je budućnost zračnih snaga OS BiH: Stižu američki, prodaju se ruski, lete i jugoslovenski helikopteri

Piše: Dean Džebić

Ni najveći optimisti nisu mogli očekivati da će biti usvojena ponovljena odluka o izdvajanju 3,6 miliona maraka za američke helikoptere, ali ni najveći kritičari nisu mogli očekivati toliko neznanja u zvanično objavljenom dokumentu.

Nerealno je da od tolikih eksperata i stručnjaka nije primijetio da su američki helikopter UH-1I-II Huey II krstili u UH II. No tu nije kraj neznanju i pacerluku u ovom dokumentu, prava kulminacija prožeta željom da se politički opravdaju neke stvari u entitetu Rs jeste klasifikacija helikoptera u „višenamjenski neborbeni“.

Dakle, gluposti nikad kraja obzirom da su prema potrebama i klasifikaciji namjene u OS BiH svi helikopteri iz Huey porodice deklarisani kao laki transportni prema tome višenamjenski neborbeni predstavlja ne glupi pleonazam već potpuni diletantizam. Nema sumnje da se otac helikoptera Igor Sikorski prevrće u grobu nad ovim političkim rokadama iznuđenim neznanjem.

S druge strane para iz BiH nema, odnosno tog simboličnog iznosa s kojim učestvuje BiH ali novi UH-1I-II Huey II svakako stižu i to još do kraja tekuće godine. Naravno Sjedinjene Države će kroz svoj FMS (eng. Foreign military support) program uspješno kompletirati i time uvelike osnažiti kapacitete Brigade zračnih snaga i protivzračne odbrane.

Postojeće stanje i kapaciteti

Dolaskom novih helikoptera u broju i konfiguraciji u kojoj dolaze broj operativnih helikoptera se značajno povećava kao i broj postojećeg letnog personala što objašnjavaju nedavno potpisani ugovori MO BiH za školovanje pilotskog kadra. Naravno svako povećanje broja aparata za sobom nosi čitav niz drugih nadgradnji kapaciteta kako personalnih tako i materijalnih, dakle od remontnih stanica i radionica do hangara, alata, potrošnih dijelova i ostalog.

Konkretno za OS BiH jedan od najvećih izazova jesu novi motori i remont istih za flotu starijih UH-1 koje smo u nekoliko tura nabavili također iz Sjedinjenih Država. Postojeća flota UH-1 je i više nego značajna, međutim trenutno u svijetu ne postoji kompanija koja radi motore za taj model helikoptera što uvelike iziskuje napore tehničara i mehaničara. S druge strane obzirom da je oprema donirana odnosno kupljena od druge države za svaku vrstu tehničkog remonta i nadzora isključivu odgovornost za dopuštenje ima ta država, a u ovom slučaju to su Sjedinjene Države.

Također jedno od rješenja koje je i najskuplje jeste angažman penzionisanih inžinjera i eksperata iz SAD-a koji su uvelike uposleni u privatnim kompanijama. Ali u uslovima financijskog bajpasiranja to je apsolutno nerealna opcija.

Poseban izazov za sebe jeste i gubitak helikoptera srednje kategorije odnosno helikoptera Mi-8T i Mi-8MTV-1 kojima je istekao resurs i čija je sudbina neizvjesna. Dakle postojeća flota helikoptera u 1. i 2. Helikopterskom eskadronu OS BiH oslanja se isključivo na jednomotorne helikoptere iz porodice Huey te jugoslovenske SA 341/342 Gazelle koje su se radile u mostarskoj kompaniji „Soko“ po licenci Francuske.

Pad hangara i novog helikoptera

Još od urušavanja krova hangara 2012. godine u Rajlovcu značajniji projekti nisu implementirani. Tehničkom personalu koje radi na održavanju potrebno je obezbijediti bolje radne uslove uz neophodno poboljšanje upravljanja karijerama unutar Brigade zračnih snaga ali i cjelokupnih OS BiH.

Naravno, padovi helikoptera i helikopterski udesi sasvim su normalna stvar i po nekim proračunima u velikim ratnim zrakoplovstvima na svakih 500 do 600 radnih sati desi jedan zrakoplovni udes. Sličan događaj desio se i sa novopridošlim UH-1H-II Huey 2 koji je uslijed trenaža izgubio kontrolu i pao.

Uz potpuno oštećenje motora i sistema transmisije taj helikopter je otpisan iz flotnog sastava i o njegovoj sudbini će se dalje odlučivati. Hanibaliziranje dijelova nije moguće zbog prakse da se helikopter koji doživi zrakoplovnu nesreću ne koristi dalje izuzev nekih dijelova. Kada govorimo o sudbini značajno je i pitanje sudbine sovjetskih helikoptera iz porodice Mil.

Prodaja i zamjena za Mi-8

U domenu srednjih transportnih helikoptera sovjetski helikopter Mi-8 sa svim svojim varijacijama predstavlja Kalašnjikov među helikopterima. U BiH je jedan dio ostao kao ostavština JNA koju je VRS koristila tokom rata, dok je drugi dio, onaj moderniji tokom rata kupila Republika Bosna i Hercegovina. Uz sve muke sa remontom iz 2007. i 2011. godine popularne „osmice“ su prizemljene i čekaju odluku o prodaji koja za sobom otvara čitav niz novih pitanja.

Prije svega ključno je pitanje nasljednika srednjeg transportnog helikoptera za OS BiH, obavezno dvomotorca i kako stvari stoje obavezno zapadnoeuropske ili američke proizvodnje. Tu je značajno napraviti otklon od izjave ministra odbrane Zukana Heleza koji je za FTV izjavio da je potrebno riješiti se tih helikoptera jer ne možemo ući u NATO sa ruskom odnosno sovjetskom opremom. Ali to naprosto ne odgovara istini, čak nekoliko članica NATO aktivno koristi upravo Mi-8 i Mi-17 u raznim izvedbama uz modernizaciju koja je stvorila mogućnost za interoperabilan rad za zapadnim helikopterima drugih članica.

Obzirom da je remont ovih helikoptera nemoguć u Rusiji i Ukrajini postoje rezervne opcije kao Litva ili Estonija ali dugoročno obzirom na stanje u koje su dovedeni to bi mogao biti dosta skup pothvat. Slična situacija čeka i preostale Gazzele koje su na kraju radnog resursa, koje se također nemaju gdje remontirati izuzev nekih destinacija koje bi ih naplatile tako da se obzirom na sposobnosti, radni vijek i cijenu aparata ne bi isplatile.

Perspektive razvoja zrakoplovstva

Obzirom da se BiH odrekla avijacije s fiksnim krilima kao i borbenih helikoptera, prema doktrini upotrebe oružanih snaga centralno mjesto zračnih snaga imaju laki transportni i srednji transportni helikopter. Sa postojećom flotom UH-1 i UH-1H-II kategorija lakog transportnog helikoptera je zaokružena dok je izlaskom iz flote Mi-8 stvorena značajna umanjenost operativnih sposobnosti OS BiH.

Na konkretnom primjeru to je značajno jasnije, a prema zadacima Brigade zračnih snaga i protivzračne odbrane jesu zadaci gašenja odnosno protivpožarne akcije i operacije. Dvomotorni helikopteri imaju veći prijenosni korisni teret i za razliku od UH-1 i UH-1H-II koji nose vedra za gašenje sa 1000 litara, dvomotorni helikopter bi mogao nositi vedra od 2000 do 2600 litara.

U bliskoj budućnosti nabavka srednjeg transportnog helikoptera mora biti jedan od prioriteta pri čemu se treba razmisliti i o izmjeni i doktrine i zakonskih propisa koji reguliraju nužnu neborbenost bosanskohercegovačke avijacije. Jer avijacija je dosta skup sport ali su suverenitet, sloboda i nezavisnost daleko najskuplji sport.